13. prosinca slavi se Sveta Lucija

sveta Lucija, običaji, religija, vjera, sveta Lucija, imendan, božićna pšenica, sveta Lucija, božićna pšenica, sveta Lucija, blagdan, božićna pšenica
Sveta Lucija (lat. Lux,lucis - svjetlo) rođena je 284. u Sirakuzi na Siciliji (Italija) u imućnoj obitelji. Umrla je 304. godine mučeničkom smrću, također u Sirakuzi. U to je vrijeme Crkva još uvijek bila u nemilosti rimskog cara Dioklecijana.

Kako predaja kaže, dok je još bila djevojčica, otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. On je ubrzo umro, a i majka Eutihija joj se teško razboljela. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Bolest nije prestajala. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju. Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ‘Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku? Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.'

Lucijina majka je zaista ozdravila. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ‘Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.'

Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ‘Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.' Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ‘Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.'

Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ‘Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.' Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Na to mu je ona odgovorila: ‘Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom. ‘

Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta. Predaja kaže da je jaram volova nije mogao pokrenuti. Kada je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredio je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. No, vatra nije dolazila pa joj je sudac dao probosti vrat mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Prije smrti uspjela je predvidjeti skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana. Njeno predviđanje se vrlo brzo ostvarilo. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju. Stoga se Lucija prvenstveno smatra zaštitnicom slijepih i slabovidnih.

Skitača kod Labina

Legenda koja se predaje iz koljena na koljeno već stoljećima govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom došla do stijene na rubu sela Skitače. Umorna je sjela na stijenu gdje je i zaspala. Kada se probudila iduće jutro opazila je kraj sebe tek nastali izvor na kome je umila svoje oči. Od tada taj izvor neprestano teče, a vjernici su uzimali tu vodu i milovali svoje oči , pogotovo oni koji su bili slabovidni. Druga legenda govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom jednog dana došla na vrh na rubu sela Skitača i kada je vidjela predivan pogled sa koga se vidi čitavi Kvarnerski zaljev i Venecija u daljini, da se od milosti rasplakala. Kako su suze klizile sa njenog lica tako je u zemlji nastao potok - izvor iz kojeg voda teče već stoljećima.

Lucijin dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Jedan običaj koji se sačuvao do danas je običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti.