Život legionara, generala i zavodnika: Napokon zajedno!

Ante i Dunja
I tog jutra, prije izricanja presude, Gotovina je bio miran i spreman na sve. Gotovinina mirnoća vjerojatno je posljedica dugogodišnje vojne discipline i dana provedenih u Legiji stranaca. No, kako se uistinu osjećao i kako je proživljavao posljednje sate do konačne odluke, znajući da je prvostupanjskom presudom od 15. travnja 2011. osuđen na 24 godine zatvora, zna samo on.

Sin ribara, rođen u Tkonu na otoku Pašmanu 12. listopada 1955., rano je ostao bez majke, prije nego što je krenuo u školu. Ubrzo nakon majčine smrti Gotovinin otac Milan sa sinovima Antom i Borom preselio se u Pakoštane pokraj Zadra, a potom se ponovno oženio i dobio još dvoje djece. Ante Gotovina u Pakoštanima je živio do svoje 17. godine, a onda je jednog dana odlučio otići u svijet. Napustio je dom i, ukrcavši se na brod kao slijepi putnik, otplovio u nepoznato s namjerom da postane pomorac. Želja mu se nije ostvarila.

Legija stranaca

Umjesto toga, Gotovina je završio u Fort St Nicolasu, utvrdi u starom dijelu Marseillea gdje se prijavio u centar Legije stranaca. Imao je tada nepunih osamnaest godina. Pod imenom Andrija Grabovac, Gotovina je u Legiji proveo niz godina. Sudjelovao je u francuskim vojnim operacijama u Džibutiju, Obali Bjelokosti i Čadu, gdje je bio i ranjen. Legiju stranaca napustio je s činom dočasnik narednik, a 1979., zbog zasluga u Legiji, dobio je i francusko državljanstvo.

Biografski podaci o Gotovini zapravo su vrlo šturi. Njegova obitelj navodno dvadesetak godina uopće nije znala za njega, a za cijelo to vrijeme javio im se tek jednom, i to - razglednicom. No, poznato je i da je nakon napuštanja Legije ostao u Francuskoj gdje je tijekom 80-ih godina radio za njihovu tajnu službu. Jedan od zadataka bio mu je i osiguranje francuskog desničara Jean-Marie Le Pena.

No, Gotovina se u Francuskoj nije bavio samo vojnim stvarima. Prema nekim tamošnjim policijskim izvješćima, kako se provlačilo u medijima, Gotovina je bio umiješan u kriminalne radnje - pljačku i iznudu.

Kako bilo, nakon epizode u Francuskoj Gotovina je krajem 80-ih godina otišao u Južnu Ameriku, gdje je pod imenom Toni Moremante, navodno, obučavao komandose u Argentini i Gvatemali. Tijekom tog razdoblja obolio je i od neke tropske bolesti koju je, kako se pisalo, preživio jer je žvakao lišće koke.

U Kolumbiji je Gotovina upoznao i prvu suprugu Ximenu Dalel s kojom ima danas dvadesetsedmogodišnju kćer. Taj brak nije dugo potrajao. Gotovina tu vezu nikada nije spominjao, no Ximena mu je, tijekom njegovih godina u Haagu, javno pružila podršku izjavljujući kako se nada da će biti oslobođen.

Kad je počeo rat u Hrvatskoj, Gotovina se odmah, i to u lipnju 1991., vratio u domovinu, iako se ni nakon dolaska u Hrvatsku nije odmah javio svojoj obitelji. Priključio se Zboru narodne garde i sudjelovao u brojnim akcijama kao član 1. gardijske brigade. Borio se u zapadnoj Slavoniji, bio zapovjednik HVO-a Livno, zapovjednik Zbornog područja Split, jedan od glavnih ljudi operacije Maslenica...

Ljubavi i avanture

Zbog vojnog iskustva i sposobnosti Gotovina je vrlo brzo napredovao u hijerarhiji i na kraju dobio čin generala, poslije čega je zapovijedao vojnom operacijom Oluja zajedno s generalima Mladenom Markačom i Ivanom Čermakom. Malo prije Oluje Ante Gotovina oženio se drugi put. U tajnosti se vjenčao s pukovnicom Dunjom Zloić, atraktivnom crnkom s kojom je dobio sina.

Do braka s pukovnicom Zloić Gotovina je bio poznat i po brojnim ljubavnim avanturama, iako je malo što od toga izlazilo u javnost. Jedina poznatija i ozbiljnija veza, nakon njegova povratka u Hrvatsku, bila mu je ona s lijepom TV novinarkom i nekadašnjom ratnom izvjestiteljicom Vesnom Karuzom.

S njom je Gotovina dobio kćer, ali ljubavna sreća nije potrajala dugo. Razišli su se, ali Karuza, za razliku od Gotovinine prve supruge, nikada nije javno govorila o njihovoj vezi, niti je poslije bilo što komentirala u vezi s generalovim životom.

Ubrzo nakon operacije Oluja Haaški sud počeo je istragu o ratnim zločinima. Među ostalim, Sud je iskaz 1998. zatražio i od Ante Gotovine. Iako je on bio spreman o svemu razgovarati, tadašnji politički vrh nije mu to dopustio. Kad je došlo do promjene vlasti 2000., Gotovina je zajedno s ostalim potpisnicima otvorenog pisma u kojem je kritizirana nova vlast - umirovljen.

Godinu dana poslije, 2001., Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu podigao je optužnicu protiv Gotovine u kojoj ga se tereti za planiranje etničkoga čišćenja i ratni zločin. No, Gotovina je odbio primiti optužnicu i potom netragom nestao. U bijegu je bio četiri i pol godine.

Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima 7. prosinca 2005.

Obitelji je navodno zabranio da dolaze, kao što im je zabranio da daju bilo kakve izjave za javnost.

- Presretna sam, ovo sam čekala od 2001. - rekla je danas Dunja Gotovina.

Izvor: Jutarnji.hr