Zašto obožavamo Zlatka Dalića: Željni smo čestitih ljudi

Nemoguće je otvoriti 97 % portala,a da nas "ne zapljusne" mnoštvo prije svega nebitnih informacija u kojima prednjače kojekakve starlete i jednostavno "moramo" to vidjeti.
Njihove stražnjice, grudi, bokovi i slično su glavna vijest za dobro jutro ,dobar dan i laku noć.
Mjera se izgubila!
Na televizijskim ekranima nije puno bolje. Ako nisu "plaćene " emisije,tad su neki reality show poput kojekakvih zadruga, (toplog) velikog brata i ostalog.
Ljudi gledaju psovku, mržnju, nemoral, prostačenje.
Ljudi su umorni pred tom mašinerijom koja ne dopušta bukvalno ljudima da "slobodno dišu".
Strane serije su isti slučaj.
Uz sve to i čudna glazba koja je pretežno zastupljena u disko klubovima.
Stihovi su sve samo ne onakvi kakvo bi 80% roditelja željelo da njihovo dijete sluša.
Ljudi su nemoćni i zbog svakodnevnih briga i poteškoća i dodajući sve to na ovo pobrojano-situacija je doista alarmantna.

Ljudi su čekali da im Bog podari čudo.
I upravo to čudo dolazi s likom i dijelom Zlatka Dalića.
Njegova izjava "budimo ponizni"-citirana je nebrojeno puta.
Ljudi su je počeli gledati kao zraku sunca.
Potom njegovo isticanje vjere s ciljem ponosa. Toliko srčano divljenje Krunici koju ne ispušta iz ruku je svakako ono što je narod čekao .
Ono čega je bio gladan i žedan.
Napraviti toliko zajedništvo među reprezentativcima je dodatno kod ljudi izazvalo divljenje.
Bez bahatosti, bez pohlepe s čvrstom vjerom i voljom išli su ka tronu svijeta.
Ljudi vole bajke, a ovo je upravo bajka gdje su uz glavne likove sudjelovali i svi Hrvati diljem svijeta.

Kako se primicao kraj Svjetskog nogometnog prvenstva, tako su se i ljudi diljem svijeta koji nemaju nikakvu poveznicu s Hrvatskim željeli priključiti toj bajci.
Željeli su biti bar statisti u tom filmu bajkovitog završetka.
Gledajući samo kako "očinski" Zlatko Dalić drži Domagoja Vidu za potkošulju i veš da ne bi pao s busa je bio vrhunac. Mase su još intenzivnije počele pominjati s divljenjem ime Zlatka Dalića.
Ne ističući sebe kao pojedinca ni u jednom momentu bez obzira na to što je sve krenulo s njim je činjenica koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Uz još jednog "lika iz bajke", kapetana Luku Modrića koji je s kamenjara Velebita od staza koza, preko ratnih strahota stigao do vrha svijeta.
To apsolutno nikoga ne ostavlja ravnodušnim. To daje snagu ljudima. To su oni pravi uzori s ljudskim vrijednostima koji su pokazatelj da uz vjeru u Boga ne postoji nemoguće.
Ljudi vole heroje one stvarne kao sto bijahu i branitelji domovinskog rata.
To su istinski heroji časni,a ne ovi anonimon medijski koji su često i sramni.Tu je također i zanimljiva bajkovita priča Maria Mandžukića koji je starog poni bickla kojim se vozio na trening i platom od 1250 kn (koja je išla za prehranjivanje obitelji)vinuo se na vrh svijeta.

Slika Vrsaljka kako je dosanjao san i na stadionu prislonjen obrazima na zastavu i blaženim osmijehom je probudila i one najtvrđeg srca. Domagoj Vida koji ponosno cijelo vrijeme u prekrasnoj slavonskoj nošnji dolazi na proslavu sa svojim sinom podjednako odjevenim i pozdravlja s bine "Hvaljen Isus:-dovodi do usijanja u srcima.
Do ponosa kakav se ne pamti od kraja domovinskog rata.
Ljudi su konačno dobili priliku da im netko ponovno ulije vjeru u nešto lijepo.
Zanimljivo je tu i pomenuti strahovito sramne zabrane glazbenih želja izbornika i cijele reprezentacije. Događa se opet čudo i ljudi nikada u tolikoj mjeri nisu svakodnevno stavljali pjesme M.P.T kao zadnjih dana.
Ljudi ne vole silom nametnute zabrane!
Kao što i sam izbornik Dalić reče,da pjesmu "Lijepa li si" sluša 95 % ljudi,i onih 5% ne može odlučivati što će se slušati.

Tu je Dalić još jedanput dokazao čvrstinu svog karaktera što pečatira njegovu veličinu.
Puno toga učiniše za ovaj narod. Pobudiše opet do krajnjih granica onaj inat i ponos.
Prekrasno je bilo slušati kako u svakom medijskom obraćanju pominje da su igrali ,za cijelu Hrvatsku, za Hrvate u dijaspori, a naočito me osobno zadivilo i pominjanje svaki put nas Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Pominjanje branitelja domovinskog rata,bez kojih kaže ne bi bilo ni ove šahovnice s kojom se toliko ponosimo.
Sve to zaslužuje veliko poštovanje i divljenje kakvo uistinu zaslužuješ.
Zajedništvo koje si pobudio u svima nama je nemjerljivo.
I s toga te naše dijete s Hercegovačke stijene ponosno i s cijelim srcem svi zajedno dočekujemo u tvom Livnu.
Da još jedna slika ljubavi, zajedništva i ponosa Hrvata odjekne najvećim sjajem u cijelom svijetu.

Daniela Škegro/HERCEGOVINA.info