Srećko Jeramaz: Kuhinja mi se nalazi u BiH, a terasa u Hrvatskoj

22.11.2017
1/5

Imam više od 40 godina, rođen sam u Metkoviću. Kuća u kojoj cijeli život živim je napravljena 1973. u Metkoviću, cijelo vrijeme ...

... račune plaćamo Hrvatskoj i sad, preko noći, našao sam se u situaciji da ne znam gdje živim, u kojoj državi i na kojoj adresi - priča za Večernji list Srećko Jeramaz, stanovnik ulice koja još uvijek nosi ime Stjepana Radića iako je nedavnim otvaranjem novog graničnog prijelaza na ulazu u Metković prešla na teritorij BiH.

Budući da je dio graničnog prijelaza Doljani - Metković, koji se nalazi s bh. strane, ostao na starom mjestu, a onaj na kojem rade djelatnici granične policije RH pomjeren dva kilometra niže, pedesetak stanovnika koji žive u kućama između spomenutih prijelaza našlo se na "ničijoj zemlji".

"Ničija zemlja"

Policija i carina su im s triju strana. S četvrte je Neretva. A oni se nalaze u vakuumskom prostoru. Na koju god stranu krenu, trebaju im putovnice. Katastarski je taj dio od dva kilometra sada u BiH, međutim, fizički je, zbog položaja graničnih prijelaza, ničiji.

- Evo što nam je donio Schengen, ostavio nas je u nigdjezemskoj - razočaran je Srećko čija se kuća nalazi doslovno na katastarskoj crti razgraničenja.

Dok se penjemo uz stube obiteljske mu kuće, Srećko nam objašnjava kako ćemo se s usponom na posljednju stubu naći u Republici Hrvatskoj.

- Evo, vidite apsurda. Ja iz kuhinje izlazim na ovu terasu. Kuhinja mi je u BiH, a terasa u RH. I kako ja tu mogu normalno živjeti? Da nosim putovnicu stalno u džepu dok hodam po kući - priča Srećko.

Dodaje kako se samo nekoliko metara naviše iznad njegove kuće nalazi "divlji" put koji koriste sirijski, pakistanski i ostali ilegalni migranti pri prelasku granice.

- Tu im je zgodno prijeći, pogotovo u noći, često čujemo kako hodaju, migranti, policija... Na svu sreću, još nam nitko nije pokucao na vrata, ne znam kako bih tada reagirao - nastavlja priču ovaj razočarani Metkovčanin.

Kažem Metkovčanin jer on ističe kako s Bosnom i Hercegovinom, čiji je stanovnik prisilno postao sredinom ovoga mjeseca, nema ništa.

- Nikada tamo nisam imao nikakav dokument niti bilo što. Pa kako ću ja sada postati državljanin BiH, na osnovi čega, zna se procedura koju je potrebno proći kako bi se postalo državljaninom neke zemlje, koliko u njoj treba živjeti, koje uvjete ispunjavati, ali na koncu svega, ja i ne želim biti državljanin neke druge zemlje, odnosno BiH - kaže Srećko za Večernjak.

U priču se upliće i njegov susjed Nikola Matić.

- Gruntovnički, katastarski i sudski nekoliko se puta mijenjala ta granica po knjigama u Čapljini. "Đumruk" (tuđica koja označava carinu) je bio točno nekih kilometar dalje od novoizgrađenoga graničnog prijelaza, gdje se nalazi kuća na kojoj je stajao i naziv "Đumruk".

Od rata 1945. naovamo tri puta su te knjige mijenjane, a time i granica pomicana, da bi se sada našla na samom ulazu u Metković, čak dva kilometra niže nego što je bila godinama ranije - ističe Matić.

Na tom mjestu nalaze se i vodene crpke Hrvatskih voda koje su žila kucavica cijele doline Neretve. U njih je nekadašnji PIK uložio više od 70 mil. KM, a sada su i one ostale u BiH.

Za sadašnje stanje Matić najviše okrivljuje institucije EU koje nisu napravile studiju štetnosti za sve ljude koji žive 500 m ispod i iznad graničnog prijelaza, a koji njegovom izgradnjom na sadašnjoj lokaciji mjesecima neće moći izići iz kuće.

- Pa, znate što će to biti u ljetnoj sezoni, kolone će se protezati od Opuzena do Čapljine, Metković će biti potpuno prometno blokiran - smatra Matić.

Srećko ističe kako je izgradnjom novog graničnog prijelaza u Metkovićima ugrožen život svim stanovnicima tog dijela doline Neretve. Zbog ovog problema obraćali su se nadležnima u Republici Hrvatskoj, gradonačelniku Metkovića te predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović. Oboje su izrazili razumijevanje za problem te ga žele riješiti, međutim, nikako da se s rješenjem krene.

- Meni je jasno da gradonačelnik ne može mnogo sam napraviti. Nadležnima smo se obraćali još 2013., kada se moglo nešto napraviti, međutim, svi su se oglušili na naše zahtjeve i prijedloge, da se prijelaz pravi nekih stotinjak metara naviše prema BiH, gdje se mogao riješiti i problem širine novog graničnog prijelaza - navodi Srećko.

Naime, uz to što se izgradnjom graničnog prijelaza na ovom mjestu RH odrekla dijela svog stanovništva, sam prijelaz nije adekvatan za međunarodni promet. Prijelaz je uzak, veći autobusi njime ne mogu prometovati, manji se moraju popeti na nogostup kako ne bi porušili kontrolne kućice, nema prostora na koji se mogu vozila skloniti za pregled, a prilazni trakovi su preuski.

Zbog svega navedenoga, Metković bi u idućem razdoblju mogao biti pretvoren u jedan veliki prometni čep u kojem će biti nemoguće živjeti. Smatra to i sam gradonačelnik Metkovića Dalibor Milan kojeg smo zatekli s nekolicinom stanovnika "ničije zemlje".

- Nažalost, ja sam zatekao ovo stanje, na vlast sam došao prije pet mjeseci, ranije gradske vlasti su se trebale o tome brinuti. Godine 2015. su potpisali ugovor o prijenosu vlasništva gradske nekretnine koja je na području danas izgrađenoga graničnog prijelaza, bili su upoznati s pravomoćnom lokacijskom dozvolom, s tim da će granični prijelaz biti na ovom mjestu. Tada su trebali reagirati, sada glume neku naknadnu pamet. Trebalo je reagirati kad se to moglo. Nažalost, otvaranje ovog graničnog prijelaza uvjetuje da RH uđe u schengenski prostor i zato je trebao biti otvoren. Kao što i sami vidite, ne radi se baš o nekom idealnom rješenju, svi kažu da je u skladu s projektom, ali pristupni kolnički trakovi nisu odgovarajući, tu se teško autobusi mogu provući. Bojim se što će biti sada za Božić i na ljeto kada je frekvencija vozila na ovoj prometnici ogromna. Metković nema alternativu, sve one gužve koje smo imali do sada imat ćemo tri puta veće, a do stanovnika Ulice Stjepana Radića neće moći ni hitna ni vatrogasci... - kazuje gradonačelnik koji je u ovom slučaju prilično nemoćan.

Ipak, nada se kako će pomoći ljudima koji su ostali na "ničijoj zemlji".

Oduzimanje osobnih

- Tim ljudima prijeti oduzimanje osobnih iskaznica RH, nažalost, to nije u nadležnosti Grada Metkovića, ja sam upoznao nadležne institucije s tim problem. Pokušat će naći rješenje za te ljude. Ako treba otkupiti te kuće iz Ulice Stjepana Radića i pronaći im stanove u Metkoviću, onda treba naći načina da se to napravi. Uglavnom, treba im pomoći - ističe Milan.

On se osvrnuo i na činjenicu kako je granični prijelaz Gabela Polje, koji je predstavljao jedinu alternativu graničnom prijelazu Doljani - Metković, prije nekoliko dana ponovno izgubio status graničnog prijelaza za međunarodni prijelaz te njime ponovno može prometovati samo pogranično stanovništvo. Taj potez je novi udar na stanovnike Ulice Stjepana Radića, Metković i novoizgrađeni granični prijelaz jer će sada ponovno svi morati prometovati ovim graničnim prijelazom.

- Ako se Gabela Polje ponovno ne prekategorizira, mi ćemo ovdje imati potpuni kolaps - kaže Milan.

Edin Žetica iz Granične policije BiH kaže kako se već prvi dan po zatvaranju GP Gabela Polje osjeti veća frekvencija vozila na Doljanima. Ipak, ističe kako će problemi nastati za nekoliko dana, kada se krene na godišnje odmore i blagdane.

Neslužbeno doznajemo kako bi granični prijelaz Gabela Polje mogao biti prekategoriziran već za nekoliko dana, međutim, u ovom mjestu nisu optimistični.

Jednako kao stanovnici Ulice Stjepana Radića koji se nalaze uz GP Doljani - Metković, tako i oni Ulice Marka Marulića koji se nalaze uz GP Gabela Polje ističu kako život na granici nije lak. Pred kafićem jednog od prodajnih centara koji se nalazi na samom graničnom prijelazu Gabela Polje zatječemo skupinu muškaraca srednje životne dobi.

Kažu kako su oni stanovnici Ulice Marka Marulića, ali s hrvatske strane.

- Ovi koji žive s bh. strane su vam unutra - govore mi.

U kafiću sjedi tek nekoliko stanovnika Gabela Polja. Ističu kako su ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju i zatvaranje ovog graničnog prijelaza doslovno ugasili ovo selo u kojem je više od 90% stanovništva živjelo od poljoprivrede.

- Sad vam nema ni mladih, ni poljoprivrede..., selo polako umire - kaže nam jedan od djelatnika kafića.

Na zatvaranje graničnog prijelaza, odnosno njegovo otvaranje samo za pogranični promet, jednako negoduju s obiju strana granice.

- Ako se želi barem malo smanjiti prometni kolaps Metovića i Doljana, tada GP Gabela Polje mora ostati otvoren za sve tijekom cijele godine - kaže za Večernji list Ivica Dilber koji također živi s hrvatske strane Ulice Marka Marlića, kupuje u BiH, a susjede posjećuje bez putovnice.

Naime, kada prijeđe ulicu i pođe u susjedovo dvorište, Ivica ulazi u BiH, međutim, ističe kako su policajci koji rade na tom graničnom prijelazu susretljivi, imaju razumijevanja za lokalno stanovništvo te ne moraju stalno hodati s putovnicama, ali naglašava kako nije lako živjeti na crti razgraničenja.

Svoju Ulicu Marka Marulića su zbog videonadzora i rasvjete i jedni i drugi, i oni s lijeve i desne strane, nazvali Big Brotherom jer su pod stalnom prismotrom policije. I nebitno s koje se strane nalaze i koje im je boje osobna iskaznica, svi naši sugovornici su za Europsku uniju, ali onu koja im omogućava slobodan život, život bez granica...


loading...