Očajna majka i braniteljica : Bože čuvaj Hrvatsku

Bog je u tim teškim trenucima uslišio našim molitvama naše i sačuvao je Lijepu našu uz ogromne žrtve domoljuba i patriota koji su dali  živite za slobodu roda svog. Danas petnaestak godina poslije stanje u Hrvatskoj je slično onome u vrijeme Domovinskog rata. Danas više nego ikada moramo moliti i pjevati za svoju Hrvatsku, i ovo danas nije naša Hrvatska za koju smo se borili s puškom u ruci.

Dragovoljac sam Domovinskog rata od prvih dana i u postrojbe HV sam ušla sa svojih 18 godina. Ni otac, ni mati, pa ni moj dečko (danas muž, također dragovoljac) nisu me uspjeli odvratiti od nakane da krenem u rat za sve ono što volim i sve ono što mi je sveto. Kada smo se s puškom u ruci uspjeli osloboditi od agresora i agresije mislila sam da ću život provesti u svojoj jedinoj i slobodnoj Hrvatskoj. Nažalost danas vidim da je to bio san, jer danas je naša Hrvatska sve samo ne slobodna.

Uvijek je bilo profitera i lopova koji su se znali okoristiti tuđom nevoljom, a Hrvatska je slobodno mogu reći rekoreder po tom pitanju. Sa smrću pokojnog predsjednika Franje Tuđmana na površinu su počeli izlaziti mešetari, lešinari i tipovi koji su svoje domoljublje debelo iskoristili za punjenje osobnih prorčuna.

Da nam crni dani dolaze predosjetila sam dolaskom na vlast Stipe Mesića, čovjeka sa sto lica, ali bez i jednog obraza. Mislila sam da će naš narod shvatiti o kakvom se čovjeku radi, te da će drugi puta glasovati drugačije, ali nažalost tu sam se prevarila. Za svoja dva mandata Mesić je zamijesio kašu svim istinskim domoljubima i prijateljima Hrvatske, a dva mandata je dobio samo zahvaljujući mržnji prema Hercegovcima, i sve to je još debelo naplatio. I danas kada je umirovljen debelo koristi blagodati kakve rijetko tko od nas običnih smrtnika može i zamisliti.

Kada smo preko Mesića i mesićevaca prošli šutke, Hrvatsku je snašlo još veće zlo. Bivši komunisti su zahvaljujući lopovluku pojedinaca iz prošle vlasti iskoristili momenat i glatko došli na vlast. Narod ih je izabrao, i narod danas ima sve ono protiv čega smo se borili početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas našom Hrvatskom marširaju pederi smijući nam se u lice svima.

Danas se u našoj Hrvatskoj našoj djeci nameće odgojni program koji počiva na fašističkim metodama. Danas je naša Hrvatska i gladna i žedna, i danas naša Hrvatska ne sliči na našu Hravtsku za koju smo se borili. Majka sam dvoje malodobne djece, dragovoljac rata kao i moj suprug i obadvoje smo bez stalnog zaposlenja. Mi nismo usamljeni slučaj i u našoj Hravatskom postoji na tisuće obitelji poput nas, i to je danas Hravatska u kojoj se omalovažava sve ono sveto za što smo se mi borili, a generacije prije nas robijale u kazamatima kojima su upravljali  preci današnje vladajuće strukture.

Očajni smo kao roditelji i zbog ovog zakona o školstvu i zahvaljujemo Bogu što živimo uz granicu sa Hercegovinom, te možemo svoju djecu tamo upisati u školu. Našoj djeci u Hercegovini neće visjeti nad glavom sablja koju su isukali Milanović, Jovanović, Mesić i slični. Nažalost većina roditelja u Hrvatskoj nema tu mogućnost, a bojim se i pomisliti kakva nas kalvarije čeka ulaskom u Europsku uniju. Bože čuvaj nam Hravtsku, mi druge domovine nemamo.

Ovo pismo sam pisla medijima u Hrvatskoj, ali ga niko nije htio objaviti. Hobotnica ima svoje krake u svim sferama života, te se nadam da će ovo pismo ugledati svjetlo dana na portalu Hercegovina.info. Unaprijed hvala.