Nikola Vranjković: SVE PROLAZI

Nikola Vranjković, Pariz
Broj mrtvih je oko pedeset, a ranjenih preko 200. Gotovo nitko nije niti prenio vijest, jer Europa je ionako navikla da su i živi ljudi tamo mrtvi. Nigdje ne vidim slike Libanona po Facebook profilima, niti onih pustih ‘heš-tegova'. U Libanonu je proglašen dan žalosti. Europa mirno živi i kao da se ništa nije dogodilo, sve je posve mirno.

Teroristički napad u Parizu. Europa je na nogama. Grunulo je u njezinom dvorištu. Svijet se budi; francuske zastave svuda naokolo, pozivi na molitvu i mir. Pray for Paris.
Na Bliskom istoku u zadnjih deset godina stradalo više milijuna ljudi. Siguran broj ne zna nitko. Jedino što se tamo vijori je američka zastava, čija čizma više od deset godina gazi pijesak pustinje. Ja mislim da ni oni više ne znaju zašto. Bombaš samoubojica je normalna pojava, kao jutro što dolazi, kao sunce što je visoko na nebu. Tu i tamo netko pozove na mir, ali više-manje meci lete svuda naokolo.

Dana 11. ožujka 2004. teroristički napad u Španjolskoj. 200 mrtvih, dvije tisuće ranjenih. Vjerojatno se nitko ni ne sjeća toga. U travnju ove godine ubijeno 147 studenata u Keniji. Samo ove godine više od 3000 izbjeglica se utopilo u moru pokušavajući do boljega života u Europi.

Ali znate što ? Razlike između mrtvih nema. Samo, po čemu su Parižani posebni ? Što njihove mrtve razlikuje od Sirijaca, Iračana, Kurda ? Zašto cijeli svijet plače za njima, a recimo Bejrut koji je dan prije imao sličnu situaciju, gotovo je besramno ignoriran od svih svjetskih medija ?

Pariz će preživjeti, kao što je preživio i slučaj ‘Charlie Hedbo'. Ako se netko sjeća toga. Jedini teroristički napad koji je svima u sjećanju je 11. rujna 2001. To mi je bio prvi dan osnovne škole. A ovo sve što je bilo iza, pada u duboki zaborav čovjeka koji samo suosjeća ako je u njegovom dvorištu događa ‘nešto'. Čim je kod susjeda, nikoga ne zanima.

Što se tiče samih terorista, razlikujte luđaka i muslimana. Više od 80 % islamskog stanovništva kugle ovozemaljske ne podržava luđake sa bombama koji u ime Boga ubijaju neprijatelje svoje religije. Ne osuđujte unaprijed svakoga, jer sjetite se da je Crkva povela nekoliko križarski ratova i pobila nekoliko miliona muslimana. Sa uzvikom: ‘U ime Isusa Krista.'

Žao mi je svakog čovjeka koji je stradao od ruke pomahnitalih fanatika. Ali žao mi je što neki mrtvaci vrijede više suza nego drugi. Samo zato jer su bili u drugom dvorištu.
I za kraj jedna činjenica; na dan terorističkog napada u Parizu francuski liječnici prekinuli su oko 600 trudnoća. Ali znaš kako kaže Edo Maajka u jednoj svojoj pjesmi ? Sve prolazi. U ovaj petak Pariz je zaboravljena priča, kao i onaj srušeni ruski avion iznad Sinaja sa 230 ljudi prije tri tjedna. Ni za njih ni za ovu nerođenu djecu nigdje svijeće, ni molitve.

Posušje.net