Lijanović se kandidirao za funkciju koja ne postoji !

NSRzB, reket, Lijanovići, Vijeće ministara, Mladen Ivanković Lijanović
Za sreću je u ovom slučaju zaista potrebno dvoje - zainteresirani kandidat i dovoljno jako političko zaleđe. Bez ovog minimuma nema zapošljavanja i zauzimanja pozicija na kojima su pogodnosti višestruko brojnije od eventualnih obaveza prema radnom mjestu. Odabrani na kraju dobiju obveze, ali isključivo prema stranačkim bazama i onima što su ih podržali u odsudnom momentu.


U završnim pregovorim isplivala su imena šest kandidata za prvog među jednakima u Vijeću ministara. Zajednička im je nacionalnost i odsustvo ijednog znaka pitanja o njihovoj eventualnoj sposobnosti. I troje ostane u najužoj konkurenciji. Borjana Krišto, Slavo Kukić i Mladen Ivanković Lijanović, nakon izjašnjavanja članova Predsjedništva BiH, neće biti skenirani u smislu kakav ih konkretan rezultat preporučuje za poziciju šefa Vijeća ministara. Finaliste će, tek reda radi, malo provjeravati u SIP i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i proslijediti ih u arenu Zastupničkog doma bh. parlamenta.

piše: Nihada Hasić - Nezavisne Novine

U skupštinskoj sali presudit će to tko je legitimniji Hrvat, odnosno broj zastupničkih glasova "za". Vaga za mjerenje nacionalnog legitimiteta u rukama je predstavnika političkih stranaka, od kojih svaka ima brojne personalne zahtjeve i uvjete za budućeg predsjedavajućeg Vijeća ministara. Izborom predsjedavajućeg ostaje još devet više nego atraktivnih ministarskih pozicija, a da ni ne spominjemo agencije, direkcije i zavode. Isti je princip popunjavanja svih preostalih upražnjenih stolica uz formalnu razliku da se direktori i zamjenici imenuju nakon natječaja na kojima, nekim čudom, uvijek budu najbolji ljudi, o čijem je zbrinjavanju prethodno postignut politički dogovor. Naravno, vodi se računa i o ustavnoj odredbi o nacionalnom balansu ili nepisanom pravilu rotacije - samo da se na sanjano mjesto postavi podobni u svakom smislu.

Sporni dijelovi biografija izabranih ili elementarna nesposobnost u radu uvijek naknadno isplivaju, ali ništa ne mijenjaju u praksi. Eventualno se povede žučna parlamentarna rasprava o nestašnom ministru ili direktoru, usvoji se deklaracija, bude i preglasavanja i život ide dalje. Ozbiljniji potresi mogući su jedino ako nestašluke funkcionera prati i neposlušnost prema političkom dresu koji ih je i vinuo u visine, gdje se može uživati samo dok se bespogovorno klima glavom.

Ako budućeg predsjedavajućeg Vijeća ministara testiramo na osnovu odanosti vlastitoj političkoj stranci kao ključnom kriteriju, vidjećemo i zašto su se stranke platforme (odnosno SDP) u zadnji tren podijelile pa umjesto samo Stjepana Krešića zaokružile Slavu Kukića, a predsjednik NS Radom za boljitak Mladen Ivanković Lijanović predložio sebe osobno.

Da je Krešić ostao kandidat bloka SDP, SDA, HSP i NS Radom za boljitak, lideri ovih stranaka ne bi mogli mirno spavati jer bi stalno morali biti spremni na njegove nove želje i zahtjeve. Prohtjeve bi morali ispunjavati do iznemoglosti jer bi u protivnom Krešić mogao uraditi ono što je uradio svojoj dojučerašnjoj stranci - HDZ 1990. Kad je trajala trakavica o uspostavi parlamentarne većine u FBiH Krešić je, kao tadašnji predsjedavajući Doma naroda federalnog parlamenta, okrenuo leđa stranci i sazvao sjednicu Doma, čije je održavanje SIP ocijenio nezakonitim. Visoki predstavnik suspirao je odluku SIP-a i tako je, zahvaljujući Krešiću, formirana zakonodavna i izvršna vlast FBiH.

Platformaši računaju da su se dovoljno odužili Krešiću time što su ga izabrali u Dom naroda parlamenta BiH. Kako će on glasati u presudnim momentima nije mala briga, no sad je puno važnije kako univerzitetskog profesora i navodnu nestranačku ličnost Slavu Kukića predstaviti dovoljno ozbiljnim konkurentom Borjani Krišto i time pokušati dobiti neka druga ministarska mjesta.

Kao SDP-ov analitičar i član Savjeta ove stranke, nezavisni "intelektualac" i "nestranački" član nekolicine upravnih odbora, Kukić ima male šanse da u Vijeću ministara zamijeni Nikolu Špirića. Ključna prepreka njegovom izboru nije nelojalnost politici partije Zlatka Lagumdžije nego nedovoljan broj glasova u Zastupničkom domu. Svjesni su toga mozgovi operacije iz vrha SDP-a ali računaju da će ubacivanjem Kukića u finale dovoljno pritisnuti dva HDZ-a, SNSD i SDS da kažu "dobro, nećemo glasati za Kukića, ali ćemo progledati na izbor Zlatka Lagumdžije za ministra vanjskih poslova".

Hoće li biti ostvarena ova zamisao predsjednika SDP-a ovisit će, prije svega, od stvarnog jedinstva SDS-a i SNSD-a, koji imaju sporazum o zajedničkom djelovanju na razini BiH. Obje stranke mjesecima ponavljaju da sada, zbog principa rotacije, Srbin treba da bude šef diplomacije, a stranačku pripadnost dosad nisu pretjerano potencirali i problematizirali.

Kako sada stvari stoje, sa manje i više odugovlačenja Špirića će naslijediti bivša predsjednica FBiH i aktuelna potpredsjednica HDZ BiH Borjana Krišto. O njenim profesionalnim referencama ne priča se ni u šali. Na bivšoj funkciji, zbog skučenih ustavnih nadležnosti, nije imala puno prostora da radi čak i pogrešno. Bilo je nekih trzavica zbog pomilovanja i njenih političkih pritisaka pri izboru sudaca Ustavnog suda FBiH i u tom joj prođe predsjednički mandat.

Pred njom je nova pozicija koja će i njenoj stranci osigurati resore kako bi djelimično kompenzirali bogatstvo izgubljeno na razini Federacije BiH. Mladen Ivanković Lijanović čak ni u BiH ne bi trebalo da bude izabran jer još nije naučio ko se u ovoj zemlji bira na općtim izborima pa se uoči 3. listopada kandidovao za nepostojeću funkciju - predsjednika Vijeća ministara BiH.