Vrijeme je za VELIKU UZBUNU u Hrvatskoj

Aleksandar Vulin, srbijanski ministar Vulin, Hrvatska,  anithrvatsko ludilo, udbaški aparat, udbaši, UDBA
Provokativan, smišljen i posebno gadljiv napad usred Hrvatske na blaženog kardinala Alojzija Stepinca od strane srbijanskog ministra u Vladi četnika Aleksandra Vučića i ministra u državi kojoj se na čelu nalazi četnički vojvoda Tomislav Nikolić prešao je sve granice i za tradicionalno beskrajno strpljiv i tolerantan hrvatski narod, koji se danas u vlastitoj državi nalazi u lošijem položaju nego što su to bili crnci u Americi prije ukidanja robovlasništva 1865. godine.

Ovako jednostavno ne može dalje.

Ima li uopće u Hrvatskoj domoljubnog političara koji bi rekao - sada je dosta tog beskrajnog anithrvatskog ludila u Hrvatskoj, koje predvode Ivo Josipović, Vesna Pusić i Milorad Pupovac, uz svesrdnu pomoć Zorana Milanovića?

Dok se mi domoljubi bavimo unaprijed dobro osmišljenim Manolićevim kukavičjim jajetom o Karamarku "udbašu", i ne činimo ništa da se odlučno i organizirano suprotstavimo, svim političkim demokratskim sredstvima, projugoslavenskoj i prosrpskoj politici koja za hrvatski narod nije ništa opasnija od one koju je četnička Srbija provodila u Hrvatskoj prije i nakon atentata na hrvatskog vođu i učitelja Stjepana Radića u Beogradu 20. lipnja 1928. godine.

Hrvatski je narod samo korak do demografskog nestanka, a hrvatska država pred sigurnim gospodarskim i financijskim kolapsom. Ubojstvu Stjepana Radića, koji je u ono vrijeme ugrožavao opstanak jedinstvene države Srba, Hrvata i Slovenaca, s kojom je vladao četnički Beograd, kumovale su određene vanjske tajne službe i vanjski savjetnici srpskog kralja. Današnji dvostruki udar na Hrvatsku, onaj izvana i onaj unutarnji, koji provede na daljinski upravljač vođeni mrzitelji svega što je tradicionalno hrvatsko, daleko je opasniji nego što mnogi od nas to u ovom trenutku misle. Ti mrzitelji Hrvatske spremni su na sve moguće podvale Hrvatskoj i hrvatskom narodu, daleko veće i destruktivnije nego što je ona s kukastim križem na Poljudu. Ma koliko to bila neoprostiva i strašna operacija Udbe i velikosrba u Hrvatskoj, s namjerom da nas u očima svijeta vrate tamo gdje smo bili od 1945. do 1991. godine, bojim se kako je to samo početak psihološkog rata protiv hrvatskog naroda, ali i protiv HDZ-a, koji je u ovom trenutku jedina organizirana politička snaga u Hrvatskoj, koja može povesti hrvatski narod u borbu protiv sadašnjih vrlo opasnih ljevičarskih, komunističkih, jugoslavenskih i velikosrpskih političkih inicijativa tj. agresije na Hrvatsku.

U cijelosti razumijem i podupirem politiku predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o nužnosti zajedništva i pomirbe u Hrvatskoj. No, s druge strane, bojim se da se njoj ne dogodi ono što se dogodilo velikom hrvatskom vođi Stjepanu Radiću, koji je, znajući za tadašnje interese velikih država o čuvanju tzv. prve Jugoslavije, pokušao do konačnog cilja doći balanciranjem između hrvatskih interesa i činjenice da iza Beograda stoje velike sile. Hrvatska je danas slobodna i samostalna država, u okvirima današnjih svjetskih normi suvereniteta, i krajnje je vrijeme da vlast u Hrvatskoj preuzmu Hrvati. Ukoliko se to ubrzo ne dogodi, hrvatski put do nestajanja Hrvatske sa svjetske zemljopisne karte biti će značajno ubrzan.

Sve ovo što nam se događa u Hrvatskoj u zadnje vrijeme na političkom polju reakcija je naših neprijatelja na pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima u siječnju ove godine. Da je pobijedio Ivo Josipović, jugoslavenski komunisti i udbaši u Hrvatskoj ne bi bili toliko uplašeni da će ih, pa makar i jedan dan prije njihove prirodne smrti, stići zaslužena kazna tj. osuda za strašne zločine koje su počinili nad hrvatskim narodom od 1945. do 1990. godine.

Izvor: direktno.hr