Široki Brijeg: Tko će oprati tolike džempere?!

Prije nisam htjela šutjeti, javljala se i borila i za sebe i za druge.
Tad su svi šutjeli.
Samo nekoliko ljudi htjelo je štogod reći.

Danas kad su mnogi od tih šutljivaca progovorili, meni se ne priča. Čak me boli, u ime svih koji su davno ukazivali na stanje u drustvu i nerad ili krivi rad institucija.

Ipak ću malo progovoriti. Takva sam.

U ušima mi odzvanjaju rečenice kojim su me tada častili: "Ne mozes se s rogatim bost!", "To je borba s vjetrenjačama!", "Eto, ti ćes ispravit krivu Drinu!" i slične...

Tad sam govorila da će nam djeca od nas poprimiti naše ponašanje, što je i logično.
I evo dođose dani kad se to vidi.

Oglasila se djeca.
Onako iskreno, pametno, još s respektom.
Zar ne osjetite da nas ne žele uvrijediti?!

Pa sad, evo pitam sebe i vas, zaboga neće nam valjda djeca rješavat situaciju u društvu koja je nastala jer mi odrasli nismo mogli, znali ili htjeli rješiti?

Roman bih vam mogla napisati dragi moji, ali većina će mi opet reći, kao nekada davno sutkinja, gradonačelnik, ministri/ce, premijer, neki svećenici, sugrađani, rodbina i prijatelji:
"A šta ces moja ti, nema pravde na ovome svijetu";
"Ti si umislila da imaš neka svoja prava i goniš po
svome";
"Vidjećes kad ti djeca krenu tvojim putem."
"Kojim?", pitala sam.
"Gonjat pravdu!!!",
"Pusti to samo ćes obolit..."
i meni najdraza:
"Svojim ukazivanjem na to i to polučila si efekt da te ljudi izbjegavaju."

E baš mi je drago!

Dakle, govorim ovo jer imam neka iskustva u borbi s onima koji ne rade svoj posao, a primaju plaću za taj nerad.
Još se ne zovu lopovi!!!
A svakoga ćemo javno prozvati za neki neplaćeni račun ili dug.
Mislite da djeca to nisu vidjela?;
Mislite da su djeca glupa?!

Banalan primjer: Preko 20 godina nismo sigurni tko je srusio Stari most!
Garant nema svjedoka?!
Ne zna se tko je ubio navijača na Pecari, ali nekog se uporno pokušava osuditi.
Pretučen je i jedan svećenik, koliko se sjećam. Je li otkriven počinitelj?

Oprostite, ne pratim više te događaje, možda su i razrješeni.

Ne zna se tko dila toliku drogu koju djeca navodno konzumiraju.
Ni tko im je prodao toliki alkohol, navodno.
Možda su i naoružani, ali se ne zna tko im je prodao oružje.

Malo se bojim našeg slijepila!

Vidimo nepravdu od B do B (od Borka do Brijega) i šire. I sad kad je nastradalo ko zna koje dijete po redu (ne pravite se da je prvo), očekujemo od djece da nam pomognu da se to razriješi.

Kažem, nije ovo prvo nastradalo dijete u našoj okolini.
Nastradala su i ona djeca čiji roditelji dadoše život za ovu "slobodu".
Nastradala su sva djeca sto nisu imala dječji doplatak.
Ona sto nisu nečija djeca pa ne mogu doći do posla.
Oni koji nemaju za nastavak školovanja.
Ona djeca kojima prosvjetni inspektori naše ZHŽ nisu ni otišli u Gimnaziju po zahtjevu da utvrdi njihovo pravo, kamoli dobije neko rješenje.

Pitate li se tko nam maltletira i ucjenjuje, drži za robove djecu koja su otišla po cijelom svijetu, jer ovdje nitko nije vidio tko im je oteo kruh ispred nosa?
Mislite tamo je svima med i mlijeko.

Ili nasa djeca šute jer neće da znate njihove muke, jer bismo se mogli osjećati da smo podbacili?

Možda i Mile i drugi ne govore više, jer ne žele slušati priče o vjetrenjačama i krivim Drinama.
Jos treba da ispadnu budale.

Možda se boje novog degeneka, jer misle da nitko opet neće vidjeti, pa će još ispasti da su se sami međusobno pomlatili. Upali u šutku!!!

A možda se boje da s neba ne pođu na nas padati stative od golova?

Tko će oprati tolike džempere?!

Neću nikoga osuditi u nadi da dragi Bog neće ni meni biti strog sudac.
Samo zelim ukazati onim piscima i piscima da paze na svoje riječi jer je pisano da cemo odgovarati za svaku izgovorenu riječ.
Ajme meni, šta li tad mene čeka?!

A možda, možda me baš moje riječi obrane na tom sudu.

Mogla bih vas poštedjeti i pisanja komentara, jer već znam otprilike sta slijedi, ali eto neću vam oduzimati taj užitak.
Meni ništa ne smeta više.

Zlobnici mi samo mogu gutati prašinu iza leđa, dok gazim prema nasoj djeci da ih molim da nam oproste sto žive u o ovakvom društvu.

Stoga, djeco, ja vam zahvaljujem što nas trpite.

Molim da me prevedete preko ceste, ako ostarim i budem gluva i ćorava.
To će biti zbog starosti, ne što ja to tako želim.

Ružica Zeljko