FOTO  U Marini kraj Trogira održano predstavljanje knjige i filma Huda jama

huda jama, Društvo Huda jama, Trogir

U prepunoj kino sali nazočnima se prvo obaratio načelnik Marine Ante Mamut koji je istakao koliko je važno da se žrtve nikada ne zaborave. Sve žrtve komunističkoga terora trebaju biti eshumirane i pokopane na civiliziran način kako bi im se odalo dužno poštovanje.

Nakon načelnika riječ je dobio autor filma Roman Leljak koji je ispričao potresno svjedočanstvo o Hudu jami i rudniku Barbarin rog gdje su na najgori i najokrutniji način skončali zarobjeni Hrvati, Austrijanci, Njemaci i ostali. U Sloveniji je bilo oko 60. 000 tisuća suradnika udbe ili 30 posto sveukupnoga stanovništva. Svima njima i njihovim obeteljima je bilo obećano zaposlenje i ostale beneficije, što je poslije i ispunjeno.

Tito je obećao Englezima da će provesti demokratske izbore na kraju rata, pa tko pobjedi da će taj i voditi Jugoslaviju. To nije dogodilo jer druga strana koja je trebala biti na izborima je poubijana tako da od izbora nije bilo ništa.

Na putu prema Austriji koji je vodio preko Slovenije sve poražene vojske su prolazile slobodno sve do 8.05.1945 godine , a onda Tito naređuje da se zatvore svi putevi preko Slovenije prema Austriji i dalje, i onda tu počinje ubijanje Hrvata uz pomoć 1,2,3 i 4 batajuna partizanske vojske.

Izvršitelj toga je Kosta Nađ koji poslije dobija pohvalu od zločinca Tita za likvidaciju Hrvata i ostalih zarobljenika. Treba posebno naglasiti da je Slovenija najveća grobnica Hrvata , i tu je oko sto četrdeset tisuća domobrana, ustaša ,civila,  djece i žena ubijeno. U Sloveniji postoje 214 stratišta koja mnoga još nisu ni isptana i nitko ne brine o njima.

Tek prošle godine ubijeni iz Hudu jame su pokopani u zajedničku grobnicu u Teznome kod Maribora. Treba tistaći da postoji još jedno veliko stratište , a to je rudnik Pečovnik gdje je pobijeno oko dvanaest tisuća Hrvata.

Teško je riječima opisati kako su skončali zarobjenici u Hudu jami i ostalim jamama diljem Slovenije i ljepe naše domovine Hrvatske. Trebali su dani i dani mukotrpnoga kopanja da se dođe do poubijanih i živo zazidanih Hrvata jer su zločinci htjeli to zataškati. Prvo se stavljala zemlja ilovača da se zatvori dotok kisika, a onda su  željezne šine i sve se to zaljevalo betonom, i tako u šest pregrada.

Bilo je i onih koji su u očaju u potpunome mraku pokušali željeznim šinama kopati , ali bezuspješno i neki  nađeni su na sebi još imali kosu i kožu kao mumije iz srednjega vjeka.

Treba naglasiti i to da nitko od tih krvnika nije procesuiran za te okrutne zločine. Neki od krvnika sami su sebi presudili jer se nisu mogli nositi sa svojim zločinima. Hrvatska vlada treba u suradnji sa vladom Slovenije eshumirati sve te jame i žrtve dostojno pokopati da napokon počivaju u miru kako im to i dolikuje.

Kako je istaknuo Roman Leljak on će i dalje inzistirati sa svojom udrugom Huda jama da se svi pokopaju u jednu grobnicu, a možda nakon nekog vremena budu uz pomoć DNK metode preneseni u kraj kome pripadaju. 

Ovim putem zahvaljujem načelniku marine Anti Mamutu što je omogućio prikazivanje filma i Romanu Laljaku koji je ostao neumoran u otkrivanju istine o jamama i rudnicima na području republike Slovenije.

Hvala svima koji su sinoć bili nazočni u kinu Marina.

Tekst i foto by:Ivica Lozina