Završavaju fakultete, a rade u kafićima i buticima

20.08.2010

MOSTAR – Jedna od rijetkih stvari kojom se Mostar nakon rata može pohvaliti je da je postao “sveučilišni grad”. Ima čak dvije visokoškolske ustanove – Sveučilište i Univerzitet “Džemal Bijedić”, na koje mladi nakon završetka srednje škole pristižu studirati iz gotovo svih krajeva Bosne i Hercegovine, a posljednjih godina sve češće i iz Republike Hrvatske i Crne Gore.

Osim studenata na mostarskim visokoškolskim obrazovnim ustanovama, predaju i profesori iz susjednih država. Prije nekoliko godina uveden je i Bolonjski proces, čime je visoko podignuta letvica studiranja i Mostar je s vremenom postao, kao što smo već naveli, “sveučilišni grad”.  

Proizvodnja kadra


Da je uistinu tako, može se vidjeti i po podatku kako će u idućoj akademskoj godini na Sveučilištu i Univerzitetu studirati, što redovito, izvanredno ili uz plaćanje, oko 30.000 studenata. Od toga trenutačno na Sveučilištu studira 16 tisuća, na Univerzitetu oko 6500, a u idućoj godini je planirano i nešto više od 7 tisuća novih brucoša.
Svi ti podaci lijepo zvuče, no, pravi problemi se pojavljuju tek nakon završetka fakultetskog obrazovanja, jer posla za mlade uopće nema. Što onda?
Tomu se očigledno nije nikada ni poklanjalo puno pažnje. Važno je bilo samo proizvoditi kadar, koji će kao nastavnici, profesori, novinari, filozofi, godinama biti na Zavodu za zapošljavanje. Ili će eventualno kao ekonomisti, pravnici, pa čak i inženjeri, raditi u buticima, kladionicama i kafićima. Bilo je čak i slučajeva da magistrica radi kao čistačica kako bi zaradila za život.

Gužve na Zavodu za zapošljavanje


Vjerovali ili ne, koncem lipnja 2010. u Službi za zapošljavanje HNŽ-a bilo je evidentirano ukupno 29.436 nezaposlenih osoba, od čega je veliki broj osoba s višom ili visokom stručnom spremom. Tako je, na primjer, krajem lipnja posao tražilo 283 diplomirana pravnika, 222 ekonomista, 111 diplomiranih inženjera poljoprivrede, 48 diplomiranih novinara i veliki broj inženjera, te profesora iz raznoraznih oblasti itd.
Svi oni traže posao u svojoj struci, a neki se na Zavodu nalaze mjesecima, pa čak i godinama, jer naći zaposlenje u Mostaru ili HNŽ-u je postalo jednako dobitku na lotu.
O tome se na Sveučilištu nikada nije vodilo puno računa, važnije je bilo povećavati broj mjesta za studente, uzimati novce od njihovih upisnina, zapošljavati što veći broj profesora i proizvoditi kadar koji će mladost provoditi na Zavodu za zapošljavanje, tražeći posao.

Piše: Dalibor Drlje / dnevni-list.ba

loading...