Mit o zajedništvu u Hrvatskoj nikad nije mrtav

Koordinacija braniteljskih udruga, prosvjedi branitelja, od ministra branitelja, Predraga Matić, inicijativa, branitelji, razglednica, prosvjed, tin ujević, skup zajedništva, 100 % za Hrvatsku, savska 66
"Mi smo svi prešli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja, i svima jednako se dive. Sa svakim nešto dijeliš i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena..."

(Tin Ujević "Pobratimstvo lica u svemiru)

Govorio je o zajedništvu u istim mislima, snovima... Tinovo pobratimstvo jest poistovjećivanje s drugima i u snazi, sudbini, plemenitosti, ali i sebičnosti, lutanjima i grijesima... Zajedno su oni koje povezuje to što su isti. U uobičajenim, svakodnevnim okolnostima različite ne može povezati ništa i zato je zajedništvo mit.

Mit o zajedništvu u Hrvatskoj nikad nije mrtav.

I kad nije u fokusu, taj mit živi i čeka svojih pet minuta. Mit o zajedništvu gotovo 200 dana živi na asfaltu ispred Ministarstva hrvatskih branitelja u zagrebačkoj Savskoj ulici, pred brojem 66. Mit o zajedništvu nekoliko je sati živio i u subotu uvečer, na pozornici postavljenoj na Trgu bana Jelačića, na kojoj se odvijao program koji su organizirali hrvatski branitelji što prosveduju u Savskoj 66, pod nazivom Skup zajedništva "100 posto za Hrvatsku ­ zajedno do pobjede".

No, s mitovima uvijek postoji taj jedan problem: izrazito su privlačni, jer tko ne bi težio zajedništvu, tom pjesničkom pobratimstvu lica u svemiru, ali u stvarnom životu mit o zajedništvu balon je od sapunice, traje kratko i rasprsne se promatraču u lice. Zajedništvo kao politička ili prosvjednička ideja nije ništa više, ni manje od izmišljotine, koju velikom čini snažan emotivni naboj.

Stvarno, a ne mitsko zajedništvo među ljudima postoji samo u nesvakidašnjim, iznimno dramatičnim okolnostima, kao što je za nas u Hrvatskoj bio Domovinski rat, kad nije bilo važno tko je tko i otkuda je, jer je na prvome mjestu bio opstanak hrvatske države, naroda i domovine.

Zajedništvo se stvorilo oko ideja o slobodi, samostalnosti i opstanku. U normalnim okolnostima, a ove današnje, uza sve ograde koje nam nameću duboka kriza i neimaština, možemo nazvati takvima, zajedništvo u tom mitskom, emotivnom smislu ne postoji. To je samo riječ, prazna fraza u kojoj svatko vidi ono što želi.

Hrvatski ratni veterani koji prosvjeduju protiv svog ministra i Vlade vide u tom pojmu vrijeme provedeno u rovovima kad su bili junak uz junaka, brat uz brata, prijatelj uz prijatelja..., kad su ratovali zajedno, čuvali i spašavali jedni druge, boreći se za Hrvatsku kakve danas nema, i kakve zapravo nikad nije ni bilo. Kao mit o zajedništvo, tako se poput sapunice rasprsnuo i braniteljski mit o Hrvatskoj kao razvijenoj, sretnoj i poštenoj zemlji s obiljem mogućnosti za svakog čovjeka. Hrvatska to danas nije i nije za to kriva sadašnja vlast.

Odnosno, nije kriva samo ona. Za to su krive tisuće manje ili više poznatih nam političkih figura, različitih političkih boja, a najviše HDZ­ovih, budući da je HDZ najdulje bio na vlasti. Oni su rastočili Hrvatsku i mit o zemlji sreće izborenoj krvlju uništili su pretvorbom i privatizacijom, katastrofalnim gospodarskim politikama, nepotizmom, uhljebljivanjem političkih kadrova, podizanjem vrijednosti političkim iskaznicama kao znaku lojalnosti, a spuštanjem vrijednosti znanju, obrazovanju, sposobnosti, trudu...

Mit o zajedništvu ostat će mit, jer zajedništvo u Hrvatskoj nije moguće postići. Barem ne u dogledno vrijeme. Zar mogu biti zajedno oni koji podupiru Tomislava Karamarka i priželjkuju njegovu pobjedu na izborima i oni koji u njemu vide pronositelja fašizacije Hrvatske? Zar mogu biti zajedno oni koji obožavaju novu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i oni koji se nikad neće pomiriti s činjenicom da je ona i njihova predsjednica? Zar mogu biti zajedno oni koji smatraju da su rezultati demokratskih izbora svetinja, jer uza sva nesavršenstva, savršenijeg političkog procesa nema, i branitelji koji sa Skupa zajedništva "100 posto za Hrvatsku ­ Zajedno do pobjede" poručiše demokratski izabranom premijeru da do četvrtka započne javni dijalog s njima ili da se najkasnije na nekadašnji Dan državnosti, 30. svibnja, spakira i ode s dužnosti, inače će mu iz Savske 66 doći na Markov trg? Zar mogu biti zajedno oni kojima je "Za dom spremni" samo i isključivo hrvatski povijesni pozdrav i oni kojima je to bojni usklik ustaških koljača? Zar mogu biti zajedno oni koji tvrde da Hrvatskom danas upravljaju Udbini sinovi i oni koji smatraju da su to gluposti?

U takvim uvjetima i s takvim podjelama zajedništvo nije moguće. Mogao ga je stvoriti samo obrambeni rat. Samo velikosprska agresija mogal je ujediniti različite ljude. No, takvu situaciju nitko normalan ne bi poželio kao poligon za traženje zajedništva. Zajedništvo svatko doživljava na svoj način i dok govori o toj plemenitoj ideji istodobno kopa duboki rov prema drugome. Zajedništvo koje ima ideološku podlogu nije zajedništvo. Ono isljučuje i nema veziva koje to može spriječiti.

No, kolikogod da je hrvatsko društvo podijeljeno, malo je onih koji se neće složiti oko nekoliko činjenica koje s ideologijama nemaju veze, a to je da se živi teško, da je izgubljena nada kako ipak postoji bolja perspektiva, da smo predugo zarobljenici loših ekonomskih politika zbog kojih je Hrvatska najlošija među članicama EU... Golemi broj Hrvata povezuje pobratimstvo u neimaštini. Sve drugo je mitomanija i folklor.

 

dalje.com