Slaven Raguž: Oni kojima je mostarski ćelopek već udario u glavu nek piju više tekućine i laganije se oblače

...tekućine, drže se klimatiziranih prostora, a za vani neka se laganije i slojevito oblače.

Piše: Slaven Raguž

Kome je u Mostaru potrebna radikalizacija stanja i raspirivanje međunacionalnih tenzija? Nikome! Ponajmanje Mostarcima. Potrebna je isključivo onima koji na račun tih tenzija želi dobiti političke poene, koje kasnije želi pretočiti u mandate, a sve to u cilju raspolaganja i diktiranja proračunskim novcem jednom kad se zasjedne u vijećničku fotelju. U posljednje vrijeme, prvenstveno iz krugova begova iz bošnjačkih stranaka iz Mostara, a najglasniji u tome su iz SDA, odluka Ustavnog suda koristi se kao paradigma bošnjačke ugroženosti u Mostaru, majorizacije Hrvata nad Bošnjacima, opasnosti od nestanka Bošnjaka i, da ne nabrajamo. Ovdje se mora navesti par činjenica koje su vidljive svakome, ali očigledno begovi ih ne žele vidjeti ili jednostavno izbjegavaju.

Odluka Ustavnog suda BiH o Mostaru je krajnje kozmetičke prirode. Od svih bitnih stvari (maksimalne kvote, neizravan izbor gradonačelnika, mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa) nijedna nije niti minimalno dotaknuta. Zašto je kozmetičke prirode? Zato što je rečeno da jedino izbor vijećnika iz gradskih područja (po 3 iz svake jedinice, bez obzira na brojnost) nije u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, pa samim tim i Ustavom. Dakle, radi se o nelogičnostima Izbornog zakona BiH, koji je iznad Statuta Grada, koji se u Rješenju Ustavnog suda niti ne spominje. Naložilo se Parlamentu BiH, čija ingerencija i jeste Izborni zakon, da uskladi Izborni zakon sa ovim odredbama, oni to nisu bili u stanju uraditi, pa je Ustavni sud proglasio prestanak važenja ovih neustavnih odredbi. Dakle, može se birati 18 vijećnika s jedinstvene gradske liste, dok je način izbora preostalih 17, koji su se birali s lista gradskih jedinica, ukinuto i morao bi se naći novi način njihovog biranja.

Znajući sve ovo, što je krajnje jednostavno, gdje se to nalaze argumenti za ugroženost ikoga pojedinačno, kamoli ijednog naroda u Mostaru na osnovu ove odluke, kad se zna da su svi mehanizmi zaštite ostali netaknuti?! Dapače, stanovnicima grada iz središnje zone, gdje žive većinom Bošnjaci, dana je mogućnost biranja svojih vijećnika. Jesu li ugroženi interesi Bošnjaka ili se radi o ugroženosti nečijih osobnih interesa ili interesa određenih političkih struktura bošnjačkog naroda u Mostaru?

Kao zdrava logika i bez ikakvih zlonamjernih primisli, nudi se rješenje jedinstvene gradske liste, tj. Mostara kao jedne izborne jedinice, budući da je i Ustavni sud rekao da ovih 18 vijećnika s jedinstvene liste nije sporno. Zašto ne samo njihov broj povećati na 35? Ako se zna da su ostale maksimalne kvote, mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa i neizravan izbor gradonačelnika, po čemu je to ugrožen i majoriziran bošnjački narod? Ta ni u jednom slučaju Bošnjaka ne može biti više od 15 u GV, jednako kao što ni Hrvata ne može biti više od 15, bez obzira na brojnost. Jedinstvena gradska lista je u skladu s Odlukom Ustavnog suda, omogućuje regularno odvijanje izbora i najbliža je demokratskom biranju gradskih vijećnika do sada u Mostaru. Uz sve ovo, s jedinstvenom gradskom listom omogućilo bi se i srpskom narodu, kojeg apsolutno nitko ne spominje u cijeloj ovoj priči, da bira svoje autohtone predstavnike, a ne da im se nameću „mini srpski Komšići" od strane SDA i HDZ-a.

Bošnjački političari, prvenstveno SDA, inzistiraju na povratku na prijelazni Statut, svojevrsnu preteču ovog nametnutog Statuta. To bi značilo podjelu grada i cijele gradske administracije na osnovu ratnih linija razgraničenja i povratak u „disfunkcionalan i visoko koruptivan sustav u kojem općine funkcioniraju kao feudi lokalnih moćnika" kako je tadašnji Mostar ocijenio u svome izvješću Norbert Winterstein predsjedavajući komisije za reformu grada. Nije li ovo povratak u ne tako davnu i bolnu prošlost, što begovi govore da bi to bilo usvajajući prijedlog jedinstvene izborne liste?

Razumljivi su i razlozi volje za povratkom unatrag, budući da su u vrijeme postojanja 6 odvojenih općina mogućnosti kojekakvih malverzacija općinskih načelnika i lokalne oligarhije uvelike veće. Dovoljno je vidjeti imovinske kartice nekih mostarskih feudalaca iz razdoblja prijelaznog statuta. Begovi bi opet htjeli begovski! Nije ni čudo što je pojedincima vruće u gradu. Ne radi se apsolutno ni o kakvoj ugroženosti ikoga, osim određenih struktura unutar bošnjačkog političkog korpusa koji, slijedom sve većeg raslojavanja političke snage na više opcija (SDP, SDP, pa i sukobi unutar SDA) vide opasnost za svoj politički opstanak.

S druge strane, ovaj kaos ide i na ruku HDZ-a BiH, stranke koja zajedno sa SDA najviše participira u GV. Oni imaju win win situaciju u svakom slučaju. Ukoliko se provede odluka Ustavnog suda i nađe neki kompromis, dobivamo mi Hrvati kao narod, budući da će se makar samo kozmetički ukloniti diskriminirajuće odredbe nametnutog Statuta. Međutim, ukoliko se ovaj status quo produlji, HDZ profitira kao stranka, što je, ruku na srce, uvijek veći i najveći prioritet. Kontroliraju praktično sve vijećnike hrvatskog korpusa, kontroliraju cjelokupnu hrvatsku komponentu gradske administracije, imaju gradonačelnika, čemu gubiti to. Pametnije je povremeno pomalo „izražavati zabrinutost" radi postojećeg stanja, ali ne previše dizat glas. Spomenik ARBiH ispred vijećnice je najbolji primjer. Izbaciše ga praktično iz jurećeg auta, bez papira, bez odobrenja, oni „izraziše zabrinutost", ali spomenik, eno, ostade. Uzalud dopisi, zahtjevi inspekcijskim službama. S toga, istina da vrlo veliku, možda i najveću odgovornost za trenutno stanje u gradu i neodržavanje izbora snosi bošnjački politički korpus na čelu sa SDA, ali nitko se ne usudi javno to reći, jer je dobro i ovako, a i trebaju njihove ruke na razini županije.

U međuvremenu? Potrošen novac za izgradnju vijećnice, ona zjapi prazna, zbog „tehničkih problema". Potrošen novac za projekt „Mo parking", tvrtka ne radi, s velikom vjerojatnošću da će se „zalediti i čekati bolja vremena". Odobrena sredstva za kanalizaciju u Ilićima, velik dio sredstava i potrošen, Ilićani ne vidješe kanalizacije. Hoćemo nastaviti dalje u nabrajanju uspješnica dežurnih mostarskih vladara? Izgradnja dvorane i sl.? Koliko je u svemu ovome milijuna i milijuna KM potrošeno uzalud!? Ali tko bi sad o tome išta govorio, bitno je sad o Statutu devrit', mada se zna da od izmjena neće biti ništa, budući da Ustavni sud uopće Statuta ne spominje u svojoj Odluci. U kojoj to iole normalnijoj zemlji na svijetu samo jedan od sličnih promašaja ne bi bio razlogom prijevremenih izbora ili sudskog gonjenja, ali ne, kod nas se izbori odgađaju do daljnjeg!

Ali neka se imenovalo povjerenstvo, pa kud puklo da puklo. Što je najgore, u povjerenstvu su vrlo stručni i dobri ljudi koji će vjerojatno doći do nekog rješenja, ali opravdano se sumnja da će itko bilo kakvo njihovo rješenje prihvatiti i da će doći do ikakvog kompromisa. 'Ta će nam išta, kad nam je ovako "dobro"! Samo da nije ovog ćelopeka.