Titova Štafeta smrti

Slaveći ovaj datum, omladina nije ni slutila kako slavi svoju buduću pogibelj i smrt. Njima u naslijeđe, Tito je iza sebe ostavio istu onu sudbinu koju je u ljubljanskoj bolnici doživjela njegova amputirana noga. Preselivši se na onaj svijet na krilima đavola, iza sebe je ostavio zločestog duha u boci čija djela najbolje opisuje pjesma mađarskog pisca Zilahia:

"U strašnoj noći, sumorno, tegobno, lupi na nebu u bubanj, rasbješnjeli anđeo

Naš stari sluga tiho pobježe, a nogu nam slomi najmlađe ždrijebe"

Udarac u bubanj naznačio je rat. Stari sluga što bježi u dubokoj starosti je umrli zločinacTito, a najmlađe ždrijebe što slomi nogu predstavlja ubijenu mladost. Na jednoj strani ginula je omladina zavedena hegemonističkom ideologijom pod izgovorom navodne obrane YU koja je u stvari bila jedna vrsta balkanske Bastille i posljednji bastion komunizma u Europi, a na drugoj strani, u ratu protiv njih, ginula je omladina koja se borila za dugo i željno čekanu slobodu.A sve je počelo prije više od pola stoljeća. Na inicijativu Josipa Broza Tita 1957. godine, njegov rođendan postao je praznik omladine - Dan mladosti.  U to ime, kroz Jugoslaviju su nošene lokalne štafete s pozdravima i rođendanskim čestitkama, dok je ona glavna i originalna Titova štafeta - Štafeta mladosti – kao simbol svih štafeta,  završavala predajom Titu u ruke na stadionu JNA u Beogradu, uz prethodni slet koji se danas još može vidjeti jedino u komunistickoj Sjevernoj Koreji, inače velikom Titovom prijatelju. Prva štafetu mladosti, koja je pošla je iz Kumrovca, Titu u ruke uručio je Mika Tripalo, tadašnji predsjednik CK Narodne omladine Jugoslavije. Svake naredne godine polazila je iz drugog mjesta i druge Republike. Nakon Titove smrti, zadnja štafeta je krenula iz Slovenije 1987. god. a u ruke Haimu Redžepiju,tadašnjem predsjedniku Omladine Jugoslavije, štafetu je predala Rejmonda Bročaj iz Gnjilana. Ta zadnja štafeta i plakat zamalo su glave koštale dizajnere ljubljanskog ateljea “Novi kolektivizam” jer je njihovo reješenje bilo u stvari prepravljeni plakat iz postojećeg asortimana nacističke Njemačke. Je li ovaj nacistički plakat bio namjerno podmetnut, ili je bio slučajno izjednačavanje crnog i crvenog fašizma, na kraju krajeva,nije ni bitno koliko je bitno to što je usporedba opravdana. I onako je onom dijelu “kulturnjaka” koji je uspio preživjeti zdrav,  već bio “pregoreo osigurač” jer nisu više mogli naći ni motiva a ni straha za izmišljanje glupoidnih pjesmica sastavljenih od svih vrsta cvijeća kojim je Tita inače kitilo i uspoređivalo pijansko povraćanje podobnih kvazi pjesnika.  Ništa nije tako intezivno smrdilo na užganu bljuvotinu mamurnog jutra kao ti stihovi, autorizirani od podobnih ispičutura, kičasto okićeni bogatom florom a ponekad i faunom koje su se partijskim dekretom utjelovljavale u liku i djelu Tita: "Druže Tito ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela”, “Druže Tito ti si nase cvijeće, za tobom se cijeli narod kreće", “Druže Tito sokolovo oko, ti namigni a mi ćemo skokom” itd. i itd…...

Tko je bio Tito i zašto je njemu u čast žrtvovano stotine tisuća života mladih ljudi?!

Slučajno rođen u Kumrovcu (da li je?!), njegov lik i djelo zasluženo se nalazi na listi najvećih zločinaca i to u svjetskim razmjerima. Kao mlad bravarski šegrt, otisnuo su u Rusiju pomažući Lenjinu pri telenju najkrvoločnije ideologije koju je ovaj svijet ikad doživio, a koju su krstili imenom komunizam i prezimenom  “Oktobarska revolucija”. Vrativši se u tadašnju YU, bio je užasno brutalan s ideološkim „neprijateljima“ na kojima je vježbao sve što je naučio od boljševičkih sadomazohističkih metoda. Najprije je bio disident kojem je SHS Kraljevina sudila (Bombaški proces) da bi WWII iskoristio za autokratsko, diktatorsko i narcisoidno preuzimanje vlasti koju je zadrzao i nakon rata sve do svoje smrti. Sebe je volio zvati “Najveći sin svih YU naroda i narodnosti”, a sve ono što je Tito volio, to su po automatizmu morali zavoljeti i svi narodi i narodnosti. Ili je Tile ipak bio ruski spermatozoid kojeg je ruska tajna služba podmetnula nama umjesto pravog Jože koji je, po tvrdnjama nekih povjesničara, poginuo na ulicama oktobarske revolucije. Sumnju u podrijetlo sjemenke od koje je  nastao naročito pojačava činjenica što je ovaj bravarski šegrt  vrlo često i primjetno teško zaplitao jezikom dok se mučio držeći govore na hrvatskom jeziku?!

Pobjedu u ratu s Hitlerom ostvario je zahvaljujući saveznicama sa Zapada i Rusije. Neposredno nakon rata bio je Staljinov prijatelj, a kad im je slava udarila u glavu među njima dvojicom pukle su tikve pa se Tile brzo prekvalificirao u Staljinovog neprijatelja za što ga je Zapad obilato plaćao. S  "Pokretom nesvrstanih", u  procjepu između kapitalizma i komunizma, po potrebi je hladio i zagrijavao “Hladni rat” izigravajući više sultana, nego državnika! U bijelom odijelu, okružen zgodnim ženama, skupocjena auta, cubanske cigare i čaša whiskya u ruci, bili su „tipičan“ imidž uspješnog, moćnog i prebogatog komunističkog businessmana. Kao u onoj priči “Pas koji je volio vlakove” i Tito je volio svoj privatni "Plavi vlak", iako - ruku na srce - od vlaka je više volio voz  iz kojeg je za života teatrealno mahao “spontano” okupljenoj masi obožavatelja. Svi su bili ukrašeni naređenim osmijesima koji su se ukočeno kiselili na licu umornom od cjelodnevnog  programa koji je stvaran isto kao i Potemkinova sela. Suhih usta i grla od silnog pjevanja, do besvijesti su ponavljali “Internacionalu”, borbene partizanske pjesame, kao i one u kojima je Tito mirisao na cvjeće čak i kad je kenjao. I sve to uz podaničko-posvojnu krilaticu “Mi smo Titovi, Tio je naš”! Naročito je bilo žalosno gledati komunističku perverziju nad malom djecom uniformirano odjevenu “pod konac” u pionirske plave kute, oko vrata crvene marame, a na glavi plave partizanske kape s kojih je prijetila crvena petokraka. Iako u tom uzrastu nisu mogli, niti su znali, voljeti nikog drugog osim svojih roditelja ili braće i sestara, satima su stajali postrojeni u stavu mirno recitirajući koliko oni vole druga Tita, ili pjevajući: “Pioniri maleni mi smo vojska prava da čuvamo granice i Tita maršala”! Naravno, za razliku od “motivacije” kod odraslih kojima su se kosti ledile zbog komunjarskih namrštenih obrva, maloj djeci bilo je teško i nezgodno usaditi komunistički strah i zato su pionirske glasne žice kupovane na licu mjesta i to poklonjenim sokom na slamčicu “Dvojni C”, Smokiem od brašna, bombonama Ki-Ki i čokoladicama Kraš. Onim pionirima kojima bi iznemoglo grlo zaštekalo, njima je dijeljena medicina Bronhi sa uputstvom “lakše se diše”. Nakon ovakvog “podmićivanja”, od korsko udruženih pionirskih glasića prijetilo je pucanje svih okolnih stakala. Godilo je to Tiletu i te kako. Od silne sreće srce mu je galopiralo od grkljana sve do donjeg dijela trbuha. I kako ne bi propalo do ispod jaja, srce su pridržavale hlače podignute tik do ispod pazuha.  Od “spontanih” dočeka samo je još više volio krstarenje, opijanje i orgije na njegovom brodu “Galeb” kojim je iz dalekih zemaljana dovozio razne egzotične životinje na svoje privatizirane Brijune. I neka netko sad kaže kako u komunizmu, osim društvenog vlasništva, nije bilo privatizacije i privatne imovine. Samo se moralo biti zaslužan i to približno kao Tile, ali nikako više od njega, inače bi “zaslužni” privatizirao samo mali komad zemlje omjera; dva metra dužine, metar širine i  metar i pol dubine, gdje bi umirovljen vječno počivao u miru.

Od svih naroda i narodnosti bivše YU i od cijelog „bratstva i jedinstva“ najviše je volio mlade i jedre skojevke čiju bi lojalnost provjeravao još pri samom uručivanju cvijeća hvatajući ih za sise “na licu mjesta”. Ako bi se skojevke usprotivile sjedinjenjenju njihovog tijela sa tijelom partije koja je bila On sam (Tito partija), njima bi redovito poklanjao odmor na egzotičnom „Golom otoku“ gdje bi dugi niz godina učile što to znači „žrtvovati se“ u ime naroda i partije i to s raširenim nogama među kojima su partija i ljigavi cinkaroši, silovanjem uvježbavali “omladinske radne akcije”!

Proizvoljnim crtanjem međurepubličkih granica, Hrvatima je otimao njihovu domovinu, a domovini Hrvatskoj njene Hrvate. Ovakva geometarska akrobacija stvorila je na ovim prostorima zlu krv koja još nije rekla svoju zadnju riječ. Masovnim zločinima u i nakon rata (Bleiburg, Maceljska šuma, Jazovka, Goli otok i brojna druga stratišta), zatim montiranim političkim procesima i ubojstvima u brojnim kazamatima tipa Goli otok, Tito je i na ovom svijetu izuzetno uspješno dočaravao što je to trodimenzionalno izdanje pakla. Sve one koji su, makar i u sebi, pomislili na bilo kakvo neslaganje s njegovom paradom jednoumlja a koje nije pobio do 1945-e, u idućih 50-ak godina uz njegov blagoslov nastavili su ubijati njegovi partizani i komunisti i to masovno-serijski usavršenom industrijalizacijom. Klaonica koju je vodio šegrt iz Kumrovca ne može se usporediti s kumicom koja na tržnici prodaje ručno uređene piliće odrađene u kućnoj radinosti, nego je ličilo na masovnu i serijsku mesnu industriju "Gavrilović". Takav OUR (organizacija udruženog rada) tvorili su  specijalizirana poduzeća imena KOS, UDBA i JNA, gdje su obučavani perfektni mesari koji su stručno brinuli da na ovom području nikada ne nedostaje svježe prerađenog mesa. Slično Kiklopu iz Rankovićevog romana, ovi gurmani izuzetno su uživali u ljudskom mesu koje se najlakše, najjeftinije i najmasovnije nabavlja u ratu. Jedino je nedostajalo salate koja je 90-ih naručivana u pjevajućim stihovima, "Kućo cvijeća pošalji salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate". Zapravo, pjevano je  Slobodane a ne kućo cvijeća, ali sasvim je jasno čija je ostavština inspirirala stihove.

Tito je je iza zastora režirao komunistički lutkarski igrokaz koji se uvijek plaćao životima, a najčešće hrvatskim. I zato, sve dok Tito ne bude i službeno osuđen kao i svaki drugi zločinac, uvijek iznova vraćaju nam se crveni vampiri koji i dan danas hrvatskom narodu sišu krv. Danas je hrvatska ljevičarska “internacionala” leglo Titoista. I pored dokumentiranih masovnih zločina, smijući se žrtvama u lice, oni Tita i dalje štuju i slave dajući njegovo ime najljepšim hrvatskim ulicama i trgovima. A kako i ne bi kad ih on i mrtav iz gorba - upakiran u nakaradno prisvojen antifašizma – i danas gura u sam vrh vlasti. Kao što je onaj stari talijanski stolar udahnuo dušu svojem drvenom Pinociu, tako je i Tito svojim drvenim ljevičarima udahnuo komunističku dušu. Iako jedna cjepanica drveta ima po društvo puno veću kaloričnu vrijednost od današnjih drvenih ljevičara, dezorijentirani hrvatski narod i dalje se grije njihovim bezočnim lažima o još uvijek skrivenim zločinima svojih ideoloških prethodnika, o istinskim vrijednostima kao što su stvaranje i nastanak domovine, domovinski rat i branitelji, domoljublje i hrvatsko jedinstvo. Očito, šegrti i zanatlije su jako zajebani, ali i njihove drvene lutke nisu ništa manje  zajebane.

Nakon ovakvog Titovog lika i (ne)djela, što za kraj poručiti današnjoj omladini?!

Njemački tabloid Bild proglasio je Josipa Broza Tita desetim na listi najvećih ratnih zločinaca dvadesetog stoljeća jer je odgovoran za preko milijun ubijenih ljudi. Shodno navedenim zaslugama Titu bi najviše pristajalo ako bi njegov grob i ujedno spomen obilježje, iz Kuće cvijeća bio izmješten u transilvanijski dvorac grofa Drakule. Tamo bi mu društvo mogao praviti i Causcescu koji mu je i tako po ideologiji brat i to blizanac po zlodjelima. Međutim, unatoč počinjenim zločinima i povijesnim lekcijama, vjerovali ili ne, prije neki dan je iz Istre preko Slovenije ponovno krenula štafeta koju ovog puta ne nosi mladost, jer nitko među njima nema ni M od mladosti, ali zato ima starosti koja se i u raspadanju prkosno otima dozvati pameti baš kao sotona pozivu egzorciste. Savjest i kajanje i tako nikada nisu imali. Biti u štafeti ili u špaliru koja štafetu ispraća znači svjesno biti dio zla koje slavi svojeg najvećeg zločinca. Zadnji krvavi rat, ali i jame iz WWII pune kostiju komunističkih žrtava opominju i poručuju: Iskazivati divljenje prema Titu ujedno je divljenje i prema zločinačkom komunizmu, a to je anomalijska fascinacija zlom i moralna kapitulacija pred njim. Slavlljenje Tita prizivnje je krvoločnog vampira i u tu svrhu štafeta je dio ritualnih obreda.

Crovata/posavski-obzor.info