FOTO  Promocija knjige Blanke Matković: Imotska krajina u dokumentima OZN-e i UDB-e

Imotski, knjiga

Predstavljanje je započelo himnom Lijepa naša, a onda je svim Hrvatskim braniteljima i svih Hrvatima koji su pali za jedinu Hrvatsku odana minuta šutnje.

Voditeljica Žana Topić je pozdravila sve nazočne kojih je bilo oko tristotinjak i naravno predstavljače te autoricu. Predstavljači su bili: profesor na filozofskom fakultetu u Zadru dr. sc. Zlatko Begonja, profesor povijesti na Imotskoj gimnaziji Dragutin Koštro, studentica povijesti Magdalena Vuković (suradnica na izdanju) i autorica mr. sc. Blanka Matković. Ova knjiga važna je ne samo za Imotsku krajinu već i šire za Lijepu našu zbog toga što istražuje i donosi strogo čuvane dokumente komunističke vlasti koji su skrivani u arhivima bivše Jugoslavije. Mnogi nevini Hrvati i Hrvatice su skončali samo zato što su voljeli svoju Hrvatsku i što su bili katolici. Zar je bilo potrebno ubijati i mučiti žene djecu i starce što nisu volili komuniste i njihov represivni aparat koji nije znao ništa drugo nego ubijati i mučiti, i to ne samo javno nego i tajno, a to su radili odabrani krvnici. Zar nije Tito dogovorio predaju s Englezima na Blajbuškom polju, a samim time Englezi su prekršili Ženevsku konvenciju. Pitamo se kako je moguće razoružati i poslije u ruke krvnika predati toliko Hrvata koji nisu bili ustaše i domobrani. Tu je bilo djece, žena i starčadi koji su bježali od partizanskih koljača i četnika koji su samo kokardu zamijenili zvijezdom petokrakom. Što je znalo dijete od par mjeseci ili godinu dana što je Nijemac, što je Talijan, što je ustaša, a što partizan? Zar su oni morali umrijeti samo zbog toga što su posisali mlijeko majke Hrvatice?

Kao što je rekao na predstavljanju knjige profesor povijesti Dragutin Koštro, ima jedna teza po kojoj su komunisti govorili da su Imoćani bili zatucani i da su ih zbog toga vrbovali Pavelićevi emisari, a to nije točno jer su Imoćani bili Hrvati, i to radikalni Hrvati, a najbolji primjer su Vlado Gotovac, Petar Vrdoljak koji je strijeljan u Šuvarevu docu u Zagvozdu i kome su zadnje riječi bile: Možete mi ubiti tijelo a hrvatsku dušu ne možete. Tu su još pokojni Bruno Bušić, Vinko Rojnica, Dinko Šakić i mnogi drugi. Oni svi imaju jedno zajedništvo, a to je antijugoslavenstvo i nacionalizam hrvatski. Nije slučajno ni to da Tito nikada nije došao u Imotski zbog toga što nije bio ovdje poželjan, istaknuo je profesor Dragutin Koštro.

Sutradan ista knjiga je predstavljena i u općini Podstrana, u četvrtak 19. listopada u Kaštel Lukšiću, a predstavljači su bili Blanka Matković, Magdalena Vuković i magistar povijesti i gradski vijećnik u Solinu Ivan Andabak. Program je vodio Mate Buljubašić. Osim Blanke Matković i Magdalene Vuković na knjizi su još radili dr. sc. Zlatko Begonja i mr. sc. Ivan Kozlica. Treba napomenuti i istaknuti da Ministarstvo kulture RH nije htjelo financirati ovo vrijedno izdanje. Veliko hvala našoj Blanki koja je dane i noći provodila u mračnim podrumima gdje se nalaze strogo čuvani arhivi iz bivše Jugoslavije. Hvala i Hrvatskoj stranki prava i njenom predsjedniku Karlu Starčeviću koji je sinoć nazočio predstavljanju knjige u Podstrani i obećao predstavljanje i u Gospiću. Veliko hvala i svima onima koji su kupili knjigu ili bilo kako pomogli njeno tiskanje. U kulturnom programu u Imotskome su nastupili gangaši iz Podbabja, a u Podstrani VIS Gospe od Zdravlja iz Splita.

Na kraju bih završio pozdravom Faljen Isus i Marija.

Tekst i foto by;Ivica Lozina