Slaven Raguž: Reformska kemoterapija

Ovakva nakaradna kakva jeste, ukoliko je provedu, imati će nesagledive negativne posljedice ne samo za običnoga čovjeka, nego i društvo općenito.

Piše: Slaven Raguž, Dnevnik.ba

Prvi je razlog taj što su autori svih tih reformi ljudi iz MMF-a, Svjetske banke i slični koji ne znaju, ne žele znati i ne žele prihvatiti složenost društveno političkih okolnosti u BiH, kao ni njihovu genezu. Njima je u cilju jedino navesti nesposobnu i nestručnu izvršnu vlast na dizanje novih kredita.

Svoje stručno neznanje pokazali su više puta u zadnjih 15-ak godina inzistiranjem na pogubnim reformama. Sjetimo se samo certifikata.

Drugi razlog je taj što su glavni nositelji tih reformi pripadnici odnarođene političke neofeudalne elite koja je stvorila društvo po parazitskoj mjeri, koju oni sami po sebi diktiraju. Ne zna se tko nam radi više o glavi, ovi bjelosvjetski lešinari ili ovi „naši" begovi.

Brojne negativne komentare i kritike sam imao prošle godine na slične teze o reformskoj agendi. Većinom osobe bliske aktualnoj vlasti, ali i iz pojedinih NVO, bez obzira što nisu ponudili nikakve protuteze mojim stavovima, bili su suglasni kako su ove reforme sadržane u Agendi neophodne i da je svaka njihova kritika zlonamjerna i licemjerna. Jeftino traženje poena u javnosti.

Naravno da su ove reforme neophodne, ali nisu stvoreni preduvjeti za njih. Agenda i sve druge reforme koje tretiraju bilo što, što nije Ustav, ustavno uređenje, izborni zakon itd. nemaju za cilj uistinu reformirati društvo, nego isključivo služe za potrebe kaste na vlasti, po ukusu međunarodnih kreditora. Bilo kako bilo, kritikama usprkos, prvi koraci tzv. agende, na žalost, pokazali su kako sam bio u pravu.

Agenda prije tretmana

U ljeto prošle godine sam pisao sljedeće: „Isključivi cilj Agende je privatizacija elementarnih poduzeća i restrukturalizacija poreza u skladu sa naredbama MMF-a i Svjetske banke". O novom Zakonu o radu sam pored ostalog rekao: „novi Zakon neće nikako generirati nova radna mjesta kako se želi predstaviti, dapače, umanjit će broj radnih mjesta i umjetnim uštedama generirati još veći kaos".

Reakcije na ovo koje sam prethodno spomenuo su bile povod za pitanja premijeru Zvizdiću.

Državni premijer Zvizdić je demantirao moje tvrdnje govoreći kako „privatizacija tzv. ‘zlatnih koka' nije predviđena reformskom agendom, niti je bilo koja međunarodna financijska institucija to postavila kao zahtjev ili uvjet". Dodao je i kako je „agenda plod rada domaćih zakonodavnih institucija, a da su stručnjaci iz MMF-a samo supervizori". Slično je naknadno rekao i federalni premijer Novalić u parlamentarnom izlaganju Zakona o radu, dodavši kako će „agenda ne samo fiskalno konsolidirati BiH, nego će onemogućiti preferencijalno upošljavanje preko veze, te ozdraviti poslovnu klimu i učiniti je pogodnom za buduća ulaganja".

Agenda poslije tretmana

Nakon što je Agenda usvojena, nova godina, nova nafaka! Dana 14. siječnja ove godine Vlada FBiH donosi zaključak iz kojeg citiram: „Na osnovu reformske agende pripremiti privatizaciju dijela kapitala javnih poduzeća sa učešćem državnog kapitala". U istom periodu Fadil Novalić izjavljuje kako „reformska agenda znači bolne rezove i uštede", dodajući kako je neophodno srezati radnička prava, jer „svaki drugi scenarij bi značio kočenje ekonomskog rasta". Toliko o tome kako cilj Agende nije privatizacija, nego radna mjesta.

Dana 3. veljače 2016. Vlada Federacije donosi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o porezu na dobit, na način da se „proširuje porezna osnovica većim obuhvatom poreznih obveznika i većim obuhvatom oporezivih prihoda, odnosno smanjenjem opsega porezno priznatih rashoda, u skladu sa zahtjevima MMF-a".

Prevedeno: na postojeće poreze izmišljaju dodatni porezi i na postojeće parafiskalne namete se dodaju dodatni. Toliko i na temu poboljšavanja uvjeta investiranja. Siguran sam kako će nakon ovih usvojenih zakona greenfield investitori u kolonama dolaziti u BiH.

Kako se radi na „onemogućavanju preferencijalnog i preko veze upošljavanja" ponajbolje govori podatak CCI-a o 194 različita imenovanja na različite upravljačke i nadzorne funkcije javnih poduzeća i ustanova samo u prošloj godini i oko 400 novouposlenih djelatnika u javnim poduzećima bez ikakvog natječaja. Dakle, borba protiv stranačkog upošljavanja preko veze, stranačkim upošljavanjem preko veze.

Šećer na kraju

Fadil Novalić reče kako on predvodi „reformsku vladu koja neće odustati od agende koja vodi prema stabilnom oporavku i rastu". Što bi značio taj oporavak govori najnovija odluka Vlade FBiH koja je stupila na snagu 5. vljače s kojom naknade koje nemaju karakter plaće, a pripadaju članovima Vlade i njenim savjetnicima se povećavaju sa 1 KM na 300 KM i 250 KM. Možda to i ne bi bilo tako tragikomično da početkom godine Novalić nije izjavio kako je podizanje minimalne plaće sa 380 na 420 KM društveno opasno. Dakle kada se radi o radnicima, društveno opasno je dizati osnovnu plaću za 40 KM, a kad se radi o naknadama koje su dadatak na ionako neprimjereno veliku plaću ministara, ispada društveno poželjno istu dići za 300 KM.

Zaključak? Prošla godina nam je propala u stranačkom kadroviranju, a ova će nam propasti u marketinškoj promociji tzv. reformi koje apsolutno ništa neće promijeniti na bolje nego samo unijeti dodatni kaos u već kaotično društvo. Ukoliko se uistinu želi dobro i budućnost našoj zemlji onda se mora ozbiljno i konkretno krenuti razgovarati o uređenju države, njenom preustroju, umanjenju administrativno birokratskog aparata, itd. Svaka druga tema, agende, reforme i sve drugo što se forsira u zadnje vrijeme nisu ništa drugo nego kemoterapija u terminalnoj fazi pred smrt.

Dnevnik.ba