Crno-bijela priča o dobrim ljevičarima i zlim desničarima

Važno im je da reagiraju u stilu "što će nam britanska šupčina docirati o 800 godina borbe za nezavisnost, o 22% izašlih na izbore i o 10 godina koje je popušio veliki EU(ro) ljubac Sanader, pa i o velikim plaćama naših zastupnika kad si je sam osnovao obiteljsku zakladu tamo na nekom otoku, a ne na Bohinju.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.ba

Čitam "Britanci doveli stranog državljanina na čelo Bank of England". Novinar Večernjaka Gojko Drljača postavlja zanimljivo pitanje: što bi bilo da netko relevantan predloži da se na mjesto guvernera HNB-a dovede stranac? Novinar ide čak i dalje pa se provokativno pita: kako bi bilo da nam stranci postanu ministri, recimo, gospodarstva ili financija? Kristalno je jasno da se novinar bavi apstraktnim, retoričkim pitanjima! Hrvati su ponosan, samosvjestan i tvrd narod koji uvijek žestoko brani svoje nacionalne interese. Sjetite se samo 1918.g., kad smo skoro fizičkom silom prisilili Begrad da nam pošalju u Hrvatsku vojsku i žandare te da nam kundacima izravnaju naša stoljećima pogrbljena leđa. Godine 1941.g., otisnuli smo se po šumama i gorama naše zemlje ponosne kako bi rušili državu, a ne lošu vlast. To je jedinstven slučaj u svjetskoj povijesti. Danas npr.: u Egiptu i Turskoj ni zadnjoj budali koja protestira ulicama ne pada na pamet da ruše državu. Oni su protiv loše vlasti i nju žele srušiti.

U Hrvatskoj pak, kad nekome nešto ne valja obično kaže: "J ... takvu državu!" Kao da nikome ne pada na pamet da se za tu državu lila krv da bismo je očuvali, a ako nešto ne vrijedi, to je vlast. Nju treba j...!

Primitivni demonstranti u Egiptu i Turskoj žele srušiti vlast. Ako čak i uspiju, ostaje im država. Godine 1941.g., naše komunjare i premudri drug Tito duboko su zaorali po svojim moždanim vijugama i zaključili: što nam vrijedi ako srušimo s vlasti Pavelića i ustaše kad ostaje država hrvatska, čak i nezavisna! Titin idolog Moša Pijade bio je uvjeren da će pobjedom saveznika prestati postojati Njemačka, Italija i Japan, da će Urugvaj i Paragvaj postati jedna država te da će ćitava Koreja postati Sjeverna Demokratska Republika Koreja. Tito i Moša, kao svi idealisti, čvrsto su vjerovali da će komunizam uskoro pobijediti u čitavom svijetu. Nisu se ni najmanje zamarali pitanjem od koga će, kad se to jednom desi, kupovati žito?

Ponosni Hrvati se ne daju porobljavati

Da se ponosni Hrvati ne daju porobiti čak ni verbalno ovih mi je dana pokazao mladi i pespektivni HDZ-ovac Andrej Plenković. Britanski europarlamentarac Nigel Farage pokušao je oklevetati Hrvatsku. On bezobrazno napada svima nam svetu EU i između ostaloga kaže: "Postavili ste svoju zastavu na hrvatsko tlo, ali ne zato što ste imali veliku potporu javnosti. Samo je 22% Hrvata izašlo na izbore za EU parlament, ali je postojala velika potpora hrvatskih političara, zna se zašto. Rasprodali su svoju zemlju (političari) zbog vlastite koristi da bi bili na većoj pozornici. Zemlja koja se 800 godina borila za svoju nezavisnost, nakon 20 godina ju je predala EU." To je opravdano razljutilo našeg mladog lavića Plenkija koji je odmah skužio zlobnog parlamentarca koji izmišlja gluposti. Prije svega, prijesna je laž da je na izbore za EU parlament izašlo samo 22% Hrvata kad svi znamo da je izašlo čak 22,5%. Primitivna je gevera i to da samo se 800 godina borili za nezavisnost kad svi znamo da je ta borba trajala tek od stoljeća sedmog. i da bi stjerao lažljivog Britanca u mišju rupu Plenki je smečirao čistim asom: "Poručujem gospodinu Farageu da smo imali debate uoči našeg referenduma." Zatim mu je mudro priopćio kako on, Farage, nikada nije bio u Hrvatskoj, a pokušao nam je u EU patronizirati raspravu i osujetiti naš jedva dostignuti cilj koji smo dohvaćali kao dugu skoro 20 godina. i na kraju je Plenki izbacio razarajući argument: "Savjetujem mu da se drži svog Isle of Mana!" Time je naš lavić Plenki Farageu jasno dao do znanja kako on sve zna, a napose da Farage na tom otočiću ima obiteljsku zakladu. Plenkija je naročito povrijedila nakana zlobnog Britanca da nas pokuša patronizirati. Nas, ponosne Hrvate, nitko nije uspio patronizirati, a najmanje Britanci! Pa nismo mi pokazali srednji prst živčanoj Angeli pod utjecajem Britanaca! Osim toga svi mi znamo kako London i nema neki utjecaj na naše vlasti (samo oko 85%), što se naročito pokazalo u slučaju Lex Perković. Kako se sa tako jadnim utjecajem uopće može patronizirati samostalnu i konzekventnu Vladu RH.
Hrabrim i argumentiranim istupom, Plenki je izazvao oduševljenje drugarice Sandre Petrović Jakovina za koju neki jalni desničari tvrde da je udajom za briljantnog ministra Jakovinu postala EU parlamentarka. Ona je bila tronuta i ushićena što je naš Plenki, čim je sjeo u EU parlament, odmah raskrinkao prljavog britanskog EU parlamentarca koji skriva lovu po raznim poreznim oazama. Zamolila je HDZ-ovce da kolegijalno podrže inicijativu "no tax haven" i uputila mu bratske pozdrave socijalista iz EU parlamenta. Sandra se još jedino nije izjasnila odnosi li se inicijativa "no tax haven" samo na otoke ili i na hotele u Bohinju. Nije se mogla sjetiti ni primjera hrvatskog ministra Jakovine koji je "zaboravio" prijaviti u imovinsku karticu čitavu ljekarnu. Sandra i Plenki neke stvari zaboravljaju. Važno im je da reagiraju u stilu "što će nam britanska šupčina docirati o 800 godina borbe za nezavisnost, o 22% izašlih na izbore i o 10 godina koje je popušio veliki EU(ro)ljubac Sanader, pa i o velikim plaćama naših zastupnika kad si je sam osnovao obiteljsku zakladu tamo na nekom otoku, a ne na Bohinju.
Sve me to podsjeća na jedan zgodan vic iz idiličnih vremena hladnog rata. Nađu se tako Amer i Rus na peronu moskovske podzemne željeznice. Kaže Rus euforično: "Sjećaš li se kako je trebalo sat vremena da dođe vlak kad smo zadnji puta bili na ovom peronu. Od onda smo napravili veliki skok u općem progresu. Sada svake minute prođe jedan vlak!" "O.K.!" kaže Amer. "To je stvarno fantastičan napredak! Ali, nemoj se ljutiti ako primijetim da mi ovdje već čekamo dulje od sata, a nije prošao ni jedan vlak!" "Hmmm! Daaa!?" odbrusi Rus. "A što vi radite s crncima?"
Sad se očekuje neki novi hrabri, iskusni EU parlamentarac koji će stjerati u miđju rupicu USA Today koji provocira naših 12 gnjevnih ljudi u EU parlamentu. Kažu Ameri: "Stoljećima su se borili za samostalnost, a sada opet u zajednici!" Mislim da bi najbolji odgovor američkim provokatorima bio isti onaj koji je Rus dao svom američkom klasnom neprijatelju! Ivo Andrić je jednom napisao: "Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati nego onaj koji misli da je sve što pročita istina."

Progresivci

Biti lijevo orijentirani Hrvat kod nas odmah podrazumijeva da si pametan, progresivan, pošten, tolerantan i anacionalan. Lijevo orijentirani Hrvati osobito su ponosni na ovu svoju zadnju osobinu - anacionalnost. Sjećate li se Petra Stambolića (zvanog Pera-konj), Svetozara Vukmanovića Tempa, Avde Huma i Mike Špiljka? Vjerojatno ne svi! Ja se sjećam njihovih briljantnih nastupa i govora. "Drugovi i drugarice, naš glavni problem je nacionalizam, a odmah iza njega opet nacionalizam!" Takve sintagme su izbacivali gotovo u svakom govoru. Mentalni nasljednici ovih boraca protiv svih vrsta nacionalizama (osim naravno srpskog) i danas su itekako nazočni ovdje među nama. Pratite li britkog ustavotvorca Milu Kekina koji je stalno pod utjecajem hladnog piva? Ili talentiranog stručnjaka za procesna pravila Haškog suda Olivera Frljića? Svi se divimo Vlatku Silobrčiću, lijevom krilu HAZU-a. ON je ne tako davno bio organizirao gostovanje našeg bivšeg predsjednika Stipe Mesića u HAZU kako bi akademicima objasnio gospodarske prilike u Lijepoj našoj. Akademici koji su se odazvali toj lijepoj i drugarskoj priredbi, otišli su tronuti do suza iako nisu shvatili poruke gospodarskog gurua. Vlatko je navodno pokušao organizirati Stipi i predavanje o ekonometriji u matematičkom razredu HAZU-a. Pobunio se navodno odmah akademik Josip Pečarić. Mada jedan od poznatih matematičara, član mnogih stranih akademija i matematičkih institucija, Pečarić uživa loš ugled među uvijek pametnim ljevičarima. On je naime desno orijentiran! Zamislite kako je to uopće moguće da matematičar, i k tome još i akademik, bude desno orijentiran? Tu tešku teoretsku zavrzlamu drugovi iz HAZU-a morati će jednog dana presjeći!

Čitam kako je akademik Silobrčić ovih dana okupio 32 napredna znanstvenika koji su dali punu podršku ministru Jovanoviću i njegovom neprihvaćenom Pravilniku o napredovanjima u znanstvena zvanja. Hvala Bogu, Vlatko je uspio skupiti tako respektabilan broj znanstvenika kako bi ipak razbio sliku u javnosti da su svi u Hrvatskoj protiv Ministrovog Pravilnika-ZA Ministra su čak i BBB koji s njim žele riješiti akademski problem zvan Zdravko Mamić.

I u BiH egzistira ova klasična crno-bijela priča o dobrim ljevičarima i zlim desničarima. Desio se veliki raskol između bosanskih i hercegovačkih franjevaca. Iznenada smijenilo naprednog fra Dragu Bojića sa mjesta urednika mjesečnika "Svjetlo riječi". Riječ je o sukobu dviju provincija Bosne Srebrene i hercegovačke provincije Blažene Djevice Marije. Fra Drago Bojić, napredan, kakvim ga je Bog stvorio, pastoralno je dao do znanja hercegovačkoj frakciji kako su podržavali zločinačku politiku u Herceg-Bosni, kako su izmislili Međugorje i nasanjkali 30 milijuna vjernika koji hodočaste u Međugorje. Ukazanje je valjda trebao prvo potvrditi partijski komitet Međugorja. Zbog delikta mišljenja, smijenilo fra Bojića ni krivog ni dužnog. Diglo se tada na zadnje noge sve što je napredno, liberalno i unitarno protiv tog inkvizicijskog postupka tvrde nacionalističke franjevačke desnice. Kad je već Silobrčić uspio skupiti 32 potpisa znanstvenika za Jovanovića, red bi bio da se taj broj nadmaši pa da se franjevačkim desničarima odlučno kaže: "Non passeran!" Protiv smjene fra Bojića skupilo se 36 potpisa poznatih fratara, časnih sestara, književnika, povjesničara i drugih intelektualaca. Jedino se ne zna koliko je bilo fratara. No, to i nije važno. Peticiju je potpisala unitarna krema BiH-a vjerojatno prezadovoljna položajem Hrvata u multietničkoj Bosni. Među potpisnicima se ističu, kao muha u čaši mlijeka, fra Marko Oršulić, fra Luka Markešić, fra Ivan Šarčević, fra Josip Jozić, književnici Josip Mlakić, Ivan Lovrenović, povijesničar Ivo Banac, filolozi Ivan Pranjković i Ivan Panđić i teologinja Ana Marija Gruenfelder. Nedostajali su još jedino Franjo Topić i Ivo Komšić pa da unitarna krema BiH bude cjelovita! Potpisnici prijete internalizacijom cijelog tog problema. Zgodno je u ovoj priči o dobrim i zlim franjevcima da progresivnog fra Bojića nisu smijenili hercegovački franjevci. Smijenili su ga franjevci iz Bosne Srebrene, ali 36 progresivaca vidi u svemu tome prste iz Hercegovine, pa sumnjaju da je u tu desničarsku zavjeru umješan čak i Vatikan. Đava bi ga zna! Arthur Schopenhauer je napisao: "Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome svijetu!"