Slaven Raguž: Na braniku ugroženosti

Većinom se radi o iznošenju krajnje paušalnih činjenica, najčešće od strane mostarske SDA i njenih satelita. Čim se krene u analizu istih, nastanu problemi. Stotinu puta ponovljena laž, na kraju ipak ostaje laž. Na svaki poziv da se iziđe javno sa dokumentima, brojkama i izvorima podataka, do sada nije bilo odgovora. Najočigledniji primjer je teorija financijske zavjere protiv lijeve obale grada Mostara, za koju se evo, još uvijek, čeka brojčana argumentacija.

Piše: Slaven Raguž/hercegovina.info

Dapače, dokazalo se da ne samo da ne postoji bilo kakva financijska diskriminacija, nego dapače da je priliv financijskih sredstava veći u lijevi dio grada.
U nedostatku istih uvijek, kao zakrpa, dobro posluži spominjati genocid, etničko čišćenje, agoniju, egzodus i slične kataklizmičke verbalne formulacije. „Možda nije financijski diskriminirana lijeva obala, ali mi smo pretrpili etničko čišćenje" - izjavi prije par dana jedan od istaknutih eskponenata mostarske SDA. Pa u redu, možemo i o etničkom čišćenju.

Masovnije migracije stanovništva najbolje dokazuje popis stanovništva. Budući da se u BiH popis nije izvršio, kao najbolji znanstveno statistički izvor podataka mogu poslužiti izborni rezultati. U skladu sa ovim najbolje mogu poslužiti izborni podaci sa lokalnih izbora iz 1997. Dakle, rat tek završio, povratak još nije zaživio, ratne granice su još uvijek na snazi, svi su glasovali za „svoje", tj. za stanke sa nacionalnim predznakom. Nacionalne stranke su pobijedile na izborima 2010. godine, pa se može zamisliti kolika je bila nacionalna homogeniziranost 1997. godine.

Kako se može vidjeti stranici sa izbornim rezultatima te godine, u Mostaru je ukupno izašlo 61204 birača, od čega je, na svim listama, Bošnjaka 26426 (43,17%), a Hrvata 30626 (50,03%). Zbrojni podatak, kao podatak ništa ne vrijedi dok se ne pogledaju rezultati izbora po 6 izbornih jedinica (buduća, tj. današnja gradska područja). Gledajući kumulativno tri područja sa Hrvatskom većinom (jug, jugozapad, zapad), tj „desni" dio grada, za stranke sa hrvatskim predznakom je glasovalo 29715 birača, a za bošnjačke 10694. U tri područja sa bošnjačkom većinom (jugoistok, sjever, stari grad), tj. „lijevi" dio grada za bošnjačke stranke je glasovalo 13106 birača, a za hrvatske 911 birača. Ako se dakle broj glasača nacionalnih stranaka uzme kao statistički uzorak, godine 1997. u zapadnom dijelu grada je živjelo 26,46% Bošnjaka, a u istočnom dijelu 6,95% Hrvata.

Da su podaci vjerodostojni, dokazuje referiranje na iste od stane znanstvene zajednice. Na primjer, u svome djelu Demografsko-migracijski problemi u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini prof.dr. Mirko Pejanović, za koga se može reći sve, osim da je nacionalista, se referira na iste. Istraživačka studija iz 2006. godine koju je uradio Centar za razvoj lokalne i regionalne samouprave pri sarajevskom fakultetu političkih znanosti, vezano za Mostar, iznijela je podatak da je procent Hrvata do rata na istočnoj obali, kao i Bošnjaka na zapadnoj, bio oko 30%. Ako se uzme nacionalni udio nacionalnosti po popisu 1991. ta brojka se čini vjerodostojnijom. Dakle procent Bošnjaka „na zapadnoj" strani pao do 5%, Hrvata na „istočnoj" za 23% udjela u ukupnom stanovništvu.
Ako se ovi podaci usporede sa lokalnim izborima 2008., na „istočnoj" strani za stranke sa hrvatskim predznakom otišlo je ukupno 453 glasa, od čega u primjerice gradskom području jugoistok 44 glasa, dok je omjer glasova za bošnjačke stranke par procenata manji u zapadnom dijelu grada, ali ako se uzme relativan uspjeh SDP-a u tom dijelu, vjerojatno je tu otišao taj procent.

Prema svemu ovome, o kakvom i kojem etničkom čišćenju i agresiji govori politička oligarhija Bošnjaka u Mostaru? Tko je na koga izvršio i vrši agresiju, osim što već spomenute babe narikače vrše nad zdravim razumom. Hrvati učinili očigledno sami nad sobom agresiju i etničko čišćenje, posebno na „istočnoj" strani grada.
U Mostaru nitko nije ugrožen, osim običnog građanina i dok se ne nađe prostora za konstruktivan dijalog, stanje će ostati kakvo jeste, a ispaštati će, kao i uvijek, socijalno najugroženije kategorije. Ukoliko se želi nastaviti sa naricanjem i kukanjem, u redu, ali neka se iznesu konkretni podaci, sa izvorom podataka, da se mogu provjeriti. Da se ne događa da peticiju o ugroženosti potpiše prvo 30, pa 20, pa na kraju 17 tisuća „ugroženih građana". Ponovit ću opet, legitimno je i ima se pravo raditi peticija, ali neka se i ona javno objavi, pa da grafološki vidimo koliko se u njoj potpisalo Skandinavaca, koliko potpisnika leži po haremima, a koliko ih je uopće potpisalo istu.