Suze i stihovi Arsena Dedića na komemoraciji Dolores

Dolores Lambaša, komemoracija, Šibenik, HNK, Dolores Lambaša, stojan matavulj, ispovijest, Dolores Lambaša, priča
Osobito emotivno govorio je Joško Ševo koji je, kako je sam rekao, prvo bio njezin profesor pa kolega i na kraju prijatelj.

- Tu sam uime Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Akademije dramske umjetnosti i kao čovjek koji te voli. Pamtit ću zauvijek gdje sam bio kada su počele stizati vijesti. Loše pa još gore. Šok, nevjerica pa tuga: gusta i ljepljiva. Nalio sam čašu crnog vina i slušao Arsena - rekao je Ševo i duboko emotivno recitirao „Djevojku iz moga kraja".

- Arsen je, draga, za tebe ovo pisao. Sve je tu: Šibenik, tvoje oči, boje zavičaja i ona ne da je slome. Bila si mi studentica, kolegica, prijateljica. Bila si glumica. Bila si bećar, žena i djevojčica. Vjetar, vatra, divlja rijeka, suza i nedovršeni stih. Dolores, prerano je za ovo. I ja vjerujem u anđele i molim ih neka te dobro paze i čuvaju. Zbogom, draga! - zaključio je Ševo.

- Teško mi je govoriti o našoj maloj koja se zauvijek vratila. Prije 15 dana sreo sam je posljednji put, u Zagrebu. Obećala mi je kavu prvi put kada dođe u Šibenik. Na žalost, Dolores, ništa od naše kave. Možda se sretnemo među zvijezdama, gdje si se preselila - u suzama je kazao glumac Mate Gulin.

- Otišla je Dolores, osoba koja nas je svojim zaraznim osmijehom sve uveseljavala. Živjela je punim plućima. Otišla je prerano i, nažalost, njezin san da zaigra na daskama HNK u rodnom gradu nikada se nije ostvario. Zauvijek će ostati onakva kakvu je pamtimo: nasmijana, optimistična i željna svega - rekla je Nera Gojanović, ravnateljica šibenskog HNK.

vecernji.hr