Priča iz Hrvatske: Ti vražji Hercegovci

Pisalo je tom oronulom zidu sljedeće: Vratite nam naše Srbe, evo vam Hercegovci! Uzrokom tih frustracija bili su, naravno, Tuđman i njegova ''čoškastoglava klika''. Istina, Hercegovci u toj klici nisu bili baš većina, ali nekako su boli oči i dizali želudac poštenom poreznom obvezniku. On, purger s dna kace ili barem podnožja Kozare, pljunuti Mitleuropejac, pače kozmopolit, napredan, radišan, tolerantan u p.m. - morao je trpjeti tu primitivnu bandu kako harači njegovim lijepim gradom njegovom, propuntala se dabogda, Lijepom našom.

Sjećam se nekih znanaca nakon trećesječanjske rekonkviste komunista. Nikada ih ni prije ni poslije ne vidjeh tako sretne. Sve fetivi Zagrepčani u prvom ili drugom koljenu. Regionalno i nacionalno šaroliki, no uvjereni protutuđmanovci i protuhercegovci. I meni je, Bože mi oprosti, u neku ruku laknulo! Kao Hercegovcu već mi je pomalo dosadilo da me psuju ljudi koje ne poznajem, da me sumnjičavu pogledavaju novi poznanici i da stari poznanici, dok me s njima upoznaju, užimlju ramenima i govore: Nije on kao drugi Hercegovci ... Bilo kako bilo, Hercegovci su, izuzmemo li Račanove Hercegovce, iz politike nestali, a zao glas je ostao. Stvoren je jedan nimalo simpatičan stereotip tipičnog Hercegovca i njime se nastavilo mahati i kada je Hercegovaca s političke scene nestalo. Taj je stereotip otprilike sljedeći: ''politički Hercegovac'' je lažni domoljub, ratni profiter, sklon nepotizmu te zavičajnom i ideološkom protekcionaštvu, nekompetentan, korumpiran, nesklon poštivanju zakona i demokratske procedure itd.

Izuzmemo li Račanova Hercegovca, Bandića, danas u politici nema jakih Hercegovaca. Leko se ne računa jer je on na politički ispravnoj strani. Međutim, gore pojašnjeni stereotip i te kako živi u hrvatskoj politici. Štoviše, čini mi se da nikada ovoliko ''političkih Hercegovaca'' u hrvatskoj politici nije bilo kao danas. Pokušat konkretnim primjerima to argumentirati. Prvo, lažno domoljublje! Svi iz vladajuće koalicije tvrde da su domoljubi i ne dopuštaju nikome da u njihovo domoljublje posumnja. Međutim, kad to domoljublje treba pokazati, oni znakovito šute. Tako je predsjednik Josipović jadikovao zbog međunacionalne tučnjave u Kistanju ili navodne ugroženosti seksualnih manjina, no nije našao za shodno reagirati kada su protukatolički aktivisti napadali miroljubive aktiviste udruge U ime obitelji. Isti taj Josipović svojedobno je predizborno i domoljubno glasao za ZERP , no kada je postao predsjednikom, ništa nije učinio po tom pitanju. Premijer Milanović hrvatsku je naciju nazvao paradoksalnom, državu slučajnom, a Domovinski rat građanskim, no to ga svejedno ne smeta da za sebe tvrdi da je veći domoljub od političkih oponenata. Ukratko, dva prva čovjeka u zemlji pravi su ''politički Hercegovci''.

Glede ratnog profiterstva, ima tu svega i svačega, ali činjenica je da su iz proteklog rata neizmjerno bogatiji izašli mnogi. Od Ivice Mudrinića do Radimira Čačića, od Tedeschija do njegova prijatelja Milanovića, a i Zoranov brat također. Od Anđelka Leke, i on je brat također, do Stipe Mesića! Od Ivice Todorića do Ive Sanadera! S tim da će Sanaderu, vjerojatno, nešto od stečenog ipak oduzeti! Od mesara Fiolića do teoretičarke radničkog samoupravljanja Vesne Pusić! Od Canjuge do braće Stazić! Od Ninoslava Pavića do Nine Jakovčića! Od Jambe do Sabe i tako dalje. Tko je tu ratni profiter, a tko rođeni biznismen, nikada nećemo saznati. Činjenica je da su na takvim i sličnim popisima, ukoliko su imalo objektivni, Hercegovci apsolutno i relativno podzastupljeni. Pa ti vidi tko je pravi profiter, to jest ''politički Hercegovac''.

Nepotizam? Tu je Milanović veći ''Hercegovac'' od Ljube Ćesića Rojsa. Gotovo da nema njegova jarana iz mladih dana kojemu nije krenulo nabolje otkako je on tu gdje jest i to što jest. Ne optužujem ja premijera za nepotizam, ne daj Bože, možda je riječ o čistoj koincidenciji! Mislim to da Krešimir Kučko i Siniša Petrović žare i pale u nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji baš sada kada je njihov prijatelj na vlasti. Slučajno je i to da je u Ministarstvu zaštite okoliša, kako pišu ovdašnja novinarska zabadala, neobično porastao broj ljudi iz pitoresknog gradića nedaleko od Zagreba otkako je na čelo ministarstva došao ministar iz tog istog gradića. Slučajno je i to da nema haenesovca koji drži do sebe a da nije zasjeo na neku direktorsku fotelju u državnim tvrtkama. A i brojnoj rodbini, prijateljima i znancima dobro ide. Otkako nas je obasjalo sunce ove ''najnovije demokracije''.

Glede kompetencije? I tu sve redom ''politički Hercegovci''! Pa im jedan ''tić iz njihova gnijezda, doktor Nikica Gabrić, veli da ''jesu legitimni, ali nisu kompetentni''. Glede korupcije? O tome najbolje govore rang liste raznih svjetskih institucija, na njima smo uvijek vrlo visoko pozicionirani. O poštivanju zakona i demokratske procedure sve kažu Peđa Grbin i Vesna Pusić koji ponavljaju da referenduma o ulaske definicije braka u Ustav neće biti iako svi profesori ustavnog prava u zemlji tvrde da ga mora biti. Sve u svemu, iako su diskutabilni Hercegovci odavno već isporučeni anonimnosti, bošnjačkoj dominaciji ili Haagu, ''politički Hercegovci'' i dalje dominiraju političkom i javnom scenom. Eh, ti vražji Hercegovci ...

A što se tiče stvarnih ljudi iz pokrajine nazvane Hercegovinom, oni bi opet mogli nagrabusiti od ''starijih rođaka'' koji ovih dana ulaze u Eu. Baš slušam neki dan jednog od onih bezličnih eunijskih činovnika kako Hrvatskoj čestita na ulasku i objašnjava kako će ona kao članica EU pomoći u sređivanju stanja u Bosni i Hercegovini. Prevedeno na razumljiv jezik to znači otprilike sljedeće: Hrvatska će disciplinirati bosanskohercegovačke Hrvate ukoliko se budu opirali daljoj marginalizaciji i, eventualno, novčano pomoći središnjoj vlasti u Sarajevu. Jer napredne zapadne zemlje baš i ne vole trošiti vlastita sredstva na održavanje svojih političkih konstrukcija na ''brdovitom Balkanu''. Kako više nema Hercegovačke banke koju bi se moglo preuzeti tenkovima, najlogičnije je da u pomoć priskoči Hrvatska.

Damir Pešorda / Hrvatski tjednik