Što mladima znači Oluja: Nije meni ćaća ratova da ja nakon studija napustin Hrvatsku

Ipak, volio bih znati više!Iz riječi 16-godišnjeg Splićanina Mate Milasa lako je zaključiti da se u školama baš i ne govori previše o Domovinskom ratu, njegovim uzrocima, tijeku i posljedicama.

Točnije, čitavom Domovinskom ratu, uključujući sve što mu je prethodilo od osamostaljenja do završne akcije Oluja, u osnovnim su školama posvećena četiri nastavna sata, u osmom razredu.

"Dakle, govorimo o sramotna četiri od ukupno 70 sati, i to na kraju školske godine. Riječ je o nastavnoj jedinici ‘Postanak i razvoj samostalne hrvatske države'.

To bi svakako trebalo promijeniti! Najnovija promjena udžbenika donosi malo povećanje opsega sadržaja vezanih uz Domovinski rat, no to ne znači da će se povećati i broj nastavnih sati posvećenih Domovinskom ratu i Oluji", kaže nam Tomislav Đonlić, profesor povijesti u Solinu.

Značaj i simbolika

E sad, netko će kazati, Đonlić je predsjednik HDZ-ovog Odbora za odgoj i obrazovanje, pa je logično da se po definiciji ne slaže s vlašću koju čine socijaldemokrati i njihovi koalicijski partneri. I zato smo o značenju i simbolici Oluje pitali 12 mladih Dalmatinaca, negdje u rasponu od 19. do 23. godine, koji bi sad već trebali uživati blagodati slobodne Hrvatske, a nisu ograničeni bilo kakvom stranačkom disciplinom, kao što nisu opterećeni ni teretom odnosa koji su vladali u Jugoslaviji dok oni još "nisu bili ni u planu", kako se to kaže. Uostalom, za njih su i haaška suđenja, po svemu sudeći, davna prošlost.

- Da, naši su se očevi borili za slobodu, ali ono što su u miru dobili, odnosno izgubili, na neki način omalovažava njihove žrtve. Zar su se borili zato da im danas sinovi i kćeri nakon škole i studija odlaze ih Hrvatske? Treba slaviti Oluju, ali država bi trebala zadržati mlade da ne odlaze. Nisu oni krivi što ovdje ne vide budućnost - kazao je 19-godišnji Ante Buterin iz Zadra, inače sin hrvatskog branitelja.

Bruno Španja iz Šibenika, također rođen 1995., ponudio nam je sličan pogled na nedavnu prošlost iz današnje perspektive:

- Rođen sam tri mjeseca poslije akcije Oluja i jasno je da sam ponosan na te događaje. Uostalom, i moj ćaća i did su se borili u Domovinskom ratu. Taj datum i sve događaje oko oslobađanja Hrvatske ni u kom slučaju ne treba zaboraviti. Taj blagdan treba dostojno obilježiti i proslaviti, međutim, moramo početi više razmišljati o budućnosti. Previše pričamo o prošlosti, umjesto da kao društvo napokon krenemo naprijed - kazuje Španja i ukazuje na još jednu dimenziju koja iz perspektive mladih ljudi izgleda drukčije:

Krvavo stvorena država

- Nisu mi "napeti" javni događaji i masovne proslave. Lijepo je to sve i u Kninu i u Čavoglavama, ali, iskreno, nemam živaca za to... Što kriti, svi znamo da se na takvim skupovima nađe i dosta primitivaca koji sve pokvare.

Iako ne poznaje ranije citirane sugovornike, slično razmišlja i Dubrovčanin Domagoj Trojanović (19):

- Oluja je dan ponosa i radosti, jer smo se odhrvali od premoćnog agresora... Dosta se napravilo i napredovalo od toga dana, ali se moralo puno više. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da su pojedinci iskoristili svoju domovinu sa boga詁nje i osobnu korist. Svi zajedno moramo raditi za bolju budućnost, pogotovo kada je pitanju perspektiva mladih. Valjda je to i cilj i smisao krvavo stvorene države - kaže Trojanović.

Njegova sugrađanka Antonija Petrović (19) ne sjeća se Oluje, ali dobro vidi sliku današnjice: - Iako je Oluja bila ključna za naše osamostaljenje, imam dojam da nas je to jako udarilo, zato i jesmo danas tu gdje jesmo.

Njezin vršnjak i sumještanin Stjepan Filipović to ovako pojašnjava:

- Hrvatska je Olujom napokon postala slobodna, dobili smo nezavisnost. Krenuli smo dalje, nabolje, ali izgleda da nam ipak ne ide tako, već nam je sve gore.

Zadranin Dominik Mičić (19) o Oluji zna iz priča oca, koji je bio njezin sudionik.

- O tome kod kuće nikada nije puno pričao. Govorio je samo osnovne stvari, na razini proširene informacije, što se događalo i kako je to išlo, ali u detalje nije ulazio, tako da sam o Oluji saznavao u školi i preko televizije. Iskreno, nisam se detaljnije interesirao o tijeku akcije i njezinim posljedicama. Znam da je akcija trajala četiri dana i da je Oluji prethodio Bljesak u Slavoniji - kaže Dominik.

- Ne znam što o Oluji misle političari i zašto se oko proslave Oluje svake godine prepucavaju. To me i ne zanima - jasan je Dominik koji dosad nije bio na proslavi Oluje.

Fali nam povijesnih filmova

Šibenčanin Bruno Gulin (19) rado bi išao na proslavu Oluje, ali i danas radi, "sezonac" je pa ne može uzeti slobodan dan:

- Držim kako nema nikakve potrebe da se Hrvatska politički dijeli na pitanju Oluje. Oko Oluje ne bi trebalo biti spora - tu bi cijela država trebala biti jedinstvena - ističe Bruno.

Splićanina Joška Jelavića (23) brine nešto drugo vezano uz Oluju:

- Žao mi je što nema više dokumentarnih filmova o operaciji Oluja i o Domovinskom ratu. Ne mislim na neke propagandne, neke nove ‘partizanske' filmove, nego više u stilu dokumentaraca National Geographica ili History Channela, s puno podataka, detalja, rekonstrukcijama borbi...

Slično razmišlja još jedan Splićanin, Ivo Gršković (23):

- Šteta što ne radimo više na promociji slavnih bitaka, kao što to rade Amerikanci. Pa svi živi znaju za neke američke operacije iz Drugog svjetskog rata. Ne samo to, smeta mi što nemamo glavni spomenik za naše pale vojnike; gdje bi i strani državnici kada dođu u Hrvatsku mogli polagati vijence.

Osjećaj ponosa

Zadarska srednjoškolka Tonka Kalmeta (19) o Oluji je slušala od oca, koji je sudjelovao u toj akciji, nešto manje je o ratu naučila u školi. Zato, kaže, i ima primjera da su njezini vršnjaci "neki više, neki manje, zainteresirani za Oluju, ali su uglavnom svi domoljubno orijentirani", ma što to značilo. O samoj akciji i Domovinskom ratu neki znaju samo osnovne stvari, primjećuje Tonka, dok drugi ratnu povijest "istražuju do u detalje". Njoj je žao što u Zadru na godišnjicu Oluje nema veće proslave ili makar "koncerta za mlade".

I Andrija Dominković (20) iz Dubrovnika je o Oluji slušao od oca, ali i rođaka koji su se borili za slobodnu Hrvatsku:

- To je teška tema, ali u meni budi osjećaj ponosa. Poštujem i divim se svim braniteljima koji su se borili i dali svoje živote. Samo, bojim se da na ovakvu državu kakvu imamo danas, ne bi bili ponosni...

Hrvoje Prnjak/Slobodna Dalmacija