Nino Raspudić: Haider u ženskim cipelama

Muškarac, za kojeg se iz eksplicitnih signala da zaključiti da je Židov, bjesomučno vozi i istodobno, urlajući u mobitel, nekome objašnjava kako upravo dolazi sa suda. Razmetljivo se hvali kako je oslobođen, ruga se “pravnoj državi”, a zatim ističe kako ima svoga predsjedničkoga kandidata. U sljedećem kadru pojavljuje se kandidatkinja za predsjednicu države i kaže – “imate i vi svojeg… želite li reći ne kriminalu, sumnjivu kapitalu i korupciji, recite da za Hrvatsku u kojoj će svi građani biti jednaki pred zakonom”.

Ovakav bismo uradak s punim pravom osudili kao odvratan izljev antisemitizma. Takav bi idiotski spot u civiliziranu svijetu bilo teško zamislili i u kampanji marginalnih ekstremno desničarskih stranaka. Teško da bi ga emitirala ijedna ozbiljna televizija.

Na žalost, posve isti spot, s tom razlikom što umjesto židovske, iz automobila trešti tradicionalna glazba bosanske Posavine i što “kriminalac” govori s jakim štokavskim naglaskom, prošlog se tjedna pojavio u sklopu predizborne kampanje Vesne Pusić. Deset godina poslije zloglasna HSS-ova spota “Očistimo Zagreb” u kojem se eksplicitno pozivalo na čišćenje grada od hercegovačkih bjeločarapaša, opet svjedočimo brutalnu predizbornom šovinizmu. Navedena predizborna poetika imala je i cjelovečernje inačice. Film “Blagajnica hoće ići na more” neodoljivo podsjeća na nacističke antisemitske uratke.

Goebbelsova propagandna mašinerija snimala je filmove u kojima pokvareni židovski trgovac tlači čestitu njemačku djevojku. U hrvatskoj varijanti iz 2000. zli hercegovački poslovođa paradigmatski je zlikovac koji zagrebačkoj blagajnici ne da ići na zaslužen odmor. Nastavcima te tradicije naše “ljevice”, kojoj je vrhunac predizborne domišljatosti poticanje najnižih šovinističkih strasti prema Hrvatima iz BiH, svjedočimo iz godine u godinu.

No u Pusićkinu je spotu nejasan izbor “žrtvenog jarca”? Je li se i dalje mislilo jahati na simbolički prilično istrošenu “rođi”, ali se iz neznanja promašila glazba ili je svjesno izabran Hrvat iz Posavine kao novi simbol zla? Ako se želio prikazati paradigmatski kriminalac, zašto nije snimila spot kako se boji tunel dok u pozadini “piva klapa”, ili se mulja oko dragulja uz “Vužgi ga Blaž”, prodaje Inu popraćeno s “Vraćam se, Zagrebe, tebi” ili prebacuje dionice uz “Podravski čardaš”?

I zašto se uz kriminal uvijek veže narodna glazba kad bi se mogao snimiti krasan spot o tome kako u Veroni ljubitelji opere pregovaraju o prodaji farmaceutske industrije uz Puccinijevu ariju “Nessun dorma”? Ako se htjela pronaći metafora kriminala i primitivizma, zašto nije izabran univerzalni označitelj, nego je žigosana cijela društvena skupina? Koji je to Posavljak spomenut i u jednoj od zadnjih golemih afera kao što su kamioni, dragulji, Hac, Podravka, Hep, Ina?

Nigdje na vidiku ni dežurnog krivca Hercegovca, a kamoli Bosanca… Što treba zaključiti gledatelj? Da krivci za ovo stanje nisu kriminalci u vrhu vlasti i biznisa, već Posavljaci. Slijedom kolektivne krivnje krivi su i ljudi kao što su Vedran Ćorluka, Julijana Matanović, a posebno Ivo Gregurević?

Na kraju, razmišljaju li genijalni HNS-ovi PR-ovci kako se osjeća dijete prognanih posavskih roditelja rođeno u zagrebačkom predgrađu kad u spotu koji prikazuje arhetipskog kriminalca kao ključni identifikacijski element čuje glazbu izgubljenog zavičaja svoga oca? Ako V. Pusić nije odgovorna za krajnju verziju spota, morala bi se ispričati javnosti i otpustiti onoga tko ga je osmislio. Prije svega radi same sebe. Nevolja je s internetom što se sve pamti. Tko za sto godina bude proučavao političku scenu u RH početkom 21. stoljeća, analizom predizbornih spotova s pravom bi mogao zaključiti da je Vesna Pusić bila kandidat neke ksenofobne desničarske stranke, zagrebački Haider u ženskim cipelama.

Nino Raspudić