Rade Bošnjak, dopredsjednik HDZ BiH: Pobijedit ćemo na listopadskim izborima i potvrditi dvadesetogodišnju snagu HDZ BiH

... političku je karijeru započeo s pojavom višestranačja - prvih višestranačkih izbora.

Uz to, kao organizator otpora i sudionik Domovinskog rata ima zavidnu i vojnu karijeru. Bio je načelnik Općinskog stožera HVO Mostar te načelnik Uprave za obranu Mostar i stekao čin stožernog brigadira HVO. Za uspješno obavljanje vojnih dužnosti odlikovan je redom Hrvatskog trolista, Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Spomenicom Domovinskog rata.Obnašao je najviše političke i državne dužnosti u HNŽ – predsjednik HDZ te župan i dožupan. Također, visoki je dužnosnik HDZ BiH  - član Predsjedništva u više mandata, a bio i glavni tajnik. Obnašao je dužnost direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja u HNŽ.

Razgovarao: Ilija Šagolj

Art director: Emil Karamatić

Bolji poznavatelji, suradnici, nadređeni i počinjeni za njega su puni hvale kao temeljitog i čestitog čovjeka. Politički ga protivnici drže glavnom karikom u HDZ BiH. Iako to većina javno neće priznati, drže ga i za dobrog poznavatelja političkih prilika i krajnje odanog stranci, a uz to i profiliranog političara koji kontinuirano radi na vlastitom educiranju. Uz fakultet prava i novinarstva u Mostaru na Medicinskom je fakultetu u Zagrebu završio poslijediplomski studij „Menadžment u zdravstvu“ i nositelj je više projekata iz te branše. 

Iako je HDZ BiH u posljednje vrijeme izložen rafalnoj političkoj paljbi jednog broja  političkih stranaka i pojedinaca spočitavajući im izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, on se s tom tezom neće složiti.

HDZ je na vlasti skoro dva desetljeća, a Hrvati su u BiH nejednakopravni. Koga zbog toga smatrate odgovornim?


R.B HDZ BiH nije i neće nikada izdati hrvatske nacionalne interese, a vaše pitanje je cjelovita tema i nije moguće na njega obuhvatno odgovoriti s par rečenica.
Postoji čitav niz uzroka sadašnje neravnopravnosti Hrvata u BiH u odnosu na druga dva tvorbrna naroda. Iz takvoga stnja proistječu i posljedice o kojima danas više i šire raspravljamo nego o samim uzrocima.
Ključni uzrok hrvatske neravnopravnosti nalazi se u Daytonskom Ustavu za BiH. Neravnopravnost Hrvata proizilazi iz aneksa IV. kojega se često poistovjećuje s Daytonskim mirovnim sporazumom, a on je zapravo samo manji dio toga sporazuma i sadrži svega 12 članaka. Toga aneksa, koji je nazvan ustavom, odrekli su se i sami njegovi kreatori koji su ga nama nametnuli. Prisjetimo se samo «čuvene» izjave tadašnjeg Visokog predstavnika za BiH Wolfganga Petritcsha koji je bio revnosni provoditelj Daytonskog Sporazuma.  «DAYTON je 1995. bio pojas za spašavanje Bosne i Hercegovine, a već davno je postao ludjačka košulja».
Dakle, Bosnu i Hercegovinu treba osloboditi  iz zarobljenosti luđačke košulje i od nje napraviti državu jednakopravnih njenih tvorbenih naroda.
To ne možemo učiniti sami ni kao stranka niti kao narod. Zato nije objektivno govoriti o odgovornosti za neravnopravnost Hrvata u BiH izvan konteksta uzroka i ne sagledavajući na objektivan način mogućnosti uklanjanja uzroka neravnopravnosti.

Kako vidite budućnost BiH i Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda?

R.B. Budućnost Bosne i Hercegovine je u naj izravnijoj svezi sa statusom njezinih tvorbenih naroda, Hrvata, Bošnjaka i Srba. Budućnost BiH se može temeljiti samo na jednakopravnoj poziciji triju naroda. Bez osiguranja ove pretpostavke ne može biti ni Bosne i Hercegovine.
Budućnost Hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, iako najmalobrojnijeg naroda, neće biti upitna, no mora se ispuniti temeljni preduvjet za to, a to je novi Ustav BiH u kojem ce njeni tvorbeni narodi biti ravnopravni  u svim segmentima države i društva. Za to se moramo izboriti !

Pokušajte dati ocjenu političkih projekata Hrvata u BiH – HZ HB, HR HB i Hrvatske samouprave.


R.B. Svaki od ovih političkih projekata, ako ih analiziramo i ocjenjujemo, moramo staviti u kontekst vremena u kojem su nastajali kako bi dali sto objektivniju ocjenu. HZ HB je utemeljena 18. studenoga 1991. Mjesec i pol prije toga BiH je bila napadnuta od srpskocrnogorskoga agresora i hrvatsko selo Ravno je bilo sravnjeno, a stanovnici stradali i prognani. BiH nije bila spremna za obranu i narod je bio nezaštićen. Svi se sjećamo nevjerojatne izjave tadašnjeg predsjednika predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, nakon brutalnog napada na hrvatsko selo Ravno, « to nije naš rat». To je značilo da se aktualna vlast BiH solidarizira s agresorom. HZ HB je ,dakle, nastala kao nužnost samoorganiziranja s ciljem zaštite hrvatskog naroda od agresije koja se preselila i u BiH nakon sto je već uveliko bjesnio rat u RH. HZ HB je kao politički projekt odigrala ključnu ulogu u zaštiti hrvatskog naroda u BiH kao i u obrani Bosne i Hercegovine uopće.
HR HB je nastala u vrijeme kada je već cijela Bosna i Hercegovina zahvaćena agresijom i kada je BiH bila u potpunoj blokadi i onemogućena vršiti bilo kakvu funkciju. HR HB je uspostavljena s ciljem vršenja uloge države u prostoru koji je bio obranjen i u prostorima koji su bili oslobodjeni. HR HB je bila projekt iz kojeg je potekla i generirana obrana BiH u cijelini.
Hrvatska samouprava je bila odgovor na pravno nasilje koje je izvrseno na štetu hrvatskoga naroda « Berijevim » pravilima. Tim pravilima bitno su izmjenjene odredbe Daytonskoga sporazuma čime su Hrvati teško ostećeni. Nažalost Hrvati nisu imali ni sredstva ni načina zaštiti se od takvih nasrtaja, te ja Hrvatska samouprava nastala kao krik očajnika kako bi netko čuo njegov glas i pomogao. Vrijeme će dati odgovor jeli «netko» čuo taj glas, no činjenica je da je plaćena visoka cijena.

Kako ocjenjujete trenutačno stanje u županijama sa hrvatskom većinom gdje je na vlasti koalicija Hrvatskog zajedništva s prošlih općih izbora?

R.B. Najispravniju ocjenu toga stanja dati će birači na predstojećim izborima, ali ne treba biti posebno upućen da bi zaključio kako je to stanje više nego očajno u svim sektorima u svim županijama. 

Kako ocjenjujete posljednji dogovor - ustavni kompromis -između Jadranke Kosor i Zorana Milanovića ?

R.B. Kompromis je bio nužan ako RH želi nastaviti put prema EU.
Što se tiče samoga sporazuma držim da je on prihvatljiv i za Hrvate u BiH jer se sada izbor zastupnika iz 11 izborne jedinice ,kroz utvrdjenu kvotu, definira Ustavom RH što je ranije regulirano izbornim zakonom. U toj činjenici vidim kvalitet jer će prestati sve spekulacije o tomu kako treba ukinuti pravo glasa Hrvatima u BiH i dijaspori. Sada je Ustav čvrst jamac sudjelovanja Hrvata u najvišem zakonodavnom tjelu RH. Time je i pitanje načina glasovanja svedeno na čisto tehničko pitanje i nisu točne izjave nekih političara i novinara o broju glasačkih mjesta. To pitanje će se uredjivati odlukom Vlade, a rečeno je samo da će se obavljati u konzularnim predstavništvima, no jasno je da broj predstavništava nije ograničen.

U kojoj su mjeri hrvatski zastupnici iz BiH u Saboru R Hrvatske stvarni predstavnici svoje baze i koliko se Vaš glas u matičnoj nam državi čuje i uvažava?

R.B.
U Hrvatskom Saboru sada nas pet zastupa interese Hrvata iz BiH i dijaspore i mislim da tu časnu dužnost obnašamo dobro, naravno u okviru poslovničke i drugih mogućnosti koje su nam na raspolaganju. Na žalost premalo je tema na dnevnom redu Saborskih zasjedanja u okviru kojih bi mogli govoriti o svemu što zanima nas iz 11. Izborne jedinice. Moram kazati da je naš uspjeh uvrštavanje na dnevni red Hrvatskoga Sabora točke « Zaključci saborskoga odbora za Hrvate izvan Hrvatske u vezi sa Strategijom odnosa RH i Hrvata izvan RH» i « Deklaracija o potpori BiH i Hrvatima u BiH na putu prema EU i u procesu ustavnih promjena». Ovo će biti prvi put u dvadesetogodišnjoj povijesti da se u tom najvišem tjelu RH na ovaj način raspravlja o Hrvatima u BiH i svijetu. Istina je da ove točke i teme čekaju na red jos od studenog prošle godine. Nadamo se da će prije ljetne stanke biti raspravljene. Nas pet zastupnika uvijek smo imali jedinstvena stajališta o pitanjima koja su usvajana osim u vezi sa zakonom o prebivalištu i boravištu u RH. Taj nacrt Zakona, koji je raspravljan u prvom čitanju, nije bio uskladjen s interesima Hrvata iz BiH i jedino gosp. Ivo Andić Lužanski i ja bili smo protiv a ostali su dali svoj glas za taj nacrt. Istina, teško je nametnuti problematiku u raspravu koja se tiče Hrvata u BiH jer je RH opterećena svojim problemeima i opsežnom i zahtjevnom problematikom vezanom uz pristupanje EU-i. Zato smatram uspjehom uvrštavanje u dnevni red Sabora tema koje sam spomenuo.

Kakvu će predizbornu kampanju HDZ BiH voditi za predstojeće opće izbore u BiH, što ćete ponuditi biračkom tijelu i kakve izborne rezultate očekujete?

R.B. HDZ BiH će voditi pobjedničku kampanju. U našoj predizbornoj i izbornoj Strategiji utvrdili smo izborni cilj koji će u ostvarenju donijeti uvjerljivu pobjedu. Cilj nam je osvojiti 130000 glasova, a to ujedno znači pobjediti na izborima za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH i osvojiti većinu zastupničkih mjesta u Hrvatskom Klubu Doma naroda FBiH.
Jedina smo politička stranka u BiH koja je donijela « program 2010 – 2014 pravna država, gospodarski razvoj, socijalna odgovornost «,  jedina koja se na takav – studiozan način očitovala o utvrdjenim ciljevima.
U okviru poglavlja «pravna država» dominiraju tri najvažnija segmenta Ustavne promjene, reforma pravosudja i reforma javne uprave.
Zatim, tu smo vrlo jasno i obuhvatno kazali sto i na koji način će mo uraditi na planu gospodarskoga razvoja i socijalne politike i socijalne odgovornosti.
Naši stavovi o Ustavnom uredjenju BiH su poznati, no ponovit ću da BiH treba organizirati na tri razine vlasti i to: lokalnu, srednju razinu od četiri federalne jedinice sa sjedištima u Mostaru, Sarajevu, Banja Luci i Tuzli od Kojih bi Sarajevska bila organizirana kao Distriht. Federalne jedinice ukljičivale bi i diskontinuitet teritorija. Svaka od tih federalnih jedinica imala bi zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast i treća razina vlasti je državna razina koja bi se zasnivala i funkcionoirala na principu koncenzusa, pariteta i rotacije, a članovi Predsjedništva BiH birali bi se u Parlamentu BiH na prijedlog nacionalnih Klubova u Domu naroda BiH. To bi bili u najkraće i osnovni elementi za osguranje jednakopravnosti tvorbenih naroda u BiH.

U kojoj bi mjeri nesloga hrvatskih političkih stranaka Kreševske šestorke  mogla utjecati na daljnju poziciju Hrvata u BiH?

R.B
. Krševska šestorka je okupljena oko Deklaracije koju smo tada donijeli i potpisali. Deklaracija definira zajedničko stajalište u svezi s Ustavnim urdjenjem BiH. U tom pogledu nije bilo razmimoilaženja i nesloge osim dnevnoplitičkih istupanja pojedinih stranaka koje su, usput budi rečeno, s dosta muke i privedeni na razgovor i potpis Kreševske Deklaracije. Ne vidim ništa bitno što bi se moglo nazvati neslogom u pogledu Kreševske Deklaracije. Dnevnopolitičkim temama i populizmu kojima se bave neke stranke Kreševske šestorke ne bih pridavao pozornost.

Kakva je po Vašem mišljenju uloga Hrvatske zajednice Herceg – Bosne nakon njezinog transformiranja i prenošenja ovlasti na F BiH za koju je tada kazano da će i dalje biti krovna i zborna institucija Hrvata u BiH?

R.B.
Uloga HZ HB, transformirane u udrugu gradjana, formalno je jako bitna i od velikog značaja za Hrvate, a stvarno je značajna onoliko koliko toga bitnoga ostvari kroz djelovanje u skladu s planom programom. Posebno je njena uloga bitna nakon trečeg sabora na kojem je statutarno Sabor dopunjen svim izabranim dužnosnicima Hrvatskog naroda od razine općine do razine Predsjedništva BiH. HZ HB je mjesto i okvir za raspravljane svih bitnih tema za Hrvate u BiH i za utvrdjivanje stajališta o važnim pitanjima za nas kao zajednicu koja bi bila obvezujuća za sve nas i kojih bi se trebali svi držati u daljnjem djelovanju. Iskreno se nadam da će HZ HB ispuniti očekivanja i biti krovna i zborna institucija Hrvata u BiH.

Kao sudionik Domovinskog rata, visoki časnik i dobar poznavatelj ratnih i poslije ratnih prilika u BiH, kako gledate na status stradalničke populacije?


R.B. Stradalnička populacija mislim da može biti zadovoljna stausom u RH koji je ostvaren temeljem medjudržavnog sporazuma izmedju BiH i RH. Medjutim, mislim da staus i tretman u BiH od strane nadležnih tijela nije zadovoljavajući i da se stvari u tom djelu moraju mjenjati, na koncu one mogu narušiti i narušavaju kvalitet riješenja ostvarenih u RH. Mislim da neka zakonska rješenja nisu korektno postavljena posebno  prema stradalnicima HVO-e. Takodjer, koliko sam informiran, i revizija stradalnika usmjerena je dominatno na pripadnike HVO-e što nije dobro i ne vodi ničem dobrom.
Mislim da neki ljudi u Sarajevu zanemaruju jednu važnu činjenicu kada je u pitanju obrambena uloga HVO u sustavu obrane Bosne i Hercegovine. Nedovoljno se  šire zna i govori o ovoj važnoj činjenici i u hrvatskim redovima. Naime, u samim počecima šireg napada jugoarmije na prostore Mostara i Hercegovine, tadašnji  Krizni štab Skupštine općine Mostar  svojom Odlukom od 29. Travnja  1992. godine prenosi  svu odgovornost na postrojbe HVO i daje im legitimitet jedine oružane obrambene formacije na području Mostara i Bosne i Hercegovine, a Odluku potvrđuje i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine na čelu s Alijom Izetbegovićem. Tom je   Odlukom HVO prvi puta , izvan hrvatskih tijela i struktura Herceg Bosne, dobilo legalitet i legitimitet kao  vojna obrambena komponenta, koja brani Mostar i druge prostore Bosne i Hercegovine od agresije jugoarmije. Odluku su potpisali i svi  muslimani-članovi Kriznog štaba općine Mostar, a od Hrvata: predsjednik Skupštine općine Mostar Milivoj Gagro, zastupnik Ilija Fililipović, profesor Josip Škutor i arhitekt Boro Puljić. 

Činjenica je da stradalnička populacija nije zadovoljna ni nekim osobama koje ih predstavljaju u izvršnoj vlasti što takodjer nije dobro.
HDZ BiH je u svom programu 2010 -2014 definirao i odnos prema ovom veoma važnom pitanju, te ćemo nakon uvjerljive izborne pobjede u listopadu ove godine napraviti značajne promjene u bavljenju ovim pitanjem na zadovoljstvo stradalničke populacije.

neznase.ba