Matija Šerić: Lijepa vijest za BIH u procesu europskih integracija

26.08.2015

Nakon niza loših vijesti vezanih za Bosnu i Hercegovinu općenito, a pogotovo kad je u pitanju njen europski put konačno jedna dobra

I to smo dočekali. Ovih dana, tj. ovaj ponedjeljak 24. kolovoza objavljeno je da je Vijeće ministara BIH prihvatilo načela koordinacije sustava vlasti u BIH u procesu europskih integracija. Zvuči komplicirano. Neke koordinacije i integracije. Kad bi netko intervjuirao građane bosansko-hercegovačkih gradova ili gradova u Hrvatskoj i Srbiji vjerojatno 95% njih ne bi znalo o čemu se tu radi. To je gorka istina. No u ovom tekstu nećemo se baviti političkom nepismenošću i nepotkovanošću narodnih masa. Bitno je da se konačno nešto dobro dogodilo.

Dakle, što je to? Kad se spominje „sustav koordinacije EU procesa u BIH" misli se zapravo na uključivanje, konzultiranje i odlučivanje pojedinih nivoa bosansko-hercegovačkih vlasti kako bi se formirao konačni stav države BIH o nekom pitanju u pregovorima s Europskom unijom. Vijeće ministara je prihvatilo prijedlog iz 2013. godine da u tom koordinacijskom mehanizmu sudjeluju Vijeće ministara (državna razina), entiteti, kantoni-županije i distrikt Brčko. Ovu odluku bi uskoro trebala usvojiti vlada FBIH. Vlada RS-a je ovo rješenje prihvatila prije dvije godine. Naime, praksa je Europske unije da svaka država članica bude politički funkcionalna od vrha do dna. Bez te funkcionalnosti nijedna država ne može biti članica EU. Zbog toga europejci traže od BIH da nađe rješenje o tom pitanju mehanizma koordinacije. Osim toga problema, da bi se BIH mogla prijaviti za članstvo u EU mora riješiti problem „Sejdić-Finci" i gospodarsko-socijalne reforme. Nakon godina trzavica i natezanja lokalnih političara uzavrelo Sejdić-Finci pitanje je ostavljeno po strani pa je EU odlučila od proljeća prošle godine ne tražiti njegovo trenutno rješenje. Niti gospodarska ni socijalna pitanja neće moći se lako riješiti. Krajem srpnja su izbili u Sarajevu prosvjedi radnika zbog mogućih smanjenja njihovih prava, a sve radi novog Zakona o radu koji je donesen zbog već spomenutih nužnih reformi koje traži EU.

Zbog čega su uopće izbili prijepori oko sustava koordinacije? Kod njega je bila sporna činjenica koje razine vlasti bi trebale biti uključene u konzultiranje i donošenje konačnih odluka. Sve je to šturo i ne govori mnogo. Pojasnimo stvar. I ovaj politički prijepor (poput Sejdić-Finci i mnogih drugih) bio je samo još jedan fragment u cjelokupnom bosansko-hercegovačkom hladnom ratu koje tri etničke skupine vode od 1996. godine do danas. Srbi, Hrvati i Bošnjaci usmjereni jedni protiv drugih. Radi se o tome hoće li neki političari prigrabiti više vlasti za jednu nacionalnu zajednicu, hoće li nekoj nacionalnoj zajednici biti uskraćena prava ili hoće li se to dobro završiti za sve tri zainteresirane strane ili ništa od svega. Razine vlasti simboliziraju političku moć pojedinog naroda. Prva varijanta: većina bošnjačkih političara bi željela da isključivo najviša državna razina (Vijeće ministara i Predsjedništvo) odlučuje o europskom putu BIH. Kao najbrojniji narod Bošnjaci su uvijek u stanju izabrati barem jednog člana Predsjedništva. Vidjeli smo da mogu po sadašnjim pravilima izabrati i dva. Ne čudi da se zalažu za takvo rješenje.

To međutim ne odgovara nikome od srpske političke elite jer ne bi bila zastupljena Republika Srpska. Ne treba ni govoriti da hrvatskoj političkoj eliti to nikako ne odgovara. Druga varijanta: ako bi bili uključeni osim državne razine i entiteti to bi koristilo i Bošnjacima i Srbima. Hrvatima ne. U Srpskoj ima Srba oko 90% pa bez problema imaju dominaciju u svom entitetu. U Federaciji, nakon nametnutih izmjena 2001., većinu ministarskih i drugih pozicija na razini entiteta kontroliraju Bošnjaci. Tako je danas omjer u vladi FBIH 10 prema 6 u korist bošnjačkih predstavnika naspram hrvatskih. Odluke federalna vlada može donositi i da su svi hrvatski ministri protiv. Treća varijanta: u mehanizam koordinacije su uključeni državna razina, entiteti, županije i distrikt Brčko. To odgovara svim narodima. Ako su uključene županije onda i Hrvati imaju pravo glasa jer imaju tri praktički jednonacionalne županije i dvije gdje imaju paritet s Bošnjacima. Distrikt Brčko također svima odgovara.

Ipak ima razlike kod srpskih političara. SDS na čelu s Mladenom Ivanićem je favorizirao drugu varijantu rješenja tj. da samo sudjeluju državna razina i entiteti. „Ako Dodik i Cvijanović žele Republiku Srpsku svesti na razinu jedne županije, to je onda već njihov problem. Oni izmišljaju političke probleme i uvlače Republiku Srpsku u priču koja se nje ne tiče. Međutim, ja im nikada neću dopustiti da Republiku Srpsku i županiju izjednače" - tako je zborio Ivanić. S druge strane čelnici SNSD-a i RS-a Milorad Dodik i Željka Cvijanović su se zalagali da se u tu priču uključe u županije. Zbog čega taj sukob? Dva su razloga. Prvi, manje značajan, zbog njihovih pozicija. Ivanić je ima funkciju člana Predsjedništva BIH. Dodik je predsjednik Republike Srpske a Cvijanović njena premijerka. Logično je da će se svi boriti da upravo njihove političke pozicije budu uključene u europske procese. Unatoč tome jasno je da se ne radi samo o tome. Drugi, važniji razlog, jest opća strategija prema političkim odnosima u BIH SDS-a i SNSD-a. SDS-ova strategija je u tome da gledaju na Bosnu i Hercegovinu kao problem skoro isključivo Srba i Bošnjaka. Njih nije briga za položaj Hrvata ni u Federaciji ni u BIH. Dapače, svojom politikom pomažu da Bošnjaci preuzmu sve više vlasti u FBIH da bi nju pretvoriti u svoj entitet. Nakon toga nadaju se kako će Bošnjaci pristati na disoluciju BIH na dva dijela - srpski i bošnjački. Suprotna tome je strategija SNSD-a i Dodika. Njihovo gledište smatra jednakim sve tri strane i iziskuje na doslovnom provođenju Daytonskog sporazuma. Oni žele vratiti sve nadležnosti RS-u koje im je oduzeo Visoki predstavnik u BIH, a i također žele da odnosi u Federaciji budu izvorno Daytonski, dakle FBIH kao ravnopravni entitet Bošnjaka i Hrvata. Može i hrvatski entitet. Teško da je to iz neke ljubavi Dodika i njegovih suradnika prema Hrvatima. To je zbog vlastitih srpskih interesa. Oni misle da kad Bošnjaci u potpunosti ovladaju federalnom i djelomice državnom razinom na računom Hrvata na red stiže Republika Srpska i konačna centralizacija BIH u korist jednog naroda.
Što se tiče bošnjačkih političkih stranaka tu smo do sada gledali dva različita pristupa oko bh. problema kad su u pitanju međuetnički odnosi. Jedan je onaj SDA-ovski, a drugi SDP-ovski i DF-ovski. U biti i jedni i drugi su prvenstveno gledali interese vlastitog naroda i biračkog tijela kao uostalom i sve ostale strane u BIH, no načini izvedbe su bili drugačiji. SDA kao jednonacionalna stranka je uvijek imala sužen prostor djelovanja. Formalno zalagali su se za vjernost sadašnjim modelima vlasti, a u tajnosti su činili pokušaje stvaranja unitarne države uz pomoć stranaca. U tome su često imali njihovu potporu. Svako malo bi Visoki predstavnik prenio neke ovlasti sa kantonalne razine na entitetsku, a s entitetske na državnu razinu. S druge strane, SDP BIH kao formalno multi-etnička građanska stranka imala je puno širi opseg mogućnosti. Pod krinkom oponašanja građanskog i modernog uređenja zapadnih zemalja pokušavali su nametati i instalirati svoje predstavnike na političke pozicije koje su namijenjene za hrvatske stranke. Tako su neko vrijeme, 2010.-2014. imali pod kontrolom cijelu federalnu vlast a i neke niže razine vlasti. Kad bilo koja dominantno bošnjačka stranka pokuša stvoriti neki konstruktivan dogovor s čelnicima stranaka drugih naroda onda to oporba naziva izdajom nacionalnih interesa.

Sve ovo spominjemo kako bi pokušali shvatiti zašto je prihvaćeno ono što je prihvaćeno. Pitanje je zašto je sada SDA pristala na ovu varijantu rješenja mehanizma koordinacije europskih procesa. Vjerojatno zbog pritiska europejaca i hrvatske diplomacije te zbog potrebe da nešto konstruktivno naprave u Federaciji i u državi.

Možemo se složiti kako HDZ BIH, kao i čelne stranke ostalih naroda, prvenstveno gleda interese svojih birača, tj. Hrvata. Inzistiranje HDZ-ovaca da i županije budu uključene u ovaj mehanizam je posljednji branik zaštite interesa hrvatskog naroda u BIH. Sigurno je i diplomacija Republike Hrvatske pomogla da se ubrza ovo rješenje. Često u zadnje vrijeme gledamo kako se hrvatski europarlamentarci trude učiniti nešto za BIH i hrvatski narod u njoj. Ne treba zaboraviti kako europski put vodi BIH kroz Hrvatsku. Hrvatska može blokirati ulazak BIH u EU sve dok se prava Hrvata ne riješe kako spada.

Vratimo se samom sadržaju odluke. Prema nacrtu odluke o sustavu koordinacije europskih procesa u BIH predviđeno je uspostavljanje šest zajedničkih tijela: Kolegij za europske integracije, Ministarska konferencija, Forum savjetnika za europske integracije, Komisija za europske integracije, podkomisije/pododbori za europske integracije i radne grupe za europske integracije. Kolegij za europske integracije bi trebao predstavljati najviše političko tijelo u cijelom tom sustavu. Prema nacrtu odluke, u Kolegiju bi kao članovi trebali biti predsjedatelj Vijeća ministara BiH (predsjedatelj Kolegija), entitetski premijeri (zamjenici predsjedatelja Kolegija), zatim zamjenici predsjedatelja Vijeća ministara BiH, najmanje dva županijska premijera koji u Kolegiju prezentiraju usuglašen stav u ime svih županijskih vlada i glasaju samo o pitanjima iz isključive nadležnosti županija, te gradonačelnik distrikta Brčko. Predviđeno je da sjednicama Kolegija, ovisno o pitanjima koja se razmatraju, mogu nazočiti i resorno nadležni ministri svih nivoa vlasti. Sjednice Kolegija trebao bi, po ovom radnom materijalu, sazivati predsjedatelj po vlastitoj ili bilo čijoj inicijativi od članova Kolegija, a ukoliko je on spriječen, sazivaju je zamjenici predsjedatelja Kolegija.
Izgleda da svi koji su strpljivi dočekaju bolje dane. Tako i Bosni i Hercegovini možda krene nabolje.

Nadajmo se samo da ovo rješenje neće propasti, kao tolika do sada, i da će Vijeće ministara dovršiti konačni dokument prije kraja rujna. Optužbe za izdaju države već su počele prštati od tzv. građanskih stranaka. Ovo rješenje je još jedan siguran poraz politika koje su zastupali i zastupaju političari s vrlo sumnjivim moralom poput Zlatka Lagumdžije i Emira Suljagića. To su ljudi koji se predstavljaju kao liberali i multi-kulti a zapravo su ostrašćeni nacionalisti puni ksenofobije, mržnje i netrepeljivosti prema svakoj etničkoj zajednici koja nije njihova. Prema takvima Srbi i Hrvati u BIH ne bi trebali imati nikakva prava i svi bi trebali biti građani Bosanci. To je nastavak ratne politike jednog dijela ekstremista. Takvi ljudi ne bi smjeli imati bilo kakvu važnu ulogu u složenoj i krhkoj državi kakva je Bosna i Hercegovina. Oni ne mogu ništa dobro donijeti niti bošnjačkom narodu niti državi u koju se kunu. I njihov narod im polako okreće leđa. Dobro je da su vođe SDA krenuli pravim stazama suradnje.

U sadašnjem modernom vremenu svi individue, ali i kolektivi: narodi i države zaslužuju emancipaciju.Odluka o mehanizmu koordinacije europskih procesa u BIH je upravo to. Sve razine vlasti će biti uključene - državna, entitetske, županijske i distrikt Brčko. Na ovaj način nitko neće biti zakinut. Iako su hrvatski predstavnici predlagali ovo rješenje ono nije usmjereno niti protiv Bošnjaka ni Srba. Sve županije će moći iznijeti svoje probleme i prijedloge- jednako bošnjačke kao i hrvatske. Nema ništa pametnije od mudrog dugačkog pregovaranja i dogovora. Bio bi velik minus za Bosnu i Hercegovinu kad bi se držali ovo g mehanizma kao Svetog pisma. Dok traju aranžmani s Europskom unijom svi intelektualci i znalci koji to mogu i žele trebaju biti uključeni i davati svoje prijedloge. BIH treba dobro ispregovarati uvjete ulaska u EU da joj se ne bi ponovila sudbina Hrvatske koja pregovore nije odradila na najbolji način i nije se dobro pripremila za ulazak pa je ispalo da članstvo više košta od dobiti. Vrijeme će pokazati kako će Bosanci i Hercegovci odraditi svoj europski zadatak.

Matija Šerić

loading...