Želi li EU Međugorje unutar schengenskih granica?

...interesa na Jadranu, kao europskoj Floridi, jer za nju je Hrvatska idealan prostor, dobiva velike prekrasne prirodne i turističke ljepote i sadržaje, dobiva više od 4000 kilometara prekrasne obale na relativno toplom moru, kojima će gospodariti po svojoj volji...! Više neće biti nikoga tko će se tome moći usprotiviti, pa makar i na simboličan način.

Hrvatska riba je ušla u EU akvarij i sad neka se koprca kako zna. Dobar dio Hrvata je ostao izvan tog akvarija. Oni unutar tog EU akvarija teško da će više ikada biti gospodri - kao svoj na svome, a oni izvan sada postaju laki plijen različitih političkih interesa i utjecaja, na lokalnom ali i na globalnom planu. Oni su sada oslabljeni - do same prijetnje njihovog nestanka.

Sve to možda ne bi bilo ni upitno, kad svako lice neke stvari ne bi imalo i svoje naličje. A jedan od segmenata tog naličja je i sljedeće - šengenska granica. S onu stranu "zida" ostaje dio hrvatskog nacinoalnog korpusa koji živi u susjednoj nam državi (prvenstveno ostaci nekadanje Posavine i Hercegovina, nešto Srednja Bosna). Zbog Neuma, ostaje indirektno s one strane zida i grad Dubrovnik s širim područjem od Neuma do Prevlake i otocima.

Ukoliko se u najkraćem vremenu ne izgradi Pelješki most ili nešto slično, Grad Dubrovnik već ove turističke sezone može se pozdraviti s dobrim postotkom svog turističkog utrška. Htijeli mi to ili ne taj dio Hrvatske šengenskom granicom postaje - slijepo crijevo. Ali kako se čini proći će barem još pet ili šest godina, ako ne i više dok se s teritorijalnim pristupom tom području to ne riješi.

Međugorje

S druge strane šengenskog zida ostaje i Međugorje, tko zna je li ga Europska Unija ikada želi imati unutar svojih granica. Vjerojatno ne! Sad je postalo odijeljeno i od matičnog naroda u Hrvatskoj.

Premda duhovnim plodovima Međugorja za njihovo širenje ne smetaju nikakve državne granice, pa ni ona šengenska. Ali će itekako smetati Hrvatima u BiH, posebno onima u Hercegovini, ali i u samoj Hrvatskoj.

S druge strane šengenskog zida ostaju i susjedne države, koje će se teško u narednih petnaestak godina ugurati u EU. Ali time im se otvaraju sve veće mogućnosti ostvarenja političkih i drugih interesa u BiH, od Srbije, Rusije, Turske. Otvara se i veća mogućnost utjecaja i same Rusije na Srbiju, a posebno i na Crnu Goru.

Njihovim ulaskom u Europsku Uniju, one bi dosta prosperirale. Prvenstveno imajući u vidu istinitu tvrdnju Vuka Draškoviće da bi tada na avnojevske granice pala paučina i ponovno bi im bilo slobodno ogromno političko lovište - i to na iste zečeve kao i zadnjih nekoliko decenija. Ali na to će morati pričekati koju godinu više, osim ukoliko ih do tada Rusija, a možda i Turska toliko snažno ne zagrle, da taj ulazak neće biti ni moguć.

A s ove strane šengenske granice, otvorila se mogućnost europskom i svjetskom kapitalu da na našim područjima uspostavi takav monopol i gospodarsku vlast, da će sve domaće biti toliko minimizirano do neprepoznatljivosti. Svaku gospodarsku vlast prati i politička vlast, odnosno politička volja moćnika. A tamo gdje vlada politička volja moćnika, tamo je istovremeno i sužanjstvo nemoćnih. A tko će biti ti nemoćni u hrvatskom slučaju je teško pretpostaviti. Ali - zna se! To znaju i mala djeca!

Politika kao goli interes

U sanaderovskom pristupu i pristupu njegove sljednice EU, prihvaćali smo njihove EU uvjete (ponekad I pod prisilom) i klanjali se do zemlje pred njihovim zahtjevima, umjesto da smo mi njima postavljali svoje uvjete, jer njihovom dvorištu priključujemo najdragocijeniju česticu zemljišta na svijetu. Koliko će nam za to biti zahvalna Europa, to je teško reći i znati. Nu, posegnemo li za biblijskom mudrosti odmah će nam biti jasno - "Ne idi na gozbu moćnika, ne uživaj u slasticama njegovim jer je unaprijed proračunao koliko će te to koštati".

Bilo kako bilo, otpjevana je pjesma i više se nikada neće pjevati; Tu gdje huče morski vali, vodili su borbe preci, da bi sutra svojoj djeci, u amanet more dali!

Sve smo dali, dobrotom i plemenitošću našeg hrvatskog srca, ali ne svojoj djeci, jer oni su se ionako previse nauživali, ako ničega drugog onda barem prirodnih božjih ljepota svoje domovine.

Kako je politika samo goli i okrutni interes, a posebno vlast jačega, tu ljubavi i emocijama nema niti najmanjeg mjesta i za to nema niti najmanjeg mjesta za bilo kakvu zahvalnost. No, ipak ne bismo imali ništa protiv da svih 27 članica svaka na jednom od jadranskih otoka po slobodnom izboru, uz samo more podignu spomenik u liku EU jadranske morske sirene (pardon - u liku EU Jadranke morske sirene) koja je najzaslužnija da je EU dobila toplo more, miris bora, cvrčanje cvrčaka, prekrasne škoje koje plivaju poput najljepših lađa u smiraju, u bonaci ili ponekoj oluji kad se more sjeća bivših vremena i stoljeća, nostalgično pjevajući pjesmu - Tu gdje huče morski vali, vodili su borbe preci, da bi sutra svojoj djeci u amanet more dali...!

Mile Prpa / HRsvijet.net