U ime hrvatskog naroda ,,Drugovi" na vlasti

Tako ovdje možete pročitati osvrte na slijedeće teme: „U ime hrvatskoga naroda drugovi na vlasti", „Nisam znao da živimo u Švicarskoj", „Svjetlo riječi, a poruka mračna!?", „Stepinac je revizija lažne povijesti", „Ima li više škole fratar ili pop?" i Korizmena odluka roditi dijete. U rubrici opširnije čitajte kolumnu...

Možda mislite, vidjevši naslov, da ću sada pisati o politici. Ma ne! Doduše, tema će biti političkoga karaktera ali ovo nije više politika, ovdje se radi o čistoj pristojnosti i mjeri za dobar ukus. Taman dok zaključujem napis motrenja mjesečne zbilje, javiše sredstva društvenoga priopćavanja kako imamo novu, oni je tako zovu, federalnu vladu! Ako znamo da je Federacija, po svome uređenju konstitutivna zajednica dva naroda Hrvata i Bošnjaka, onda se, gledajući sastav nove vlade, nikako ne može zaključiti da bi ova vlada, kojoj mnogi s pravom osporavaju legitimitet i zakonitost, može zvati federalnom! Naime, ni jedno mjesto u toj vladi nije pripalo Hrvatu kojeg su Hrvati izabrali. Dvije stranke, koje sebe nazivaju hrvatskima, prihvatile su pogubnu igru koja je legalizirala kršenje ljudskih, demokratskih i nacionalnih prava Hrvata. Dobro se sjećam kako su predstavnici stranke, kojoj tobože Starčević služi kao uzor, zorno ukazivali kako je izbor Željka Komšića bošnjačkim glasovima neprimjeren i poguban za budućnost BiH. Nu, vidi ti sad ti isti iz svojih redova imaju predsjednika Federacije Živka Budimira, bivšega oficira JNA i kasnije generala HVO-a, kojega nitko, osim krnjeg parlamenta, od naroda nije birao! Komšića su barem bošnjaci izabrali. Uz to dobili smo prvoga ministra u povijesti koji, kako on sam reče, govori bosansko-hercegovačkim jezikom. Eto, on će tim nepostojećim jezikom predstavljati Hrvate, od kojih će poneki i dalje kupovati njegove proizvode od uglavnom uvoznoga mesa. Hrvati ga svakako neće razumjeti jer govori nepoznatim jezikom. Očito je da se ovdje radi o političkoj nepristojnosti i svjesnoj manipulaciji, a rekao bih i izrugivanju s Hrvatima. Ovdje, razumije se, nemam ništa na osobnoj razini protiv imenovanih, govorim o načelima koji moraju biti iznad svakoga osobnoga interesa i taštine. O tome govore i naši biskupi, te franjevački provincijal iz Hercegovine. Isto tako, treba reći da ovdje ne agitiram niti za jednu stranku, jer dio svoje odgovornosti snose i obadva HDZ-a koji su svojim razjedinjenošću, te borbi za pozicije, pružili šansu mešetarima da uzjahaju federalnoga konja koji će, prema svemu sudeći, uskoro spasti na magare koje će samo bespomoćno revati! Eto, dragi narode opet se afirmirala ona prosta izjava o politici kako je ona, ublaženo rečeno, svodnica. Ne znam, ali kad počnem o ovome razmišljati muka mi što sam Hrvat. No, to je nama naša borba dala! Znate zašto, zato što nismo proveli lustraciju. I, možda, kad ovo budete čitali, te samoproglašene vlade više neće biti ako kojim čudom zakon bude pravedno primijenjen u što sumnjam. Volio bih da imam krivo!

Nisam znao da živimo u Švicarskoj

Ako je netko od vas, 6. veljače, gledao emisiju na HTV-u „Lica nacije" urednika Branimira Bilića, a ja jesam, mogao je štošta toga čuti o stanju u Bosni i Hercegovini. Gosti su bili ugledni gospodarstevnik Franjo Rajković, vlč. Ivo Tomašević i dr. vlč. Franjo Topić. Rajković i Tomašević su vrlo korektno i dobro iznijeli faktografske podatke o gospodarstvu i stanju Crkve, dok se Franjo Topić, čiji rad u Napretku cijenim, razmahao govoriti kako Hrvati u BiH žive kao „bubreg u loju". U trenutcima zanosa, koja je i do sada očitovao u brojnim nastupima, Franjo je govorio kao se dobro živi, kako se privređuje, kako imamo škole, kako Hrvatima ništa ne fali u odnosu na Austriju, Švicarsku itd. Doduše, dočim sam vidio najavu da će on gostovati, znao sam što će reći jer iste teze iznosi na svakome koraku. U određenome trenutku sam pomislio da ja zapravo ne živim u BiH nego u Švicarskoj i gotovo sam počeo pjevušiti pjesmu od Dine Merlina „Mo je život Švicarska, skoro pa savršen". Međutim, koje li koincidencije, nakon emisije pogledam kasnonoćni dnevnik i čujem kako je opet ubijen Hrvat u Travniku, kao su oskvrnuli katoličko groblje, kako je u Sarajevu na crkvi razbijen prozor i napisan pogrdan grafit, kako je prognanik povratnik u Kaknju pretučen. I eto, tako sve što Topić reče pade u vodu. Potom se i ja vratih u stvarnost naše žabokrečine. I moram reći i ovo, sad sam tek potpuno skužio zašto su u većinski bošnjačkome Sarajevu htjeli jednoga katoličkoga svećenika za gradonačelnika. Vjerojatno bi ujutro osvanuli u Zürihu!

Svjetlo riječi, a poruka mračna?

Uzeo je pušku koju je kupio prodavši tele. Dao je za nju 1.200 tadašnjih njemačkih maraka. Kod kuće je ostavio ženu s kojom je u braku tri godine. Ima kćer od dvije godine, a žena je trudna sa sinom koji će se uskoro roditi. Taj hrvatski ratnik odlazi na Kupres. Uzeo je krunicu oko vrata i rekao idemo se braniti i neka nam Bog bude na pomoći da nikome ne nanesemo zlo. Nažalost, u napadu tadašnje JNA i srpske vojske pogođen je i ubijen na obranbenoj crti. Pokoj duši tom branitelju koji nikada nije zagrlio vlastitoga sina. Ovo vam pišem jer ovakvih je bilo bezbroj. Pišem vam ovo jer želim reći kako onaj branitelj nije zločinac i kako nije stvarao „zločinačku Herceg-Bosnu s ciljem iseljavanja Hrvata iz Bosne i osnivanjem logora", kako u Svjetlu riječi za ožujak piše Petar Jeleč. Mogu razumjeti frustriranost stanjem prognanih i izbjeglih Hrvata iz brojnih dijelova Bosne, pa i iz Hercegovine. Ali ne smijemo iz stanja bola proglašavati pravednu borbu Hrvata u BiH zločinačkim pothvatom. Kad sam to pročitao imao sam dojam, molim bez uvrede, da tekst piše Carla Del Ponte. Teza je jasna. Ako je bio plan stvarati „zločinačku" Herceg-Bosnu onda su svi koji su sudjelovali u tom procesu bilo puškom, bilo intelektom ili čak molitvom zločinci. N želim polemizirati, ali znam samo jedno da onaj branitelj s početka teksta i njemu slični ne samo da nisu zločinci s mračnim planovima, nego pravednici i heroji!

Stepinac je revizija lažne povijesti

Dočim je u Hrvatskoj počela istraga o komunističkim zločinima „drugovi" koji još drže moralna predavanja u javnosti su se uznemirili. Mnogi su počeli kliktati kako je to revizija povijesti. Tako je. U pravu ste „drugovi i drugarice" to jest revizija lažne povijesti koju ste vi ispisivali i nama servirali. Tako smo u vašem udžbeniku učili, što danas još uvijek citiraju povampireni umovi, kako je i blaženi kardinal Alojzije Stepinac sudionik ustaških zločina. Vjerojatno bi u vašim udžbenicima pisalo kako su se hercegovački fratri (njih 66) samospalili, kako je Bruno Bušić izvršio samoubojstvo, kako je Goli otok bio turistički hotel za hrvatsku inteligenciju itd. Ali nije to čudo jer glavni grad Hrvata, što je razumski nezamislivo, ima trg Tita, kojeg međunarodni instituti za povijest svrstavaju među četiri najveća zločinaca od svih diktatora. Ovdje se traži dubinska moralna lustracija!

Ima li više škole fratar ili pop?

Često me vjernici upitaju: Tko ima „jaču" školu fratar ili, kako narod kaže, pop? Ja im najprije kažem onu biblijsku kako lude svijeta izabra Bog da posrami mudre! Isto tako, nisam još čuo da se netko žalio da mu manjka pameti. S time su svi zadovoljni. No, što se tiče školske spreme stanje je ovako. Škola je gotovo ista, samo što kandidati za fratre imaju godinu dana duže formacijsko školovanje jer pohađaju novicijat. Svaki kandidat za svećenika, koji želi biti zaređen, treba završiti filozofsko-teološki studij. Nakon toga, mnogi i fratri i svjetovni svećenici idu na specijalizacije iz raznih područja. Ali, kad vidim kako ovaj svijet nadmudruje svećenike (jer sinovi tame jači su od sinova svjetla) sve mi se više čini da smo mi potpuno nepismeni ili se potvrđuje ona da zbilja nismo od ovoga svijeta. Ako je to tako sretan sam.

Korizmena odluka roditi dijete

Korizmeno vrijeme poziva na pokoru, molitvu, post, obraćenje, zaokret. Nije rijetkost da se osobe u tom liturgijskome vremenu na tjelesnoj razini nečega odriču: pića, kolača, mesa, izlazaka, zabava, konzumiranja medija itd. No, iako je to hvale vrijedno, ne smijemo ostati samo na tome. Plod izvanjskoga odricanja trebao bi utirati put našoj nutrini. Nije nam teško složiti se kako se lakše odreći određene poslastice ili drugoga zadovoljstva nego npr. oprostiti tuđe pogrješke ili priznati vlastitu krivicu i promašaj. Korizma mora biti odluka i za nešto što se može dobra i plemenita učiniti. Na početku ove Korizme, držeći seminar na jednoj našij misiji u Njemačkoj, čuo sam odluku jedne majke i oca da su odlučili, ako Boga da, roditi peto dijete. To mi se čini pravi put jer, dok demografski izumiremo, ovakve nakane su istinski poticaj. I još k tome kad bi mnogi neoženjeni i neudati donijeli odluke kako će sve učiniti da stupe u kršćanski brak nastao bi istinski Uskrs!

Piše:fra Mario Knezović