Nino Raspudić: Tri presude mijenjaju Hrvatsku?

Najprije drugostupanjska presuda mađarskog suda kojom je uvjetna kazna Radimiru Čačiću, prvom potpredsjedniku Vlade i ključnoj osobi hrvatske gospodarske politike, preinačena u zatvorsku, potom, dva dana kasnije, oslobađajuća presuda Haškog suda generalima Gotovini i Markaču te, na koncu, nakon još tri dana, prvostupanjska presuda domaćeg suda kojom je bivši premijer Ivo Sanader zbog korupcije osuđen na deset godina zatvora. Osim što su se dogodile u razmaku od šest dana i što su akteri pripadnici iste generacije, rođeni u razmaku od šest godina, (Čačić je rođen 1949, Sanader 1953, a Gotovina i Markač 1955), među ta tri slučaja nema izravne veze.

Piše: Nino Raspudić/nezavisne novine

O oslobađajućoj presudi generalima koja je Hrvatsku rasteretila krimena udruženog zločinačkog pothvata opširno sam pisao u prošloj kolumni. Druge dvije presude su proteklih dana razumljivo ostale u sjeni te najvažnije, ali sada, kada su se dojmovi slegli, zaslužuju da ih se promotri detaljnije, jer izravno utječu na trenutnu situaciju u Hrvatskoj. Zanimljivo je da su na zatvorsku kaznu osuđena dva političara koji već duže vrijeme uvjerljivo drže prva dva mjesta na listi najomraženijih osoba, povremeno se smjenjujući, poput svojevremeno Federera i Nadala. O kratkoj pameti i još kraćem pamćenju birača koji ih danas u anketama obilježavaju kao daleko najomraženije političare, govori činjenica da je isti taj Sanader, u vrlo personaliziranim kampanjama osvojio izbore 2003. i 2007, a da je prije samo godinu dana na izborima premoćno pobijedila "Kukuriku" koalicija čiji je drugi čovjek bio, danas zloglasni, Radimir Čačić.

Čačić je, u siječnju 2010, vozeći prebrzo na mađarskoj autocesti izazvao prometnu nesreću od čijih su posljedica dvije osobe izgubile život. Unatoč osudama javnosti, nije se povukao iz politike, nego je, dok je suđenje još trajalo, svoju stranku HNS uspio nametnuti kao drugog po snazi člana "Kukuriku" koaliacije, koja će nešto manje od dvije godine kasnije, doći na vlast. Čačić će izmisliti funkciju "prvog potpredsjednika Vlade" s koje će, de facto, upravljati hrvatskim gospodarstvom. Kritičarima je odgovarao da će se povući sa svih funkcija ako bude osuđen na zatvorsku kaznu. Na njegovu sreću, prvostupanjskom presudom osuđen je na 22 mjeseca uvjetno i već se tada mislilo kako je slučaj riješen i kako Čačić dugoročno ostaje "u sedlu". Stoga je drugostupanjska presuda mađarskog suda, koja je preinačila prvostupanjsku u bezuvjetnu zatvorsku kaznu od 22 mjeseca, doista predstavljala veliko iznenađenje. Šokantna vijest zatekla je Čačića u avionu, na povratku iz Katara, kamo je vodio brojnu hrvatsku delegaciju u očajničkoj potrazi za investitorima.

Kakvo god mišljenje imali o Čačiću i njegovom radu, neumjesno je likovati nad presudom. Činjenica je da smo svi mi koji svakodnevno sjedamo za volan izloženi sličnom riziku, istina, bahati i brzi vozači poput njega puno više. No ako je neprimjereno komentirati samu nesreću i presudu, nikako se ne smije prešutjeti krajnja neodgovornost prema državi i društvu koju je Čačić pokazao lani kandidirajući se na izborima i gurajući se u poziciju prve osobe za gospodarstvo u zemlji koju potresa teška ekonomska kriza, svjestan da mu traje suđenje i da vrlo vjerojatno može završiti u zatvoru. Milanovićev SDP je danas umnogome talac puno manjeg koalicijskog partnera, Čačićevog HNS-a. Radi se o perverznoj političkoj situaciji u kojoj HNS, stranka koja prema svim recentnim istraživanjima dobiva između jedan i dva posto glasova i prema svemu sudeći na sljedećim izborima nestaje s političke scene, danas drma državom, a Čačić, što izravno što posredno, kontrolira pola ministarstava. Zahvaljujući iskustvu i gotovo manijakalnoj radnoj energiji, uspio se nametnuti kao alfa i omega hrvatske gospodarske politike. Pri tome nije izgradio sustav koji bi mogao funkcionirati i bez njega, nego je sve konce državo u vlastitim rukama. I onda doveo državu u situaciju da se u razdoblju najgore krize i recesije, dok proračun puca po šavovima, a nezaposlenost dostiže rekordnu razinu, otvara mogućnost raspada sistema jer prvi potpredsjednik Vlade završava u zatvoru. Kolika je njegova nezajažljiva volja za moć pokazuje i činjenica da je, nakon presude, dao ostavku na mjesto u Vladi, ali je priopćio kako do odlaska na odsluženje kazne ostaje na čelu stranke, tobože kako bi do ožujka sljedeće godine pripremio izborni sabor koji će odrediti njegova nasljednika. Očito je da će se zubima držati za zadnje konce vlasti dokle god bude mogao. Po svemu sudeći će preko svojih satelita pokušati i iz zatvora utjecati na Vladu. Pitanje je samo koliko su preostali haenes-ovci ovisni o njemu, a koliko im on predstavlja balast kojeg će pokušati konačno otkačiti. Možda mu se s izglednom nasljednicom Vesnom Pusić dogodi isto kao Sanaderu s Jadrankom Kosor, konačan politički odstrjel i izbacivanje iz stranke. U svakom slučaju, neodgovornim vlastohlepljem doveo je državu u iznimno nezgodnu poziciju, ostavljajući rupu u sistemu, a ako se doista pokaže kako namjerava biti haenesov pandan Branimiru Glavašu, koji također iz zatvora upravlja svojom strankom, do kraja će izgubiti svaki kredibilitet.

Još je mučnija politička i ljudska sudbina Ive Sanadera. Šest dana nakon Čačića, dok je još trajala euforija u vezi s oslobađanjem generala, bivši hrvatski premijer na zagrebačkom Županijskom sudu proglašen je krivim u slučajevima "Hypo" i "INA-MOL" za zloupotrebu položaja i ovlasti, ratno profiterstvo i primanje mita. Osuđen je na deset godina zatvora. Uz to, u tijeku su još tri procesa u kojima je Sanader involviran po sličnoj osnovi.

Koliko god bila bolna činjenica da živiš u zemlji u kojoj je premijer u dva mandata bio čovjek kojem je sud presudio kao najmizernijem ratnom profiteru i kleptomanu veleizdajniku, toliko raduje spoznaja da ipak nitko nije nedodirljiv i da će, nakon ovoga, budući moćnici dvaput promisliti prije nego li se upuste u slične nečasne radnje. Za konačan sud treba pričekati pravomoćne presude. Ono što je važno je da u mini-euforiji u vezi s presudom Sanaderu treba izbjeći opasnost da "zvono" ostane samo na Sanaderu, jer on nije mogao sam stvoriti ni održavati taj složeni koruptivni sustav. Što je s ostalima? S ljudima iz njegovog okruženja, ministrima u Vladi, čelnicima HDZ-a, dužnosnicima obavještajnog sustava pa i samim državnim odvjetnikom koji kreće s istragom tek kada je Sanader misteriozno odstupio s premijerske funkcije? Presuda Sanaderu, koju javnost s pravom doživljava kao trijumf pravda, ako ostane izolirana pretvorit će se u nepravdu, kao što svaka pravda postaje nepravda ako se primjenjuje selektivno. Po komentarima njegovih bliskih suradnika ispada da je Sanader sam sve radio, a nitko ništa nije znao. Bilo je tragikomično gledati čelnike HDZ-a kako u dokumentarcu emitiranom nakon presude papagajski ponavljaju kako nisu bili u najužem krugu njegovih suradnika, a svatko se sjetio i jedne situacije u kojoj se "teško sukobio sa Sanaderom". A u stvari se radilo o dvorskoj sviti ulizica i poslušnika oko alfa mužjaka, koji je svakom dao njegov dio kolača, bilo političke moći bilo materijalnog interesa pa ne čudi da su svi klimali glavama i šutjeli kao zaliveni. Važno je stoga vidjeti kako će se dalje razviti priča, što će biti s preostala tri procesa i hoće li biti daljnjih istraga i suđenja. Ključno pitanje od kojeg će ovisiti da li će Hrvatska doista postati uzorna, sređena europska država je hoće li Sanader biti prva lasta dugog i temeljitog procesa raščišćavanja ili će ostati usamljeni žrtveni jarac.