Slaven Raguž: Za princa Bakira spremni

Bakir Izetbegović, Zločin, Bakir Izetbegović, BIH, Bakir Izetbegović, BIH, vlast, Bakir Izetbegović, savjetnica, sanja đaković, dnevni avaz, Bakir Izetbegović, Bakir Izetbegović, Milorad Dodik, Slaven Raguž, Udruge proizašle iz Domovinsko rata 1990, Bakir Izetbegović, obećanja, obećanje, Bakir Izetbegović

Neki dan princ Bakir Izetbegović dade intervju FACE TV-u gdje bilo svega i svačega. Između ostalog, priznao je da SDP-SDA i SBB čine bošnjački politički blok. Dakle, kojekakve razmirice na relaciji Lagumdžija - SDA su predstava za javnost. Čovjek priznao i kapa dolje za iskrenost. Priznao je isto da su Bošnjaci majorizirali Hrvate i kako bi „ponovna majorizacija značila stavljanje bombe pod BiH". Začinio je sve tvrdnjom kako Bošnjaci moraju prihvatiti da BiH nije domovina Bošnjaka, nego sva tri naroda, ali isto tako da Hrvati moraju prihvatiti da Bošnjaka u FBiH ima preko 50% i da Hrvati moraju prihvatiti da im se moraju uskratiti neka prava. Bošnjaci u Mostaru žele i dobit će ono što žele, međutim u Travniku i sredinama gdje su Bošnjaci većina, Hrvati moraju prihvatiti da su manjina.

Piše: Slaven Raguž/HERCEGOVINA.info

Slično kao i princ Izetbegović, u Dnevnom listu prije par dana izjavljuje Reuf Bajrović, samo umotano u drugačiji omot. Glavno i osnovno polazište svih problema u BiH su Hrvati i njihovo inzistiranje na rješavanju njihovog statusa, što vodi ka "palestinaciji demokratske građanske većine", koju pak predstavlja mesija, Superman, Iron man, Thor, Batman, sve u jednoj osobi: Željko Komšić. Mora se ovdje umetnuti mala digresija. Dnevni list kao tiskovina nas sve češće iznenađuje dizanjem letvice novinarskog profesionalizma i objektivnosti. Navikli smo da je tamo novinarima zabranjeno prenositi izjave, pisati, pa i spominjati imena „opasnih" nepoželjnika koji misle drugačije (što sam na svojoj koži osjetio), navikli smo da se stavljaju naslovi koji nemaju nikakve veze sa rečenim u tekstu, navikli smo na grafičke komedije (ili tragedije), ali vjerojatno je ovo prva tiskovina u kojoj intervjue objavljuje pod pesudonimom (I. Marić, M. Osmović i sl.). Gotova digresija.

Kad bi se umjesto „Hrvati" u izjave princa Izetbegovića, Lagumdžije, Bajrovića i sličnih umetnulo „Židovi, crnci, Romi" ili bilo koga drugoga, vjerojatno bi se (s pravom) digla sva moguća javnost na noge. Zamislite da u Americi netko izjavi da su „afroamerikanci, latinoamerikanci ili Židovi" manjina i da moraju to prihvatiti. Međutim, riječ je o BiH i riječ je o Hrvatima. Tu je sve dopušteno.

Nije nitko niti od naših velikodostojnika našao shodnim odgovoriti na rasističke izjave bošnjačkih glasnogovrnika. Jednako kao što su ljetos prešutili ratne pokliče i privatno pisanje povijesti od strane istog princa Izetbegovića, prešutješe i ove njegove izjave. Ne smiju naše vođe odgovarati princu Izetbegoviću jer ne bi bilo „politički korektno", ipak nam je on politički partner. Međutim, počevši od njih, preko (nepostojećeg) HNS-a, pa do crkvenih oltara nije se izostavilo ovih dana pozivati sve staro i mlado što može migat da se odazove na referendum u matici Republici Hrvatskoj. Onoj istoj matici koja nas smatra neokolonijom (podaci o trgovinskoj razmjeni to potvrđuju), koja u nedjeljno popodne na državnoj tv dovodi one senilne pratre što pljuju po svemu što nosi hrvatski predznak, i onoj matici koja gasi dopisništva te iste hrvatske tv u BiH.

Sjetili su se svi Vukovara, grada simbola koji zaslužuje sav pijetet ovoga svijeta. Ali, ne daj Bože na glas spomenuti da je 18. studenog i obljetnica osnutka Herceg Bosne. Onako kriomice pošalji koga da u hodu baci par vijenaca ispred Kosače i trka. Zaboraviše i naši da je Federacija BiH pravna sljedbenica Herceg Bosne, preuzevši sve odgovornosti i obveze, i zaboraviše da se za tu Herceg Bosnu ginulo. Zanemarivanje te obljetnice vjetar je u jedra onima koji istu spominju isključivo u kontekstu zločina koji su se dogodili u njoj, a djelo su budala koji su time uprljali simbole HVO-a. Na taj način, šutnjom i kukavičlukom naših vođa zločini Armije BiH su zločini pojedinaca, a zločini HVO-a su zločini sustava i strategije. To što je popis iz ove godine potvrdio da je područje koje je bilo pod HVO-om jedino u BiH istinski multietničko, a područje koje je bilo pod Armijom BiH praktično etnički očišćeno bošnjačko to su sasvim nebitne stvari. Eno i pratar reče u Nedjeljom u 2 „Herceg Bosna je nasljednica NDH". Zar nije onda tim slijedom i Federacija, kao njena pravna sljedbenica?!

Isto tako one nekakve nevladine građanske organizacije ostadoše nijeme na rasističke ispade princa Izetbegovića , dvorske lude Bajrovića i njihovih istomišljenika. Međutim, ne ostadoše nijemi na prava ćukenja po Sarajevu i Mostaru. Sve puno plakata i letaka. K'o kec na desetku im dođe Šimunićevo skandiranje nakon utakmice sa Islandom. Kao da se njih tiče, izražavaju zabrinutost, zgražanje i sve drugo što inače izražavaju, jer ono što Šimunić govori, to misli svaki Hrvat, a posebno onaj zatucani u BiH. Nije bitno što nam država tone, što je prezadužena, što svakim danom sve više i više ljudi ostaje bez posla, ono što je bitno jeste da se za svoj dom se ne može i ne smije biti spreman, ali zato za princa Bakira, Reufa, Zlaju i ostale ne da se treba, nego mora biti spremno. Ta njih je preko 50%. Kakva ljudska i građanska prava, nas je manje i na to moramo šutke pristati. Moramo isto tako pristati da, osim kad treba u rat, na sportske terene i kad treba izvlačiti ekonomske prihode, mi Hrvati u BiH smo nepoželjni balast službene Republike Hrvatske. Jednostavno, šuti i trpi, poput naših vođa, eventualno se prilagodi, isto tako poput naših vođa.