Slaven Raguž: Kako smo ubili četvoro studenata

Po riječima mnogih prometnih stručnjaka, a koje niste imali mogućnosti čuti ili pročitati u medijima, četvero mladih bi vjerojatno ostalo na životu, da je dio ceste gdje su oni upali u Neretvu bio ograđen odgovarajućim zaštitnim odbojnicima. Zašto ih nije bilo? Zašto na dionici gdje je samo ove godine poginulo šestero ljudi nema adekvatne zaštite, mada novca za to ima?

Kako rade „Ceste"

Dionica Mostar - Jablanica je zona odgovornosti „Cesta Federacije". Godine 2010. FBiH je sa EBRD-om dogovorila kredit od 63 milijuna KM, te oko 10 milijuna eura od Svjetske banke za sigurnost na cestama, a sve u sklopu „Akcionog plana sigurnosti na cestama". Uz ovo, na osnovu naknada za ceste pri registraciji svakog vozila, te naknada od prodanog goriva itd. na razini godine se prikupi od 55 do 60 milijuna KM za održavanje i sigurnost. Prema važećem Pravilniku o prometnim znakovima i signalizaciji, Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, kao i Zakonu o cestama, svaki dio ceste gdje postoji opasnost od bočnog udara ili izlijetanja sa prometnice mora biti zaštićen odbojnicima. Poseban prioritet, po pravilnicima, su dijelovi prometnica uz rijeke i jezera, gdje se u blizini vode mora postaviti odbojnike ili ublaživače udara. Zbog vrlo visoke frekvencije vozila ova dionica se tretira kao jedan od prioriteta u sklopu „Akcionog plana", što je uklopljeno u Plan rada 2011. godine Ministarstva prometa FBiH i Cesta FBiH, sa rokom realizacije 2012. i 2013.

Prigodom nametanja Platformaške vlade 2011. godine, ministarstvo prometa je u podjeli plijena zapalo SDP i Envera Bijedića, a JP Ceste FBiH su pripale Lijanovićima. U samo 24 sata nakon imenovanja u Vladu, u Cestama se smjenjuje cijela upravljačka struktura, mijenja Statut kako bi se na čelo imenovao Filip Vujeva iz stranke Lijanovića. Po revizorskom izvješću Agencije za reviziju samo u prvoj godini mandata od onog EBRD-ovog kredita je utrošeno preko 5 milijuna KM bez da se zna u koje svrhe je novac otišao, a od sredstava od naknada za ceste, bez ikakvog natječaja, sklopljeno je ugovora sa vanjskim dobavljačima u iznosu oko 28 milijuna KM. Kako su se trošila sredstva ponajbolje govori primjer rekonstrukcije lokalnih prometnica u Livnu gdje je Vujeva posao dodijelio svojoj supruzi. Tadašnji „građanski" ministar Bijedić je rekao da je sve po zakonu i „neka institucije rade svoj posao". Institucije, odnosno, Tužiteljstvo je utvrdilo, s druge strane, „uštede na asfaltu" u iznosu oko 300 000 KM kada se gradila sarajevska zaobilaznica.

Treba spomenuti još jedan „prioritetni" projekt: rekonstrukcija Gorica - Klobuk, projekt financiran u iznosu od 2,5 milijuna KM od strane EBRD-a. Tu se također „štedilo" na materijalu i centimetrima, pa prometnica u određenim krivinama nema valjan nagib, što će potvrditi bilo tko, tko se zatekne voziti tom prometnicom. Izlijetanja na određenim dijelovima te ceste toliko su učestala da su se pojedini mještani počeli baviti poslovima vučne službe.

Je li bilo „ušteda" na dionici Mostar - Jablanica?

Iste godine se raspisuje natječaj za sanaciju dijelova te prometnice Mostar - Jablanica u iznosu od više od 100 000 KM. Radovi su izvođeni u 2012.g. Znajući da je pored ovog velikog projekta, u periodu od 2012. do trenutka tragične nezgode spomenuta dionica, zbog učestalih odrona, bila predmetom više građevinskih zahvata, kako je moguće da struka nije uvidjela opasnu nezaštićenu dionicu koja je po svim Pravilnicima i zakonskim regulativama je morala biti propisno zaštićena? Je su li možda za smrt četvero studenata krive „uštede"? Vjerojatno nikada nećemo znati, jer se to nitko neće niti priupitati. Zašto?

Nova, „legitimna" vlast prije izbora obećala je reviziju svih ugovora „platformaške" vlade, prijavu zbog netransparentnog trošenja novaca, objavu štetnih ugovora, itd. Nakon više od godinu dana: ništa. Niti prijave, niti revizije. Dapače, isti dobavljači koji su radili za vrijeme Platformaša (kada se grmilo o bestenderskom namještanju ugovora) rade i danas, dobivaju dodatne ugovore, kao i anekse na one ugovorene sa platformašima. Samo se upravljačka struktura promijenila. Navike dogovaranja i upošljavanja nestručnih kadrova identične. Iz tog razloga nitko ovih dana ne postavlja pitanja odgovornosti za smrt četvero mladih. Podsjeti me to na slučaj kada su prošle godine poginula petorica rudara u Raspotočju. Na Dan rudara, 21.12. 2015. novinar jedne tv kuće otišao do njihovih kolega upitavši ih je li se išta promijenilo po pitanju sigurnosnih standarda i opreme nakon nezgode? Rudar odgovori kratko: „nije. Prepušteni smo samima sebi!".

Godine 2011. i 2012. išle su prijave nadležnim institucijama za očigledna kršenja zakona od strane Cesta FBiH i tadašnjeg ministra Bijedića. Reagiralo je i Tužiteljstvo koje je sve i dokazalo. Je li itko ikada odgovarao? Jesu li stranke iz kojih su počinitelji došli kažnjene? Jesu li tvrtke izvođači radova kažnjene? Na sva ova pitanja odgovor je NE. Dapače, ovih dana ti isti dobavljači u Mostaru obavljaju radove na izgradnji kolektora, protivno zakonu o graditeljstvu, zakonu o sigurnosti prometa na cestama i drugim pravilnicima, svi rokovi su probijeni, a veliko je pitanje kakva će kvaliteta biti tih radova i hoće li uopće poslužiti svrsi.

I za sve ovo u Mostaru, napisano je više prijava inspekcijskim službama, nadležnim ministarstvima, gradskoj upravi. Niti dobavljač plaća penale zbog nepoštivanja zakona i sigurnosnih standarda, niti itko odgovara za počinjenu štetu na vodovodnim cijevima, niti se itko ne smatra odgovornim za probijanje svih rokova izgradnje. Samo je puka sreća kako netko nije do sada teže nastradao primjerice na visoko prometnoj raskrsnici u Franjevačkoj ulici gdje je rupa od nekoliko metara promjera i dubine osigurana - najlon trakom. Službe ne reagiraju, mediji šute, narod trpi i kupi kantama vodu iz rijeke Radobolje kad ona nestane. Danas su nam pune oči suza zbog izgubljenih života, sutra već sve biva zaboravljeno.
Zašto smo mi krivi za smrt nedužnih studenata?

Stvorili smo društvo po mjeri neofeudalnih stranačkih elita, ne po mjeri čovjeka. Naša šutnja, zabijanje glave u pijesak i pokornost takvim strukturama čini nas suučesnicima. Svaki otpor ili dizanje glasa se tretira kao nacionalna blasfemija i umjesto da stvar bude predmetom interesa javnosti i institucija, biva predmetom podruge i ismijavanja.

Jednako kao što nitko nije odgovarao za smrt onih petorice rudara (oni su krivi što su išli raditi svoj posao) nitko neće odgovarati zbog smrti četvero mladih. Nitko se neće niti upitati jeli možda za njihovu smrt kriva „ušteda" koja im je raščistila put prema Neretvi nestavljajući odbojnike? U ovoj bolesnoj državi više ni ljudske žrtve ne tjeraju na odgovorni rad i na pitanje odgovornosti struktura. Zbog toga smo mi ubili ovo četvero mladih, a ne Neretva.

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

piše: Slaven Raguž l dnevnik.ba