Pismo iz Hercegovine: Hvala Vam draga braćo Hrvati

Ove svoje pismo ću Vam početi sa riječima Brune Bušića, velikog hrvatskog patriota i domoljuba koji je to svoje domoljublje platio glavom:

Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne drzave da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?"

Po proračanstvu Brune Bušića rodila se slobodna Hrvatska, a to rađanje je platila životima svojih najboljih sinova i razaranjem svojih sela i gradova od strane srbo-četničkih agresora. Veliku ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske imali su među ostalim i Hercegovci. Možda je netko zaboravio da je većina tadašnjih jugo dinara oprana upravo u Hercegovini i upravo se od tog novca nabavilo prvo oružje za obranu od agresije. Mnogi mladići iz Hercegovine požurili su uzeti oružje u ruke i obraniti ono o čemu su njihovi djedovi sanjali. Možda ste draga braćo Hrvati zaboravili i na činjenicu da je upravo Hercegovina platila najveći ceh NDH? Komunisti su nakon 2. svjetskog rata pokušali zatrti sjeme hrvatsko u Hercegovini, i oni domoljubi koji su imali sreću ostati živi morali su ostaviti svoje domove i pobjeći u emigraciju. Ni u emigraciji nisu bili mirni jer su im agenti zloglasne UDBE bili vječno za vratom i petama.

Kada se napokon uspostavila slobodna i neovisna Hrvatska država počelo je spašavanje nas od samih nas. Za sve ono loše što se nakon rata dešavalo u Hrvatskoj draga braćo počeli ste okrivljivati Hercegovce, iste one ljude koji su ugradili sebe u slobodu svoje Hrvatske. Vlade su dolazile i odlazile, stereotipna priča o Hercegovcima je ostajala.

Na račun mržnje prema Hercegovcima dva puta je izbore za predsjednika dobio Stjepan Mesić, čovjek koji nije imao nikakav program, nego samo govor mržnje.
Da, za sve to vrijeme imali smo mi svoje predstavnike u Saboru koji su bili aktivni kao fikusi. Po svu pamet naši predstavnici su išli u Zagreb, i sve ono što je napravljeno, dobro ili loše napravljeno je po diktatu iz Zagreba. Kada smo konačno vidjeli da smo od tog istog Zagreba ostavljeni na cjedilu i prodani neprijateljima pokušali smo se osamostaliti od Zagreba.

Naravno to mentorima iz glavnog grada nije bilo na volju, pa su se potrudili podijeliti i onako najmalobrojniji narod u BiH. Lijepu su nam kašu skuhali, nema što. Danas tu kašu kusamo, i tko zna do kada ćemo je kusati. Ipak, iz svega smo izašli čista obraza draga naša braćo. U Remetincu nema Hercegovaca. Vaš barba nije i naš barba, ali jesmo zahvaljujući njemu dobrim dijelom tamo gdje jesmo. I sada "demokrtaski" izabrana vlast traži po selima Zagore i gradovima Dalmacije nestašne Hercegovce koji sišu krv iz Hrvatskog proračuna. S druge strane države puno je više onih koji su bili na agresorskoj strani u ratu, ali oni očito ne smetaju ovoj novoj Hrvatskoj.

Koja ironija ili bolje rečeno tragikomedija draga braćo. Dvadeset godina poslije smeta, i čovjek koji se drznuo voziti autobus na Plitvice, a oni koji su njega i ostale patriote dočekali u zasjedi za divno čudo ne smetaju nikome. Takvih slučajeva je na stotine ili tisuće u svakodnevnom životu Lijepe naše, koja je okrenula leđa onima koji su je najviše željeli i koji su za nju iskrvarili, ne samo u prošlom ratu nego kroz cijelu povijest.

Eto, draga braćo hvala Vam na svemu što ste učinili za svoje sunarodnjake u Hercegovini. Konačno imate vlast kakvu zaslužujete i sami ste je birali. Ovog puta valjda Hercegovci nisu krivi za vašu Vladu u kojoj je izgleda najmanje Hrvata. Ne bih sada nikoga spominjao, niti bih nekoga imenovao, znam da je tamo kod vas opet na snazi verbalni delikt. Danas se opet kao nekada u Lijepoj našoj ide u zatvor zbog istine. Istina možda nekoga boli, pogotovo one koji danas vladaju Hrvatskom.

Ne brinite draga braćo, bez obzira na sve mi smo, i dalje ćemo biti vjerni svojoj Hrvatskoj. Nikada nam granice nisu predstavljale problom, pa neće ni sada. Mi smo oduvijek znali tko smo, što smo i kuda idemo. U nas nema križanja staze i naš križ na našem križnom putu sami nosimo. Da opet netko napadne Hrvatsku, opet bi mi bili na prvoj crti njene obrane. Ovu bitku sa unatrnjim neprijateljima ipak morate riješiti sami.

Draga braćo za kraj morate imati na umu da je gospodin iz ovih krajeva za zadnjih desetak godina napravio od Zagreba svjetsku metropolu. Nije on kao njegovi prethodnici šetao peseke po Zagrebu, i pušio lulu, nego je zasukao rukave. Također, morate biti svjesni da su sa ovih naših prostora i velika većina sportaša koji su hrvatski nogomet, rukomet i košarku doveli do zvijezdanih visina. Ratnike sa ovih prostora neću spominjati, oni se svakako nisu borili za Hrvatsku ovakvu kakva je danas.

Kažu da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Danas Vi draga braćo imate ono što ste tražili. Njima za kraj posvećujem stihove velikog domoljuba koji je i sam na udaru ovoj vlasti:

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno
i nevinom krvlju plaćeno

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Prodali su naše snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
pred vratima tuđim opet za pravdu molimo
težak sada križ mi nosimo

Ej, umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te

Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici

Izdajice, ne imali mira
ubili ste kralja Zvonimira
izdali ste naše velikane
i sinove što su majke dale

jučer gledam sliku naroda
baca cvijeće po herojima
a već sutra pobjednike sude
prodaše ih za Judine skude