Ivan Vrljić: Praznovjerje – nedostatak vjere

Bilo da se radi o crnoj mački zgaženoj pored ceste, broju trinaest i ostalim inačicama te paradoksalno, možemo reći, blagodati modernoga doba, riječ je o slabosti, krhkosti ljudskoga bića da u ovome svijetu pronađe odgovore kojih obično nema ili koji nisu u domeni ograničenosti čovjekova shvaćanja stvarnosti.

U konačnosti se praznovjerje povodi prema jednoj zlosretnoj okolnosti - znatiželji. Znati donosi li sutrašnjica bolje rezultate nego današnjica, lažna obećanja bogatstva, sreće koja ovisi o nekakvim brojevima, ciklusima prirode u najmanju je ruku besmislica, zakulisna igra svijesti i živaca. Posrijedi je ljudska labilnost koja nema temelja u pravoj vjeri,koja niti ima uvjete niti blasfemično nameće brojeve, rituale, djeteline sa četiri lista i slično. Kada vidimo poznate glumce ili sportaše koji hodaju u istim čarapama ne bi li promijenili kotač sreće ili nesreće, tek tada vidimo dokle stvari idu u suvremenom svijetu. Lijek je protiv toga poznat, a zove se, ni više ni manje nego, - poučavanje. Gledamo li povijesni slijed događaja, praznovjerje je nažalost duboko ukorijenjeno u našem narodu i tradiciji. Praznovjerje je čin koji se protivi Božjoj providnosti i stavljanju svih događaja bilo budućih bilo sadašnjih u Božje ruke.

U našemu narodu imamo običaje koji generiraju sklisku navezanost prema praznovjerju, možda već slavenskoga podrijetla, kao recimo kucanje u drvo, paljenje krjesova, vjerovanje u natprirodna bića. Naši su preci to usvojili nedostatkom obrazovanja ili asimilacijom nadolazećih naroda, ali mi, pored svekolike okolnosti i napretka tehnologije, umjesto da postanemo upućeniji, još više klizimo prema napasti praznovjerja. Takvu sklonost imamo kod notornih estradnih zvijezda, nogometaša, umjetnika svih profila ličnosti i djelatnosti. Sve dok nam vlastita vjera neminovno zapada u praznovjerje, tu nema niti će biti prostora napretku u našim naporima da učinimo svijet pristupačnijim i boljim za sve nas. Zaokružit ćemo cjelinu jednom kratkom digresijom i odgovorom. Praznovjerje je nedostatak čvrstoga životnog uporišta, svojevrsno čovjekovo potonuće i traženje odgovora gdje ih uopće nema.

Samo to i ništa više!

Ivan Vrljić