Mladi domoljub oprašta se od domovine pjesmom: Hrvatsko srce za Hrvatsku mi kuca!

Mislav Kontić, Hrvat, pjesma
Već je u srednjoj školi osjetio potrebu pisati o Hrvatskoj i problemima koji muče zemlju, a njegove su pjesme našle svoj put do šire javnosti. Posljednju koju je napisao nazvao je najtužnijom do sada jer u jeku nezaposlenosti i sam mora napustiti domovinu. Ipak, kako ističe u stihovima, Hrvatskoj će se vratiti i o njoj će nastaviti pisati. Mislav je za naš portal pojasnio kamo i zašto odlazi:

"Odlazim kod najboljeg prijatelja Domagoja Mrše u grad Osnabrück. U Osijeku praktički ostavljam sve i mog drugog najboljeg prijatelja i obitelj i djevojku Anu. Bit će mi jako teško jer obožavam i moj Osijek i cijelu Hrvatsku. Tamo ću biti stranac koji je daleko od kuće... No, odlazim jer ne vidim da će se situacija promijeniti barem u narednih deset godina. Da dižem pobunu i prosvjede znam da nema smisla, iako sam i to planirao. Ne mogu više gledati velike domoljube, ali niti komuniste koji zajedničkim snagama bogate samo sebe i svoje džepove...", ogorčeno govori mladić koji se zbog odlaska svojim bližnjima želio ispričati:

"Želim se ispričati svojim bližnjima jer znam da će im teško pasti moj odlazak i kao što sam rekao u pjesmi, Hrvatsku molim samo da čuva sve majke koje prate svoju djecu na kolodvorima", dodao je Mislav čiju novu pjesmu prenosimo u cijelosti:

Hrvatska grudo, opet ti pišem
Moram ići, sa suzom u oku
Iako znam, obećao sam neću
Ali ovako više ja ne mogu
Zgazili su te i jos te uvijek gaze
Lopovi u odijelima, bez imalo muke
Vragu se priklonili, a Boga se paze
Čista im odjela, a prljave ruke
Duša im je mirna, vrag se za to brine
I lijevi i desni bez imalo stida
Zastavama vrte, pjevaju ti himne
Za nas "male", nitko ni ne pita
Sa figom u džepu i novcem na računima
Klanjaju se tebi, da te neće dati
A prodali su te, nekakvim tajkunima
Misleći da narod za to neće znati
Stide se tebe i slavne povijesti tvoje
A ja grižnje savijesti, hvala Bogu nemam
Ti si moja domovina, ti si srce moje
I uvijek ću biti Za dom svoj spreman
Put me nosi daleko u tuđinu
Daleko od toploga doma, daleko od srca
Al zastavu tvoju dižem u visinu
Hrvatsko srce za Hrvatsku mi kuca
Djeca tvoja odlaze, i jedno te mole
Pazi nam na roditelje, heroje naše
Hrvatska zemljo djeca te vole
Bog ih svuda prati i nikog se ne plaše
Ako me netko pita odakle sam
S ponosom ću reći Hrvat sam
A dok se tebi ne vratim brojati ću dane
I o najljepšoj zemlji pisat ću romane

cro-portal.com