Katica Kiš: Mir

Židovi se i danas međusobno pozdravljaju s riječi „shalom" , što po korijenu te riječi znači, želju za mirom na svim područjima života, sigurnost, zdravlje, harmoniju i sreću u životu.

Što je to zapravo mir i kako se on postiže?

Pravi mir je plod: pravednosti, istine, reda, slobode i ljubavi.
Bez pravednosti u ljudskom ponašanju i djelovanju, nema pravoga mira. Onaj tko čini nepravdu treba znati, da će pravda uvijek pobijediti, samo joj treba vremena. Pravednik se raduje istini i živi od svoje vjere i kroz svoju vjeru.
Isto tako nema pravoga mira bez istine. Onaj tko živi po istini, dolazi k svjetlu života. „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi",Iv 8,32
glase Isusove riječi. To znači da će čovjek govoreći istinu, i živeći po istini, rasteretiti svoju savjest. Naša narodna poslovica glasi: „U laži su kratke noge", što znači da istina brzo dolazi na vidjelo i pobjeđuje laž.
Tamo gdje vlada nered, nasilje, kriminal, kaos - nema mira. Tamo vladaju sile zla. Oružani sukobi, ratovi, su ekstremni oblici nasilja između naroda. Uvijek je bolje stotinu puta voditi pregovore, nego li jedanput voditi oružani sukob, gdje stradaju dragocjeni ljudski životi.
Tamo gdje nema slobode, nema niti trajnog mira. Bog je čovjeku prvi dao slobodu, stoga čovjek nema pravo drugom čovjeku uskratiti slobodu. Čovjekova čežnja i želja za slobodom, uvijek ponovno skida okove robovanja, diktature i tlačenja. To nam pokazuje povijest gotovo kod svih naroda.
Ključna riječ ili sveobuhvatni pojam za mir jest djelotvorna i aktivna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Bez prave ljubavi nema niti pravde, niti istine, niti reda, niti poštivanja ljudske slobode, a time niti pravoga mira. Putem djelotvorne ljubavi prema bližnjemu, kroz svestranu pomoć, žrtvu, darivanje i svesrdni rad na održavanju mira, ispunjavamo Božji zakon kršćanske ljubavi.
Kako postići pravi mir?

Mir s Bogom

Priupitajmo se koliko vjerujemo Bogu u svojemu životu? Vjerujemo li da nam On može spasiti život, usrećiti nas, učiniti zadovoljnim, izbaviti nas iz tjeskoba, bolesti, zla?
Radimo više na učvršćivanju naše vjere u Boga, jer čvrsta vjera stvara nove nade i uzdizanje iz propasti. Izvor naše istinske radosti jest vjera u Boga, koju trebamo aktivirati, uzeti ozbiljno, te tako duha ljubavi darovanog od Boga dalje širiti i živjeti u ljubavi. Božja vrata su uvijek otvorena i On nam uvijek ponovno pruža mogućnost da mu se vratimo i obratimo, priznavajući svoje pogrješke. Bog je svemoguć i može čak i naše zlo pretvoriti za naše dobro. Dobro za nas i naš život. Ono što mi u svijetu doživljavamo kao prokletstvo, Bog u svojoj moći može to pretvoriti u blagoslov za nas.Uz pomoć božanskog duha koji je izliven u naša srca, možemo s radošću prebroditi sve životne nedaće i postati tako radosna i sretna djeca božja.

Mir sa samim sobom

Svi smo mi slabi i nesavršeni ljudi, skloni propustima i grijesima. Naša savjest nam pak točno određuje što je dobro, a što je zlo. Ako u molitvi i Sakramentu pomirenja, iskreno priznamo Bogu svoje propuste i grijehe, budimo sigurni da će nam ih On oprostiti i neće se više spominjati tih grijeha. Ako nam ih Bog oprašta, trebali bi i mi sami sebi oprostiti neke grijehe i propuste, koje smo učinili u prošlosti i koji nam leže na savjesti. Nemojmo se opterećivati s prošlošću, jer ona se ionako ne može promijeniti, već pokušajmo bolje i drugačije živjeti u sadašnjosti. Budimo sigurni da nas Bog ljubi, te učvrstimo našu vjeru u njega i njegovu svemoć. Tako ćemo dobiti nove životne snage za ovozemaljsko vremensko proputovanje. Samo s Bogom i u Bogu naći ćemo zasigurno mir svojoj duši.

Mir s bližnjima

Najvažnije čovjekovo vrijeme jest ovaj trenutak života, a najvažniji čovjek upravo onaj kojega sada susrećemo. Upravo tom čovjeku trebali bi ukazati svoju pažnju, darovati mu svoje vrijeme, svoju ljubav. Ako se naš bližnji ogriješi o nas, trebali bi mu oprostiti (70 x 7), kako savjetuje Isus, tj. nebrojeno puta. Svojim neprijateljima isto trebali bi oprostiti i nastojati ih s ljubavlju učiniti svojim prijateljima, te ih tako usrećiti. Mi sami ćemo tako postati sretnijima, jer blaženije je ljubiti nego mrziti. Početak svakog ozdravljanja i tjelesnog i duhovnog, jest moći i znati oprostiti.
Pođimo za našim spasiteljem i učiteljem Isusom Kristom, našem knezu mira, kamo nas zove i vuče njegova ljubav, kako bi naše srce zaista spoznalo Boga, koji je pravi izvor ljubavi i istinskog mira. Prepustimo se njegovom vodstvu i milosti, te tako s našim bližnjima, u pravom miru, oćutili onu životnu snagu, životnu radost i sreću, koja proizilazi iz čvrstog odnosa s Bogom.

Katica Kiš

 

Kada kršćani misle o miru, misle na slijedeće:
(zabilježio prof.dr.Martin Rock)

DUŽNOST KRŠĆANA
Osjećaj dužnosti u borbi za mir, ostavio je svim kršćanima Isus Krist koji je svijetu donio vijest o oslobođenju i obraćenju od grijeha, egoizma i mržnje; jednu vijest ljubavi, pomirenja, pravde i mira. Crkva Kristova tj. kršćani imaju svetu dužnost da tu vjeru šire među ljudima i svim silama se bore za ostvarenje i provođenje te vijesti u djelo.

SHALOM
Riječ „shalom" po korijenu te riječi, obuhvaća u potpunosti, jedinstvu i savršenstvu značenje riječi „sloboda i ljubav" te ovisnost ta dva značenja jedno od drugoga.
Istodobno je to želja za oslobođenjem od svakog zla; želja za zdravim životom, sigurnošću, sreći, mirom... Ponajprije se radi o savršenom miru ljudske duše koji tad upotpunjen, savršen i jedinstven izaziva težnju za uspostavljanjem istog i tamo gdje toga mira nema.

NOVI ZAVJET
U svom djelovanju i učenju, Isus Krist je nerazdvojno povezao odnos ljudi s Bogom i odnos ljudi prema svojim bližnjima. On nas je naučio kako ljubiti, kako se žrtvovati i kako u miru živjeti. Svojim radikalnim predanjem Očevoj volji za dobro i spasenje ljudi, poučio je svijet, kako se može očuvati mir s Bogom, sa sobom i svojim bližnjima.

MIR REDA
Poslovica „Bez reda nema mira", govori o potrebi općeg reda u materijalnom svijetu, u odnosima ljudi međusobno, u poštivanju ljudskog dostojanstva svakog pojedinca, zajednice i države, te osjećaj solidarnosti s onima koji trpe, kao i moralnu dužnost svih kršćana za uspostavljanje miroljubivih odnosa među ljudima.

PAX CONCORDIAE
Mir koji izlazi iz ljudskog srca je prvobitni i najvažniji mir. Ovaj mir trebamo najprije upoznati, njega htjeti i njega voljeti. Tada ćemo ga i doživjeti i tek onda ćemo ga moći prenijeti drugim ljudima, na njihov pogled na svijet, društvo i politiku, boreći se da taj mir održimo u sebi, u odnosu prema Bogu, prema bližnjima i cijeloj prirodi.

OPUS IUSTITIAE
Pravo svakog pojedinca, naroda, država na pravedno suđenje, pravednu raspodjelu dobara i pravo na napredak, ne smije biti nikad povrijeđeno, jer postoji opasnost od modernog kolonijalizma, koji bi kočio sveopći napredak i podizanje ljudske svijesti.

ACTUS CARITATIS
Karitativni čin ljubavi je jedan od najvažnijih principa, kojih se ljudi moraju držati u koliko žele da očuvaju i nađu mir. Ljubav treba zavladati tamo gdje vlada mržnja, egoizam i oružani sukobi. Ta ljubav treba biti bratska, nesebična, koja se očituje u smanjenju ljudske patnje, bolesti, gladi i političke potlačenosti.

ISTINA I SLOBODA
Istina je jedna od temeljnih principa kršćanstva u međuljudskim, privrednim i političkim odnosima. Istina ne podnosi nikakovu diskriminaciju, bilo rasnu, nacionalnu, privrednu ili političku. Riječi sv. Oca pape: „Zaštiti slobodu, služiš ćeš miru!" , jasno govore da je sloboda uvjetni čimbenik mira. Ovdje se misli i na slobodu koja čuva ljudsko dostojanstvo, ljudska prava te slobodu glasa, zbora i dogovora.

SVIJET BEZ RATA
Svijet i život ljudi ovdje na zemlji bez oružanih sukoba, krajnja je čežnja svih ljudi dobre volje, kada se govori o miru. U današnje atomsko doba, čovječanstvu je poznata istina: „Tko prvi napada, umire kao drugi." Zbog toga je potrebna pacifistička inteligencija kod svih odgovornih i oprezni pokušaji u cilju razoružavanja za očuvanje mira, jer je jedno sigurno: „Smrt je pobjednica slijedećeg svjetskog rata."