Privatni dnevnik obitelji Tuđman

Nije nam namjera glorificirati lik i djelo Tuđmana ali je upečatljivo kako se zlurado potenciralo da je bio komunistički general,jedan od najmlađih i najperspektivnijih u bivšoj državi a manje da je bio prije svega i  obrazovan, kulturan i obiteljski čovjek i što je najvažnije hrvatski samosvjestan.

Koliko je poznato Tuđman nije bio ničiji agent,nikoga nije smaknuo niti likvidirao preko tajnih agentura a koliko je poznato nije niti sijao djecu po svijetu.Ono što mu se kao najviše zamjera je utemeljenje hrvatske države,vladavina jednostranačja i „pokušaj“ podjele BiH.

Uz to paralelno komunistički fanatici i dan danas veličaju lik i djelo Josipa Broza za kojeg se godinama nije znalo tko je,što je,čime se sve bavio a agentura kominterne, cinkanje i likvidacija političke konkurencije te sijanje djece diljem svijeta,kao i stvaranje imidža „diktatora kojeg su mnogi voljeli“ samo otkrivaju svu podlost i njegovu mračnu stranu tj. lika kojeg su prozvali Tito.

Kao vrhunski agent kominterne nemoguće je da nije znao za odmazde,smaknuća i dr. likvidacije od Bleiburga pa na ovamo te je svoj diktatorski imidž štitio udbaškim i ozninim likvidacijama po SFRJ i inozemstvu.

Feljton koji je objavio zagrebački Večernji list u svojih 6 nastavaka otkriva koliko je bilo moguće ponašati se normalno s hrvatske strane a sa političkim takmacima u liku krvnika Miloševića ili dvoličnog prevrtljivca Alije Izetbegovića a sve u okvirima međunarodnih dirigenata.

Dnevnik otkriva filozofiju „razmišljanja“ prevrtljivog Alije Izetbegovića.

Osim što se „nudio“ više puta Srbima ostat će njegove čuvene izjave zabilježene u medijima „…to nije naš rat“ i kad su ga privremeno zarobili na upit iz etera tko vas je zarobio predsjedniče „…oko mene su neke uniformisane osobe,neznam…“,Alija će ostati kao potajni zagovaratelj bošnjačko-muslimanske republike zasnovanoj na Uniji i zamišljenim jakim konfederalnim vezama sa RH. Izetbegović je razmišljao u okvirima:

-         pomirbe između Hrvata i Srba nema dugo vremena na vidiku i da će rat zbog „krajina“ trajati još dugo godina.

-         prvo prihvaća a zatim odbija na tajnim dogovorima Uniju HRHB sa Bošnjačko-muslimanskom republikom kao i svestrani savez sa Hrvatskom državom

-         traži od Tuđmana srednju Bosnu kao zamišljenu provinciju uz prepuštanje Mostara i Neuma kao cijele općine a u zamjenu „nudi“ ono što i nekontrolira a to je Zapadna Hercegovina

-         potpisuje tajni nikad objavljeni sporazum bošnjačko-muslimanske republike s konfederacijom hrvatske države ali nastavlja rat 1993.god i taj sporazum propada

-         ponašanje bez odgovornosti tipa:u Bruxellesu 22.12.1993.pred predstavnicima NATO i EU potpisuje primirje od 22.12. do 15.01. ali žestoko nastavlja rat protiv Hrvata u BiH

-         -navodi kako će zauzeti Vitez i Busovaču zbog tvornice eksploziva a u biti želi formirati bošnjačko-muslimansku republiku mimo pregovora,ujedno zanemarujući činjenicu da niti jedan pedalj BiH nije „oslobodio“ sa „kapacitetima“ Armije BiH

-         - potpisuje vojnu suradnju sa RH  i ispomoći u ratu protiv Srba ali istovremeno optužuje RH za agresiju na BiH

-         u Kuala Lumpuru Izetbegović traži smjene između ostaloga i ostavku glavnog tajnika UN

Ono što je najzanimljivije je stav USA i  međunarodne politike koja je ovakvu BiH kreirala iz slijedećih razloga a nametala na tajnim dogovorima:

-         Europa neželi stvaranje islamske države u svom okviru

-         Zapad je želio da Hrvati vežu Muslimane za zapadnoeuropsku civilizaciju

Nameće se  pitanje zbog čega i zašto i kako se došlo na ideju žrtvovanja Hrvata u BiH.

Srbi nisu htjeli muslimane niti nakon njihove neodlučnosti i „nuđenja“ po početku raspada SFRJ jer su se plašili demografskog narušavanja i dinamičnosti muslimana te buduće slike prostora koji su Srbi su željeli  sebe.Plašili su se bujanja  islamske zajednice koja bi im postala brojno opasna.

Prema Tuđmanu BiH je zamišljena na tim tajnim dogovorima kao unija triju republika.

Zapad i Europa su popustili nakon srpske agresivnosti i sprovođenja svoje krvave politike u BiH koja je rezultirala Srpskom republikom jer im je ipak pasalo da do bošnjačko-muslimanske republike ipak nedođe.

Tuđman se s pravom pita kakva je hrvatska politika mogla biti u svemu tome i takvim okolnostima.

Tuđman navodi podatak da je u Kraljevini SHS bilo 22% Hrvata,Srba 43% a Muslimana 32%.Srbi su odlazili iz BiH u Beograd u državne službe i smanjivao im se broj, Hrvat se suočavao sa srpskom hegemonijom (učiteljice,rukovodeća mjesta,stanovi,posao itd.) te je biti Hrvat u BiH značilo biti ustaša i progonjen.

Kada i danas pogledamo likove i djela političkih diletanata u vidu Vesne Pusić i Zorana Milanovića koji naoko ne toliko bitno glasovanje „dijaspore“  prebacuju u konzulate dobivamo potvrdu kokošjeg sljepila i očitog iznošenja neistine gdje su Hrvati van granica sporedan faktor a ujedno se protura bezočna laž da je to bio uvjet za Europske integracije.

Svi iz visoke politike jasno znaju da pitanje glasovanja "dijaspore" uopće nije uvjet za ulazak u EU i da je to pitanje internog ustrojstva svake države kao i posvuda u svijetu .Ali malodušnost, nepovjerljivost,egoizam,prenošenje lažnih informacija narodu,nerad,neupućenost i arogantnost potpiruju strasti a zatupljuju najsofisticiranije osjećaje nametnutim nagodbama gdje se gubi vrijeme i troši „tuđi“ novac u političkim spletkama i intrigama.

Hrvatska je ovakvim ratnim i poratnim profiterstvom loše politike ogoljena, demoralizirana, moralno dokrajčena, izlažirana, ucijenjena, ponuđena i iznuđena, iznurena ponajviše svojom krivicom tj. krivicom jalnih ego-tripova koji sjede na dobro plaćenim saborskim pozicijama izvojevanim i obranjenim upravo na dugačkoj granici od  strane Hrvata u BiH i velikim novcem dobivenim iz dijaspore.

Ovakvi političari (mnogi i iz redova HDZ-a) su podrili temelje svakog čovjekovog moralnog i etičkog bitisanja u RH a samim tim i hrvatske države što nikako nije bezazleno.

Darko Dominiković/posavski-obzor.info