Fra Dado Milas: Dodatak 'blasfemiji'

Fra Dado Milas

Svjestan sam da tekst nije tipičan za naše podneblje te da je moja retorika još atipičnija, što je prouzrokovalo salvu ogorčenja, osude i zbunjenosti diljem regije. Pljuštali su mejlovi u kojima se za mene traže kojekakve sankcije ili neki vid reagiranja crkvenih poglavara na moju navodnu blasfemiju.

Osjećam se odgovornim objasniti što je uopće bio povod onog mog, ruku na srce, temperamentnog i po malo ishitrenog istupa te koja je bila poanta. Svjestan sam također da je moj stav totalno nebitan i besmislen, ukoliko nitko od njega nema koristi.

Piše: Fra Dado Milas/HERCEGOVINA.info

U svome sam osvrtu naglasio kako je naše društvo seksualno ispolarizirano te sam se samo osvrnuo na ekstreme. Problem je u tome što nisam bio do kraja jasan te što sam pretpostavio da se o "normalnosti" ne treba govoriti; da se "normalnost" sama po sebi - pretpostavlja i podrazumijeva. Ali dobro sad.
Pisao sam o onima koji seksualni odnos zloupotrebljavaju do te mjere da on gubi svoju veličanstvenu vrijednost dok sam, s druge strane, također spomenuo i one koji osuđuju sve one koji možda ne uspijevaju ostati ustrajni i postojani u toj vrlini. Tu sam naveo degutantni primjer "sažvakane žvake koju nitko ne želi kasnije žvakati".

I smisao teksta treba tražiti u samom naslovu: "Zar kod nas stvarno nema većih problema od seksa?"

Zašto sam uopće napisao ono? U razgovoru s jednim mladićem koji mi je iznosio svoje "poteškoće" ostao sam frapiran laksantnošću njegove savjesti i ignoriranje onih grijeha koje mi nazivamo "Bogu vapijućim grijesima". Olako sebe opravdavamo u važnim stvarima, a osuđujemo u ne toliko važnim stvarima.

Drugi razlog. Nije lako biti cura u današnjem društvu. Pogotovo kad je riječ o seksualnosti. Nekome se može dogoditi da padne i pogriješi, ali puno je nezgodnije kad cura "padne" na polju seksualnosti. Muškarac je heroj. Djevojka se predstavlja kao „dno dna". Isti je „crimen" u pitanju. I tek u takvoj situaciji društvo očituje svoje licemjerje i pretvara se u „masu prvog kamena" (usp. Iv 8, 7). Niste ni svjesni koliki teret nose takve osobe. Boli ih. I ja tu njihovu bol osjećam. Nije dovoljno što te muči to što si „pao" u životu nego ti čak par nekakvih bisera mora sipati sol na ranu i zbog toga te osuđivati. Zato sam i napisao da „u Božjim očima, mi nismo naša "seksualna povijest". Mi smo objekt ljubavi, opraštanja i vrijednosti."

Ništa nisam prigovorio ili proturječio onima koji žive predbračnu čistoću, nego sam naivno pretpostavio da se podrazumijeva kako je to hvale vrijedan način života.

Što se tiče samih reakcija nakon teksta, zanimljivo je da je većina negativnih komentara bila izrečena meni iza leđa. Rijetki su se udostojali meni osobno javiti. Mnogi su me odmah odbacili. Lijepo je to primijetiti na banalnim primjerima.

Ali imajte na umu jednu stvar: da bi čovjek nešto pročitao, nije dovoljno samo poznavati slova. Treba poznavati i smisao spojenih riječi i onoga što je pisac htio reći. Za sve dileme i nejasnoće, znate da uvijek stojim na raspolaganju.

Poanta onoga teksta je bila: živite evanđelje u svom životu. Ne samo teoriji, nego i u praksi, ali nemojte jedan grijeh pretjerano naglašavati, a druge (puno opasnije) totalno zapostavljati.