Slaven Raguž: HNS - Karamarkova prćija ili…?

Veliko je pitanje hoće li on odluke donositi samostalno, ili će i on, poput svog mentora Karamarka, po pamet ići kod vidovnjaka.

Piše: Slaven Raguž, Dnevnik.ba

Božo Ljubić je predsjednik Glavnog vijeća HNS-a. Nominalno, GV HNS-a je izvršno i koordinacijsko tijelo HNS-a, koje daje smjernice, koordinira i usklađuje međužupanijsko i međuopćinsko djelovanje od interesa za općine i županije. U praksi, GV HNS-a je samo prigoda da se nekolicina njih povremeno sastane, izraze par zabrinutosti, osude nešto što oni smatraju da ne valja, pozovu da se to nešto što ne valja mora promijeniti i tako u krug. Od dana utemeljenja 19. studenog 2011. g. evo čekamo da to tijelo nešto konkretno iskoordinira, izvrši i uskladi. No, i ovakvo kakvo jeste, GV HNS-a uspjelo je zadržati neokaljanim onu prvotnu nominalnu misiju. Drugim riječima, nisu se kompromitirali. Do ovih izbora u RH.

Ukoliko se obistini kandidatura predsjednika GV HNS-a kao nositelja liste HDZ-a RH za 11. Izbornu jedinicu, to će biti ne samo derogiranje ovog tijela HNS-a, nego i HNS-a općenito. Postavlja se pitanje, je li HNS uistinu krovna institucija hrvatskog naroda u BiH ili je lutka za napuhavanje hrvatskog HDZ-a? Kolika je HNS-ovska kratkovidnost ponajbolje je pokazala bespogovorna podrška „sljedbenici hrvatskih velikana" Kolindi Grabar Kitarović, kako su joj tepali u HNS-u početkom godine prije izbora za predsjednika RH. Kolinda je u samo dva mjeseca dala, malo je reći, oprečne stavove po pitanju Hrvata u BiH. Dana 12. siječnja je izjavila da će podržati sve što žele legitimni predstavnici Hrvata „bilo to neko županijsko rješenje ili Treći entitet". Već četiri dana kasnije, 16. siječnja govori kako nigdje nije rekla da je za Treći entitet. Kad je već postala predsjednica, početkom ožujka izjavljuje kako je „način uređivanja BiH je unutrašnja stvar ove zemlje o čemu odlučuju institucije BiH". Tko, ako ne Hrvati, najbolje zna što znači kad u BiH „institucije rade svoj posao". Dovoljno je vratiti malo film natrag na Alijansu i Platformu.

(Stjepan Mesić, Zdravko Mamić, Tomislav Karamarko i druga nanbudo ekipa)

Bespogovorna podrška Tomislavu Karamarku mogla bi donijeti još veće obrate u odnosima Hrvatske i Hrvata u BiH, jer je sami Karamarko u kratko vrijeme postao sinonim za političku nedosljednost i licemjerstvo. U lipnju ove godine najavio je sveopću lustraciju, otvaranje Udbinih dossiera u „cilju istine, a ne progona". Godine 2000. Karamarko je bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost i savjetnik predsjednika Mesića koji se borio za zatvaranje tih debelih vrata sefova gdje stoje Udbini dossieri. „Koristiti nečiju prošlost, odnosno razne konstrukcije u dnevnopolitičke svrhe je ispod svake razine".

Međutim, koliki je Karamarko mačak u vreći, u biti trojanski konj za HDZ, ponajbolje pokazuje odnos prema Hrvatima u BiH. Karamarko je bio voditelj kampanje za izbor Stjepana Mesića za predsjednika Hrvatske. Podsjetimo se samo jedne od izjava iz kampanje Stjepana Mesića:

„Ja jesam za to da se pomaže i Hrvatima u BiH, ali ne po cijenu uništenja. Jer, oni se vladaju kao onaj škorpion kojega nosi žaba preko rijeke. Kad je zamolio žabu, ona je rekla da ga neće nositi jer će je on ubiti, na što je škorpion odgovorio da to ne dolazi u obzir jer bi onda i on poginuo. Žaba pristane, a na sredini rijeke, škorpion ubode žabu i ona ga upita zašto je to napravio. Škorpion odgovori da je to jednostavno jače od njega". - Stjepan Mesić Slobodna Dalmacija 17.01.2000

Sam Mesić je tada, ali i godinama nakon, tvrdio kako je Karamarko najviše zaslužan za njegovu pobjedu. Ni sami Karamarko nije drugačijeg mišljenja, kad se radi o kapacitetima Stjepana Mesića:

„Bio sam siguran da će Mesić pobijediti. On je bio siguran da će pobijediti i mi smo svi vjerovali u njega. Radilo se o grupi prijatelja, nas četiri-pet, koja se s njim za Božić okupila i tada smo rekli: idemo probati nešto pametno smisliti. Polako se okupila jedna dosta kvalitetna ekipa koja se razlikovala od drugih po srcu i pozitivnom naboju, bili smo nepredvidivi." - Tomislav Karamarko Slobodna Dalmacija.

Zašto netko danas Karamarka ne upita, sa vremenskom distancom, što misli o tadašnjoj kampanji za predsjedničke izbore u Hrvatskoj? On je vodio kampanju, Mesić tvrdi kako je u biti on autor krajnje rasističkih izjava na cijenu Hrvata iz BiH, kako on to danas komentira? Treba li nam „davati ribu ili učiti pecati"?

(Karamarko na predstavljanju knjige vidovnjakinje Iris Tarbuk)

Ono što je najzabrinjavajuće jeste činjenica kako Karamarko za svaku svoju značajniju odluku konzultira, vjerovali ili ne, „visoke frekvencije svijesti" i „svemirsku biblioteku, tj. svojevrsnu bazu podataka u kojoj su podaci o svakom tko živi i tko je ikada živio". Naime, Karamarko je redoviti gost vidovnjakinja. Nekad je to bila izvjesna Fatma nur Dženet, danas je to izvjesna Iris Tarbuk, po zanimanju „čistačica duša". Zanimljivo bi bilo znati mišljenje crkvenih eksponenata, koji ga bezrezervno podržavaju, o činjenici da Karamarko čita knjige iz „svemirske biblioteke".

Vratimo se 11. Izbornoj i HNS-u. Zanimljiva je ta kratkovidnost i bespogovorna pokornost Zagrebu naših hdzovaca. Svojedobno se gledalo koga Sanader voli, pa se klelo u Jadranku Kosor, da bi danas Tomislav Karamarko bio to što je hrvatski narod uvijek trebao. Zar politika nije ništa drugo nego interes? Je li itko ikada postavio uvjete podrške od strane hrvatskog naroda u BiH? Je li itko rekao javno i jasno „mi Hrvati u BiH želimo to i to, postavljamo ove i ove uvjete za pronaći partnera i podršku u Republici Hrvatskoj", pa da se na osnovu toga tko iz RH pristane, dadne podrška. Na ovaj pokornički način HNS postaje ništa drugo nego prćija hrvatskog HDZ-a i politički, ali i psihički, labilnog Karamarka na čelu.

Na kraju, kako sam već pisao prije tri ili četiri godine: Naši čelnici su naučeni tražiti mišljenje po Zagrebu, a primati ga u Sarajevu, a dok god ga tražimo u Zagrebu, a primamo u Sarajevu, nema tu politike.

Dnevnik.ba