FOTO  Kako je Marin Čilić Hrvat, a Milan Bandić Hercegovac

čilić bandić
Hm, ne valja: već čujem povike iz Hrvatske da je ovaj negativac zapravo iz Hercegovine. A čujem i mrmljanja iz Hercegovine da im krademo pozitivca.

Probajmo onda ovako: dva Hercegovca obilježila su ovaj tjedan na Balkanu: jedan u pozitivnom, drugi u negativnom smislu.

Ah, ne valja ni ovo: opet čujem povike i mrmljanja, samo obrnuto nego maloprije. Sad mi iz Hrvatske viču da je ovaj pozitivac zapravo Hrvat. A iz Hercegovine mrmljaju da im pokušavamo uvaliti negativca, iako taj živi u Hrvatskoj.

Da pokušamo i treću varijantu: dva građanina iz Bosne i Hercegovine obilježila su ovaj tjedan na Balkanu: jedan u pozitivnom, drugi u negativnom smislu.

Jok, brate, tek ovo ne valja. Sad i iz Hrvatske i iz Hercegovine čujem istovjetnu buku i galamu: ama, kakva Bosna i Hercegovina, kakvi bakrači. Iako je, ruku na srce, upravo ova varijanta najistinitija. Ali što ćeš: ne možeš protiv naroda.

I tako su tenisač Marin Čilić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić napravili pometnju u našim medijima, u kojima su obojica dobili udarne prostore: prvi jer je u nedjelju osvojio turnir u Moskvi, a drugi jer ga je u nedjelju policija uhapsila zbog sumnji u kriminal. Pometnja nije nastala oko toga tko je od njih dvojice zaslužio veći komad naslovnice, nego oko pitanja kako kojega predstaviti u naslovima i nadnaslovima: jesu li Hrvati ili su Hercegovci?

Ili su, nedajbože, građani iz Bosne i Hercegovine?

Čiste ruke
Jedan naš portal, da ga sad ne spominjemo, problem je riješio neviđenom lakoćom: odmah pored vijesti "Hrvat Čilić osvojio Moskvu" postavili su vijest "Hercegovac Bandić uhapšen zbog kriminala". Čilić je, dakle, Hrvat, dok je Bandić Hercegovac.

Ova stvar se ne ograničava na rečeni portal. Kad je Čilić nedavno osvojio US Open, uglavnom ste iz medija doznavali da je turnir osvojio Hrvat, a tek tu i tamo da je posrijedi Hercegovac. Bosnu, naravno, nitko nije spominjao. Sada, kada je uhapšen Bandić, stvar je obrnuta: uglavnom doznajete da je uhapšen Hercegovac, a ne Hrvat. Čemernu Bosnu i opet nitko ne spominje.

Velimo, u pitanju je neviđena lakoća tituliranja: ako je naš čovjek napravio nešto pozitivno, jasno da je Hrvat. S druge strane, ako je naš čovjek štogod možda zgriješio, nedvojbeno je Hercegovac. A to što od Čilićeva rodnog Međugorja do Bandićevih rodnih Gruda cestom ima jedva 40 kilometara, dok je zračna udaljenost još i manja, pri čemu se oba mjesta nalaze u Hercegovini (još preciznije: u Bosni i Hercegovini), to je za ovu priliku nevažno.

Za ovu priliku je važno da smo pronašli neviđeno lagan način da ispadnemo teški frajeri: sve što je pozitivno pripada nama, a ono loše ćemo pripisati rođacima iz susjedne države. Jer mi Hrvati iz Hrvatske smo čisti i pošteni: vidi ruke.

Bogami, nije lako biti rođak tim hrvatskim Hrvatima.

slobodna dalmacija