Sleven Raguž: Stvarni razlozi nereda- Prvi dio

Ona koja se najčešće ponavlja jeste da se „dogodio narod". Je li to istina uopće?
Vješto se medijski pokušava nametnuti mišljenje kako su demonstracije spontane i kako je narodu jednostavno voda došla do grla. Međutim, ako se zna da je narodu voda davnih dana prešla grlo, zašto baš veljača 2014. godine?

Piše: Sleven Raguž/HERCEGOVINA.info

Da bi se valjano dao odgovor na ovo pitanje i uvidjela prava pozadina nereda moraju se potražiti određene političke i ekonomske podudarnosti. Kako se raja žali da pišem duge tekstove, ovaj put ću o političkoj pozadini, a drugi put ću o ekonomskoj. Politička pozadina daje odgovor ne samo o razlozima nereda, nego i o tome zašto se demonstracije događaju u sredinama sa bošnjačkom većinom, i zašto ih se uporno pokušava prenijeti u sredine sa hrvatskom većinom u Federaciji.

Ukidanje županija i laži Slučajnog prolaznika Lagumdžije

Na isti dan kada je prva stijena probila prozor kantonalne vlade u Tuzli, europski parlament je donosio rezoluciju o BiH koju federalni mediji nisu niti okrznuli, kamoli prenijeli njezin tekst. Ako je suditi po bh mainstream medijima Rezolucija se uopće nije dogodila.

Jedini koji se spomenuo Rezolucije je Zlatko Lagumdžija na svojoj tiskovnoj konferenciji od 07. veljače. Govori Slučajni prolaznik, citiram (na clipu 12:58): „Prije manje od 48 sati Europski Parlament je sa JEDNIM GLASOM viška, usvojio rezoluciju u kojoj prije svega europska desnica i narodnjaci, socijalisti zajedno sa liberalima i zelenim nisu bili u stanju da taj jedan glas nadoknade i EP je sa jednim glasom donio Rezoluciju koja na svu sreću nije obvezujuća, a to je da BiH mora stisnuti kaiš i u kojoj se poziva na federalizaciju BiH!"

Slučajni prolaznik, jednako kao štoje je onomad lagao generalu Kukanjcu bezočno laže bh javnost da je Rezolucija prošla sa jednim glasom viška. Kao što se može vidjeti na stranici EU Parlamenta za rezoluciju je glasovalo: 468 zastupnika ZA, 80 zastupnika PROTIV, a odsutno 35 zastupnika. Dakle, glasovali su i Zlajini socijalisti, samo je stranke Zelenih glasovala protiv. Nije istina da je Rezolucija prošla sa JEDNIM glasom viška.

Ako se ovome pridodaju izjave članova platformaške koalicije, počevši od Lijanovića, preko Budimira do Marika i Željka, u zadnjih desetak dana kako se moraju ukinuti županije, nauštrb Federacije. To je indirektno prizvao i ilegalni premijer Nermin Nikšić prigodom gostovanja na Face TV. Kad se zbroji dva i dva vrlo lako se nađu stvarni razlozi i generatori ovih nereda. Ujedno se i dobije odgovor zašto samo kantonalne i općinske vlasti, a ne i federalne i državne, i na kraju krajeva ne i OHR.
Tko je podržao državni udar, tj. u kojim se županijama/kantonima nametnulo hrvatske predstavnike u Domu naroda i tražile legitimaciju imenovanju predsjednika Fedracije? Isti oni kantoni čije su vlade ovih dana bile u plamenu. Jedino u Mostaru to nije bio slučaj.

Mostarski neredi i stvarni razlozi „bošnjačkog proljeća"

U Mostaru su ove pseudo antifašističke i nevladine organizacije imale za zadatak dati međunacionalnu dimenziju ovim prosvjedima, igrajući na kartu reakcije s „druge strane" koje nije ni bilo, srećom. Iluzija je da je sve bilo spontano. Dapače, sve je bilo vrlo dobro organizirano, iskoordinirano i unaprijed pripremljeno. Neka netko pokuša zapaliti običnu vatru na tri različite lokacije, treba mu više sati, kamoli da tri zgrade zapali u periodu od nepuna dva sata. Sve se unaprijed znalo i samo se čekalo na reakciju s „druge strane" koja je, srećom, izostala.
Ono što daje argument za ovo mišljenje jeste činjenica da je policija svojom neaktivnošću praktično dopustila palež i rušenje, a pitanje je da li bi ostala neaktivna da je došlo do reakcije s „druge strane". Da se za nerede i palež znalo danima ranije, potvrdili su Bakir Izetbegović i Željko Komšić na gostovanju na FTV, a i pojedini lokalni šerifi iz HDZ-a i SDA koji su pokupili djecu iz škola i poslali u „sigurnije" krajeve.

Dakle, politički razlog ovih nereda je iskoristiti jad i bijedu običnog čovjeka koji je izišao na ulicu vođen svojom neimaštinom kako bi se udarilo na kantone/županije i tobože dalo do znanja da rješenje ove birokratske crne rupe ne leži u Federalizaciji unutar jedne cjeline, za što se zalaže Europski Parlament, nego leži u centralizaciji moći u Sarajevo ukidanjem županija. Nikakav socijalni bunt, nikakvo događanje naroda, to je sve samo fasada.

HNS opet parodija sam sebe

U ovom trenutku, sa hrvatske strane, najvažnije je ne podilaziti propagandi koja uporno želi ovu situaciju prodati kao tobožnji ustanak obespravljenog naroda tražeći da se uključe i sredine sa hrvatskom većinom. U tom smjeru treba gledati i na napad na HDZ BiH. Taj napad nije napad na ono što oni i jesu: jedna interesno umrežena grupacija kojoj je narod u sjeni osobnih i partikularnih interesa, nego je napad na ono što HDZ BiH predstavlja, a to je (trenutno) legitimna volja hrvatskog naroda i mora se stati uz njih, bez obzira što vrlo dobro znamo tko su i što su oni. Neće nama nitko diktirati tempo našeg obračuna sa našim kukoljem, niti će nam diktirati prioritete.

S druge strane, ono što najviše ljuti jeste apsolutni izostanak bilo kakve smislene reakcije od strane hrvatskih političkih lidera, prvenstveno od HNS-a. Ako je bilo kome do sada bilo nejasno da ovakva BiH nije moguća, nakon ovih par dana to je svima jasno, a ponajviše ovim braniteljima i čuvarima BiH koji je uništavaju. Ono što najmanje nama Hrvatima treba jesu priopćenja u kojima se po tko zna koji put dijagnosticira stanje, odašilju podrazumijevajuće demagoške floskule, uz obaveznu dozu cmizdrenja kako su nam drugi krivi za naš jad i bijedu. Ni traga strategiji što/kako dalje, ni traga porukama koji su nam sljedeći koraci, ni traga o onome koji je nama cilj u ovoj BiH.

Hrvatski narod u ovom trenutku gleda na HNS i očekuje jasne i nedvosmislene poruke. Ako se ovaj put ne iskoriste sve okolnosti koje navode kako je neminovno uređenje BiH na temeljima administrativnog preuređenja BiH na konceptu federalizacije, ne znam kada će. U trenutku kada su mediji prepuni bošnjačkih lidera, naši se kriju iza sterilnih priopćenja. Dapače, poput malog djeteta kojeg su istukli u školi, pa pozvao tatu da mu prokaže tko ga je dirao, dočekaše Milanovića, unisono mu zacmizdriše kako nas, jadne, evo napadoše, ode Milanović i ujeo vuk kenjca.
Ono što nam je potrebno u ovom trenutku jeste hitno zasjedanje HNS-a gdje će se jasno i nedvosmisleno definirati što želimo kao Hrvati u BiH, koji je naš cilj, koji su nam koraci, što bi na kraju krajeva bila i reakcija na ove centralističke napade na BiH. Gospodo draga nama je potreban recept, a ne dijagnoza! Ako vas je strah ili ne umijete, ima tko se ne plaši i ima tko zna. Samo recite.