Marina Radoš: Nacrtaj heroja

... a maleni su, da bih lakše shvatila kako razmišljaju, jer mi je Maša rekla da iz crteža djeteta možemo pročitati sve. Ponekad testiram tako i sama sebe.
'Nacrtaj heroja, Marina.' - Nikad ne znam koga nacrtati.

Sutra je obljetnica pada Vukovara. Prošle godine sam bila tamo. Osjetila atmosferu i upoznala neke od žrtava.
Ovih dana pitam samu sebe što reći danas? Što, kad je sve već rečeno, slagano, ponovljeno i napisano?

Nemam ja pojma šta znači ubiti grad, tko sam ja da išta pišem?
Nitko me nije silovao, mlatio i držao kao roba.
Nitko moju kuću nije zapalio.
Nitko mi nije odveo i umlatio tatu i mamu.
Ja danas šutim.

Ali, jučer kod Ace Stankovića, dođe neki čovjek. Sve mu srušili. Sve mu oteli. 260 dana ga držali u zarobljeništvu, pred očima mu silovali sestru, umjesto crtića svako je jutro gledao leševe i odjeća mu je mirisala na smrt.
Tukli su ga i odbijali izliječiti jer je bio ono što je bio.
Danas ne mrzi nikoga. Danas dijeli ljude na dobre i zle. Danas samo hoće pravdu i mir za svakog čovjeka. Danas je tužan jer se neka srpska djeca osjećaju krivima za ono što su uradili zlikovci.

Kako god dobri Srbin Đorđe Balašević ''nije znao što znači ubiti grad'', tako ni većina nas danas ne zna što se stvarno dogodilo ljudima čiji je grad silovan, srušen i ubijen.
Nemojmo umjesto njih govoriti mržnjom. Slušajte Marijana Gubinu, a ne balavce na utakmicama i koncertima.
Slušajte Marijana Gubinu, a ne političare koji su tih njegovih 260 dana proveli u mirisnim košuljama.

E, 'nacrtaj heroja' mala Marina. I uvijek crtaj Marijana Gubinu. Uvijek.
Ne crtaj one koji urliču svoje ili neko lažno herojstvo,koji ga tetoviraju na mišicu i vode na utakmice i koncerte, a pojma nemaju šta znači ubiti grad.
Nacrtaj Marijana Gubinu. Uvijek nacrtaj Marijana Gubinu.
Nek si živ i zdrav, heroju, i nek te dragi Bog čuva.

Marina Radoš