Slaven Raguž: Nema rekonstrukcije bez klasične rekonstrukcije

Ako se ukuca u google pojam „rekonstrukcija vlade federacije", izađe desetak datuma do kojeg će se rekonstrukcija dogoditi i nakon kojih, ta ista rekonstrukcija neće imati smisla, ako se ne dogodi.

Naš federalni „premijer", ne štedi medijske prigode kako bi izjavio da on „ulaže maksimalne napore" kako bi vlada radila u punom kapacitetu parlamentarne većine. No, čim se svjetla kamera ugase, moli Boga da se nešto u tom smjeru, ne daj Bože, dogodi. Ovako on dobiva kakogod okreneš. S jedne strane može naivcima iz oba HDZ-a, zaslijepljenim foteljama u upravnim i nadzornim odborima, prodavati priču o „ulaganju svih napora". I ranije bi on „rekonstruis'o", ali eto, Desnica Radivojević ga, da 'prostite, zajeb'o. S druge strane, katastrofalne i ilegalne poteze koje je do sada povukla i još uvijek povlači ova ilegalna vlada može uvijek kasnije umotati u priču kako je ova vlada radila u uvjetima koji ne priliče jednoj „vladi", budući da nemaju većinu u parlamentu.

Dokaza u prilog ovoj teoriji ima bezbroj. Trenutno, ova vlada drži predstave za javnost kada se radi o kojekakvim kadrovskim imenovanjima, jer tada su, tobože, podijeljeni na „naše" i „njihove". No, kad se radi o trošenju novaca, tu su jednoglasni. Najočigledniji primjer je s početka ove godine, dakle u jeku „nesuglasica" u vladi, ova ilegalna vlada jednoglasno donosi odluku o prenamjeni 16 mln KM namjenskih sredstava za Zaštitu i spašavanje, čime su prekršili minimalno 20ak propisa i zakona. Treba li uopće spominjati da dok se narodu prodaje ova priča o „rekonstrukciji" i dok Nikšić „ulaže napore", njegov stranački kolega Zukan Helez selektivno i diskriminatorski sprovodi reviziju branitelja.

Unatoč svemu i svim datumima, još uvijek se čeka ta „rekonstrukcija" kao mana s neba, mada je pojam „rekonstrukcija" pogrešan, budući da je vlada ilegalno imenovana, prema tome ne može se „rekonstruirati", nego jedino „konstruirati" kako treba. Rekonstrukcija implicira da nešto već postoji, samo se mora dotjerati, ušminkati kako bi je se dovelo u red. Mi moramo krenuti od nule. Međutim, nije za zamjeriti to nepoznavanje pojmova, posebno stožernicima. Oni nisu baš „na ti" s pojmom rekonstrukcije.

Dokazuje to primjer hotela „Mostar" u Mostaru. Hotel je uvijek bio referentna točka u gradu, ali je davno prestao raditi kapacitetima kakvim pozicija na kojoj se nalazio zaslužuje. Prije par tjedana je bilo najavljeno njegovo rušenje. Nama Mostarcima, svjesnima da je hotel samo oronula sjena nekih davnih vremena kad su njegove bašte i sobe bile pune, to je palo teško na srce i čulo se dosta glasova koji su bili protiv rušenja, ali za temeljitu rekonstrukciju. Umirio nas je „biser" gradske uprave, načelnica urbanizma, govoreći da o rušenju nema govora, te da se radi samo o „klasičnoj rekonstrukciji". Tijekom ovog vikenda, po kiši, „klasična rekonstrukcija" je sravnila sa zemljom hotel Mostar. Vjerojatno je i ova „biserova" izjava „uzeta iz konteksta", kao i ona kada je rekla da „istočna strana nije razvijena radi konfiguracije terena".

Opet, nije sve tako crno bijelo. Dosta nas je mišljenja kako je odjel za urbanizam u biti održao lekciju iz „rekonstrukcije", ne samo svojim šefovima iz stranačkog vrha, nego svima. Šta se može naučiti iz primjera hotela Mostar? Ako već rekonstrukcija, u pravom smislu riječi, ne ide, onda treba stvari urušiti do temelja. Ako ne ide „rekonstrukcija" federalne vlade, treba uraditi strategiju da se jednostavno uruši sustav koji je doveo do toga da netko nekome bira političke predstavnike i preglasava ga. Ne može se propovijedati kako sustav koji je doveo do ilegalnog imenovanja vlade ne valja, a istovremeno iskorištavati taj isti sustav za svoje parazitske interese.

Bilo kako bilo, jedino što se može zaključiti nakon dvije godine "rekonstrukcije" jeste da nam pojam „rekonstrukcija" očigledno nije najjasniji. Trebamo li, možda, tu tražiti razloge što svaki sljedeći mjesec očekujemo „rekonstrukciju" federalne vlade? Ili ćemo napokon shvatiti da nema „rekonstrukcije", do „klasične rekonstrukcije".

Slaven Raguž/hercegovina.info