Priča o Hercegovki: Ti si moja junakinja i zato baš o tebi pišem

Ne zaboravi smijati se, ti savršeno nesavršena.

Ti nisi visoko pozicionirana političarka, ili vrlo plaćena menadžerica, ti si zaposlena ili nezaposlena, svejedno, dnevno obavljaš stotine poslova, bez medijske pozornosti i pripremljenih rečenica koje su samo za medije.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv menadžerica i političarki, a ni protiv medija. Ako su do toga došle svojim znanjem i radom, čak bih voljela da je takvih više. Ti si obična, svakodnevna, genijalna, nesebična. Život te nije mazio. Nisi ni direktorica, ni ravnateljica, koja je, moguće, naglašavam moguće, došla do te pozicije preko „kreveta“(ups), s kupljenom diplomom(ups), uz pomoć moćnih rođaka i prijatelja, ili s iskaznicom odgovarajuće boje.

Ne voziš skupi automobil, nego neki mali koji ne troši puno goriva. Reći ćeš da jednako služi svrsi. Znaj da si upravu. Ne odijevaš se u markiranu odjeću i ne obuvaš skupu obuću. Ne trebaju ti tri ormara za odjeću, dva za skupe torbice i nakit, i još toliko polica za cipele, jer ti cipele nosiš dok se ne raskinu. Reći ćeš da ti je prekipjelo i da ti je svega dosta. No, ne dopusti da te troše i umaraju bezvezne i besmislene gluposti. Prisjeti se mladosti i bezbrižnosti kada je osmjeh svakodnevno krasio tvoje lice, a problemi bili nepoznat pojam. Sada, bore prekrivaš kremom i puderom, kosu već dugo bojiš nijansama smeđe da prikriješ sijede, ali, ne zaboravi smijati se, da jedine bore na tvomu licu budu bore smijalice. Osmjeh će više dobroga učiniti za tvoje lice nego frizura i šminka. Raduj se sitnicama, našali se na svoj račun, na račun svoga izgleda, svoje kilaže, sjede kose ili bilo čega drugog. Ne moraš biti savršena kada je dobro i sasvim dovoljno biti i „savršeno nesavršena“.

Smij se svojoj slabosti, ali i hrabrosti, jer bez osmjeha kao da i ne živiš. Ne moraju svi znati kako si, ako to ne želiš, ali neka saznaju ako ti odgovara. Oni te gledaju izvana, a ti si ona prava tek iznutra, puna osjećaja. Dok slušaš priče o ravnopravnosti spolova, svjesna si da su to samo priče koje su daleko od stvarnoga života. Isto tako znaš da bi trebalo govoriti o ravnopravnosti i na liniji bogati-siromašni i o još puno toga, na raznim razinama, mjerenog dvostrukim mjerilima. Ne zaboravi smijati se i kada oblaci zaklone sunce. Radost koju slutiš već je na putu prema tebi. Dočekaj je s osmjehom na licu. Sjeti se lijepih trenutaka i o njima razmišljaj. Gledaš se u zrcalu i vidiš lice koje su opustošile i naborale razne situacije naoružane problema i brigama. Ali, ti u rukama nosiš sjeme nade i ljubavi, i malu plaću, teško zarađenu, znaš rasporediti na trideset dana. Ne plačeš nad sobom, niti dopuštaš da to drugi čine. Pečeš najukusnije palačinke, najljepši kruh, a tvoje pite su bolje od svih kupovnih. Kad skuhaš raštiku, toliko je ukusna da bi je jeo i najteži bolesnik. I kad si umorna od svega, ti znaš plivati u plićaku i dubinama života, ali i u vrtlogu valova.

Neki su po tebi dali ime svom djetetu. Osmjehni se na pučini života, dok ti jutarnji povjetarac u oči tjera pramen kose. Glas daljine stiže do tvojih obala, ne da drhtiš, nego da zajedno pjevušite životu. Znadeš da si ti prava, ona iznutra, osjećajna i blaga, ponekad nevidljiva pogledu znatiželjnih kojima je važna samo tvoja vanjština. I njih nagradi osmjehom i ne odreci se sebe. Zanemari ideal ženske ljepote. Ostani obična, kakva zapravo i jesi, jer, takva si najljepša. Ti si žena, baka, majka, sestra, prijateljica, posvećena svojoj obitelji, svojim bližima, svom poslu i svemu što te okružuje, a takve ne zanimaju medije. Medijske stranice pune one što dekolteom privlače pozornost i muškarce mijenjaju kao košulje. Nisi takva, nego si obična i baš si genijalna. Nasmiješi se jer si jednostavna, dostupna, vjerodostojna, savršeno nesavršena.

Ali, ti si moja junakinja i zato baš o tebi pišem. Da znaš baš takvu te volim. Ne zaboravi smijati se, ti, savršeno nesavršena, junakinjo moja. Hvala ti što postojiš. Ponos si svoga sela, grada i svih nas. Nažalost, odlikovanje neće stići u tvoje ruke, ali nema veze. I tako ništa ne činiš zbog tih glupih odlikovanja koja su samo prostor za manipulaciju. Ostani svoja, hrabra i postavi pitanja za koja znaš da se ne smiju postaviti. Odgovori će prije ili poslije stići. Strpljenje i osmijeh su moćna oružja. Ti to znaš, junakinjo moja. Sve što bih ti htjela reći, ipak ne stane u ovu priču.

Miljenka Koštro/HERCEGOVINA.info

13.03.2019 u 08:38