Mostarac bez dlake na jeziku: Najljepše je osjetiti Mostar šetnjom u proljeće! Punog novčanika!

mostarac bez dlake na jeziku

Ja sam Dragana!Rođena u Trebinju! Završila sam studij Socijalnog rada i nemam posla!
Ja sam Ivana!Dolazim iz Širokog brijega!Magistrica sam Ekonomije,i nemam posla!
Ja sam Lejla!Dolazim iz Sarajeva!Diplomirana sam Pravnica,i nemam posla!
Vidite razliku? Možda vi ne,ali naši političari DA! Dragana,Ivana i Lejla?

Mlade djevojke koje su putima svojih snova koračale samo ka jednom,ostvarivanju!
Nisu im dozvolili! Diskriminirali su ih na najstrašniji mogući način! Ubili su njihovu nadu, razbježali njihove snove i na kraju uspjeli vidjeti njihova leđa koja su ostavljala iza sebe sve ono što pripadalo im je.

Dragana je nakon završetka svoga studija pokušala da se zaposli u struci! U svome gradu! Na žalost nije bila kćerka uspješnog političara koji je svoj ured prebacio u Banja Luku i dirigirao tim malim toplim gradom.

Ivana možda dolazi iz gradića za koji ste uvjereni da ima sve moguće veze zapošljavanja ,no ona nije imala sreće da živi u naselju „elite" koja je dirigirala zapošljavanjem u njenom gradu ali i okolici.

Lejla je djevojka čija je majka prodavač,otac prosvjetni radnik,jedna skromna obitelj koja vam na samom početku ne liči na nekoga tko se bavi „vezama" i politikom!

Tragale su, slale,pisale,volontirale...čekale,molile...sve njihove nade i snove su usredotočile na svoje ostvarivanje ,na nešto što nestvarnim se ne može zvati,ali je nestvarno postalo!

Zamislite taj skromni san koji cio Balkan sanja! San o poslu,san o pripravničkom stažu! San o jednom normalnom životu! San o osamostaljivanju! San koji bi svakom od nas morao biti stvarnost! Realnost!

Dragi političari, koji su snovi vaše djece? Da li je lijepo leći u krevet s znanjem da ste svojim kćerima ostvarili mašte?

Ukoliko ste već na funkciji, zovete se „moćnicima" državnim vlastima, svemoćnima ...imate li bar jedan dan u godini da se posvetite ljudima?
Zamislite koliko bi svaka majka blagoslova i sreće mislima doprinijela vama ,kada bi na trenutak ostvarili snove ne njih nego njihovih najdražih?
Da li bi vam značilo kada bi se dobrim čovjekom zvali? Prodavanje magle više ne pali ni kod mene,ni Dragane,Lejle,Ivane....nit' bilo kojeg čovjeka čije ste snove zgazili đonom nepopravljivog?

Sramim se za vas! Često! Iako sam stotinama kilometara otišao zbog vas, nema dana da ovim „ovdje" moćnicima, čelnicima...ne pričam o vama! Znate što mi oni kažu? Što mi svi kažu?

Da je to prosto nemoguće! Da je to nestvarno! Za posao! Za staž! Za diskriminaciju! Za mržnju! Za dvije škole pod istim krovom! Za nepravdu! Cinizam! Mito i korupciju!
Nisu vidjeli! Osjetili! Prošli!

Najljepše je osjetiti Mostar šetnjom u proljeće! Punog novčanika! A da su vam stvari ostali u nekom skupocijenom hotelu u Dubrovniku gdje se vraćate odmah danas,navečer!

Nitko vam neće ispričati snove i tuge za par sati! Nitko ne sanja iste snove tako kratko da bi vam ih mogao ispričati u trenutku! Trebate ostati! Doživjeti! Proći i biti izloženi onomu čemu smo bili „MI"!

I onda mi uz sve ne vjeruju da su i Lejlu i Ivanu i Draganu svrstali u „različite", te da ne pripadaju istom društvu! Istom političaru! ENTITETU (vrisak)!

Povjerovati ćete nam kada nas sve „različite" budete zapošljavali! Kada vam na razgovorima budemo pričali o istim poslovima! Kada čujete da je svaki san mladog čovjeka identičan! Kada našom skromnošću i valom ideja budete fascinirani...
Ja sam osjetio! Pokazao sam svoj san, a vi ste ga dragi „stranci" uramili i napomenuli svakom čovjeku da ga treba slijediti ukoliko misli imati blistavu karijeru!
Nama je to u krvi! To je naš odgoj,obraz, i sve ono što nas je naučila škola koja je jedino „pravo" što dobili smo ,a opet svojom zaslugom, novcem,mudrošću i talentom!

Dragana je nakon višegodišnjeg traženja posla skupila sve svoje snove u jedan mali crveni kofer i odnijela ih u prelijepu Irsku iz koje se javlja da je uz svoj novi ,prvi posao počela sanjati različite snove svaku večer a da to nije posao.
Ivana je nakon godinu dana rada u jednoj Njemačkoj banci dobila ugovor za stalno te je sebi osigurala normalan,uredan život u jednom prelijepom gradu u kojem je srela i ljubav svoga života!
Lejla nam maše iz Frankfurta,ističe da se namučila kao Pravnik s Njemačkim zakonima,ustavima ali nakon dvije godine staža,i rada na sebi otvara vrata svoga ureda na kome piše:
„Willkommen auf der Rechtsanwaltskanzlei Lejla von Auer in Frankfurt".

Snovi i te kako postaju stvarnost! Ukoliko vam ih ne „vaši" ispuniti će ih „tuđi" koje ćete s vremenom nazvati vašima i biti ćete dio njih!

Nećete biti diskriminirani! Drugačiji! I nećete imati problema što vaš grad je Mostar, Trebinje,Sarajevo,ili Široki Brijeg! Ponositi ćete se svim ljepotama koje će ovi „novi" odlučiti posjetiti! Jedino čega ćemo se stidjeti jeste „Vlast" koja nas je unazadila toliko daleko da dalje ne može od toga!

Dragi moji,nemate „fajde" od borbe „dolje",snove o kojima smo razgovarali slagati će se jedni na druge da ćete gušenjem istih biti prisiljeni otići tamo gdje postaju stvarnost.
Vidjeti ćete da je lijepo! U redu! Jeste im povrće „plastično" i meso žilavo, ali sa koferom snova i naplatom istih ćete doći opet,ali se nećete vratiti!

Napuniti ćete želudac, ali i glavu glupostima kojima se sada smijete i odmahujete rukom!
Siguran sam da negdje drugo možete ispuniti svoje snove, te svojim vlastitim rukama i nagradama „tuđine" živjeti san koji vam drugi nisu dali!

Voli vas, i ogromnu podršku vam daje vaš Mostarac bez dlake na jeziku