Na zgarištu Vukovara - 17.11.2016

Na zgarištu Vukovara

Tužno kuka majka stara na zgarištu Vukovara.
Ruke digla k nebu gore, usta plaču i govore:
"Ivo, Mijo, Niko, Mato, majke svoje suho zlato.
Sokolovi lijepi, mladi, moja radost, moji jadi.
Jesu l' grozne muke bile, gdje vam trunu kosti mile?
Gdje li osta trag krvavi, ima l' pusti grob u travi?
Majka bi mu dopuzala, prstima ga otkopala."
Tužno kuka majka Kata, za srce se bolno hvata.
Tješila ju bijela ptica, sa Mitnice golubica:
"Ne jauči draga majo, Hrvatice, Šoljić Kajo.
Sinci tvoji junaci su, u suzama mrli nisu.
U oku im prkos sjao, svaki za Dom život dao.
Poslovica veli stara, sloboda se krvlju stvara.
Uskrsnut će kosti njine na oltaru Domovine.''
Prohujali dani rata, hrabro trpi majka Kata.
Srce boli, ponos žari, svijeće pali na Ovčari.
Tisuć' svijeća titra, gori, a kroz plamen netko zbori:
"Tužna majko, nemoj plakat, nemoj više ruke sklapat.
De, podigni glavu gore, zastave se svud vijore.
Ne čuješ li himnu staru, u drevnome Vukovaru?
Sokolovi tvoji mili, slobodu su izvojštili."

Karmelićani - Split