Nino Raspudić: Kazalište na 
travnatom terenu

Lopta je okrugla – rečenica je kojom se najčešće izražava činjenica da, bez obzira na odnos snaga prije utakmice, njen ishod nikada nije sto posto siguran. Nogometna momčad nije puki zbroj individualnih kvaliteta 11 igrača, već nešto mnogo više. Ona na terenu nastupa kao struktura, u kojoj su svakako važni pojedini elementi, ali je jednako važan i njihov raspored i međusobni odnos i suradnja.

Kao što hrpa građevnoga materijala nije isto što i sagrađena kuća, tako ni jedanaestorica slučajno izbačena na teren u istim dresovima nisu isto što i prava nogometna formacija. Ishod utakmice ovisi o bezbroj unutarnjih i vanjskih varijabli. Nekada izgubi bolji, jer važan je i faktor sreće. Događa se i da utakmicu odluči neravnina na terenu koja skrene loptu u gol ili nenadan trenutak inspiracije jednog igrača. U 142 nastupa za Francusku, veliki obrambeni igrač Lilian Thuram zabio je samo dva gola, i to oba Hrvatskoj u polufinalu SP-a 1998.!

Možemo špekulirati oko toga tko će osvojiti svjetsko prvenstvo, vagati koja je ekipa na tržištu najskuplja, koja je prema trenutačnom bodovanju igrača najteža, što kaže tradicija itd., no nogometna groznica vlada upravo zato što sve to predviđanje malo vrijedi i prvak je neizvjestan do samoga kraja. Tko bi se prije EP-a 1992. kladio na Dansku ili 2004. na Grčku? I ima li ljepše nogometne priče od one kada je ismijavani Kamerun na otvaranju SP-a 1990. pobijedio aktualnog svjetskog prvaka Argentinu ili kad je Senegal 2002. isto napravio favoriziranoj Francuskoj?

Novac je danas, pogotovu u klupskom nogometu, silno važan, ali nije do kraja presudan. Godine 2004. momčad Porta predvođena anonimnim trenerom Joséom Mourinhom osvojila je Ligu prvaka ispred desetak neusporedivo bogatijih klubova. To je ljepota nogometa, kao i slobodnog življenja – pružanje šanse, unutar pravila igre, svima koji u njoj sudjeluju. I užitka neizvjesnosti i iščekivanja onima koji promatraju. Tu, gotovo metafizičku, bit nogometa ubijaju ljudi koji namještaju rezultate utakmica. Ovog tjedna privedeno je dvadesetak osoba, među ostalim i nogometaša, trenera, sportskih djelatnika, osumnjičenih za namještanje utakmica HNL-a radi sigurna klađenja.

Cijena za režiranu utakmicu bila je između 150.000 i 300.000 eura, što su goleme svote u odnosu prema značaju lige i klubova koji se spominju. Naš slučaj nije osamljen. Prije tri godine u Njemačkoj je razotkriven veliki kladioničarski skandal povezan s namještanjem utakmica druge i treće lige. Godine 2006. u skandal s namještanjima utakmica u Italiji bili su upleteni najveći klubovi – prvaku Italije Juventusu oduzeta su dva naslova prvaka i bačen je u drugu ligu, a Milanu, Interu, Fiorentini, Laziju oduzeti su bodovi i te godine nisu nastupili u europskim kupovima. Stvari su dovedene do kraja pa talijanski nogomet nije izgubio publiku, već je to čišćenje iskorišteno za novi početak.

U Hrvatskoj se stvar još čini nedorečena, no jedno je sigurno – rijetki gledatelji koji još prate domaću ligu ispali su budale. Za Hamleta znamo kako će završiti, no idemo u kazalište vidjeti na koji će se način već poznata priča uprizoriti i interpretirati. Ali utakmica je nešto drugo – spoznaja da je netko unaprijed znao ishod ostavlja gorak okus prevare, ali i stvara osjećaj da se više ne zna što je istina, a gdje počinje paranoja. Kao kad ti netko potpuno lažira život pa ratuješ u ratu s dogovorenim ishodom ili se trudiš u poduzeću kojem je već unaprijed određena propast.

Vrhunac je obijesti kada se ljudi igraju bogova, bilo u važnim stvarima u životu, bilo u sporednim igrama, metaforama života, kao što je nogomet. Pitanje je dokle će se stvar rasplesti, ali jedno je sigurno: kao što je strašno kad je sudac potkupljen, policajac dila ili profesor prodaje ispite, mučno je i simptomatično kad se netko, tko bi trebao igrati unutar pravila gdje je lopta okrugla, pretvara u kazališnoga glumca na nogometnom terenu, u predstavi s poznatim ishodom na kojeg će se kladiti samo odabrani, dok će naivčine i dalje rasipati novac u kladionici i emocije na tribinama. Ukratko, misliš da si bio na utakmici, a zapravo si bio u kazalištu na otvorenom.

Nino Raspudić