Katarina Pejić: Bilo je smijeha, uspona, padova, ali shvatili smo da smo još ljudi!

Katarina Pejić

...što ćemo s osmjehom pamtiti, neizbježno se prisjetimo i onog što bismo rado zaboravili.

Proljetne poplave su prekrile velik dio regije i otkrile, ne biste vjerovali, da smo još ljudi. Pisalo se o svemu i svačemu, novinari postali povjesničari, sportaši ministri, manekenke diplomati, političari kriminalci i komičari, tajkuni političari....
Bilo je suza, smijeha, uspona, padova, izazova, susreta i rastanaka, novih početaka, ali i završetka. Neki su se mediji toliko razuzdali pa su postali smrtonosniji od ebole o kojoj su se raspisali nadugo i naširoko.
Sad pokušavamo podvući crtu i spoznati čemu su nas porazi i loša iskustva naučili i kako da izbjegnemo ponavljanje pogrešaka.

Ako gubiti na neki način znači dobivati, onda prošlu godinu možemo smatrati pravim dobitkom, makar što se tiče političke scene.
U ekonomski teškoj i politički zahtjevnoj godini, navikli se na minus na tekućem računu, a političari jedino usmjereni na bolesne ambicije zemlje u kojoj je lakše snimiti CD nego CT mozga.

Stara je na Novu krenula, novogodišnji program na svakom TV kanalu isti. Zar ne bi trebalo u novogodišnjoj noći ponuditi nešto više od copy/paste dočeka nekih novih godina kad je bilo više love u džepu? Mogli su uštedjeti i pustiti od prijašnjih godina snimke jer za ove novije treba natpis: "Slušate na vlastitu odgovornost", ali i prevoditelja pjesama koje se puštaju, jer neke su pjesme snimljene, samo da bi se gledale.

S ocjenom slabe trojke, novogodišnji program je od kulje spasila jedino predsjednička kampanja koja je u reklamnim predasima nervirala medijski prostor , na kratko zamijenjujući lijekove za potenciju i gljivice.
A ništa nije bolje ni sa TV kanalima iz regije gdje je veseli balkanski lonac krčkao novogodišnjim pjevaljkama i šljokanerima, tako da vam Kolinda i Josipović dođu kao odmor, valjda uz onu „narodu daj zanimaciju da ne misli narod na glad i propali brak sa bankama.

Ukopani na dnu rudnika, očekivano i red bi bilo da se narodu kaže s punim pravom, sretno u Novoj, tek uz želje za dobrim zdravljem. Ono ostalo, kažu hejteri, teško da će u 2015., doći. Jer ni okićene ulice, raskošni izlozi trgovina, razapeti blagdanski šatori , svo blagdansko ozračje nisu mogli prekriti strah od računa koje treba platiti prvog u mjesecu.

U iseljeništvu su zadnji sretnici prijavili privremeni boravak i izbjegli brisanje iz registra iz kojeg je već izbrisano 247.874 nesretnika koji neće moći odlučivati o budućem predsjedniku Hrvatske. Skoro je to upravo onoliko glasova koliko je biračko tijelo dalo predsjedničkom autsjaderu Sinčiću koji postade preko noći atrakcija i najpoželjniji politički neženja u Hrvata.

Nesnošljivosti repriza, "repriza" filma " Sam u kući", razbila je gnjila borba za Sinčićevo biračko tijelo, gdje se prodaje duša zajedno u paketu s obrazom, kažu, na sniženju još samo do sredine ovog mjeseca.
BiH - divna zemlja divnih ljudi u kojoj sve više jača žeđ za pravdom, a koju trenutno jedino ujedinjuje cenzura i korupcija, kao odgovor na novogodišnju čestitku jednog bh. dužnosnika dobila je poruku očajnog osamdesettrogodišnjeg starca koji je sebi oduzeo život usred bijela dana.

Tupi pogled na prazan frižider i grijanje ruku nad opomenama pred ovrhu, uz stampedo političkih uhljeba koji prelaze iz SDP-a u Komšićevu demokratsku frontu samo je dio presjeka BiH zbivanja.
Glas manjine u BiH se čuo prošlo proljeće, ali kritična masa se ubrzo ugušila kao i svaka po istom receptu u ksenofobnim državicama brdovitog Balkana. Politička i društvena elita ponudi sladunjavi opijat nacionalizma koji se udahne punim plućima na dah, pa tko duže izdrži pod opijatima. Kao i uvijek, gadno jedino bude prizemljenje.

"Bog daje najteže bitke najsnažnijim ratnicima", kaže sveti otac Franjo, jer nikad se ne odustaje kad je teško nego kad shvatimo da nije vrijedno. Ali za bolju budućnost se ipak vrijedi boriti.
Onog tko je ostao na palubi i tko je urlao u vjetar s vama, te zbog koga ste se osjećali čovjekom zadržite za sebe i u ovom novom ljetu birajte po savjesti. Fukara je uvijek bilo i bit će, za njih se ne brinite oni su protuteža koja se formira sama, bez koje ne funkcionira sistem.

Katarina Pejić