Josip Jović: ‘Tri mudraca’ poklonila se Pupovcu

Već je, dakle, sama reklama falsifikat filmskog i stvarnog događaja budući da barem jedna od tri navedene grupacije nisu ovdje igrale nikakvu ulogu.

I što je najzanimljivije, reklama je emitirana ne za ondašnje, već za današnje potrebe, kada se i ovaj rat iz devedesetih nastoji, što smo mogli izravno čuti i na pravoslavnom božićnom domjenku, sve više prikazati kao međusobni sukob radikalnih skupina s obiju strana, ali sve više i kao njihov udruženi rat protiv bratstva, jedinstva i antifašizma.

Bliži Herodu nego Kristu

Spomenuti domjenak upriličen u Novinarskom domu 6. prosinca u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i pod budnim okom diplomatskog kora bijaše pretežno politički. Ni po čemu osim po jednom svešteniku, koji se pojavio negdje u pozadini ceremonije, ne bi se dalo zaključiti kako je riječ o obilježavanju vjerskog blagdana. Vjera je opet iskorištena u političke svrhe, a glavnu su riječ vodili deklarirani ateisti i agnostici.

Umjesto Baltazara, Gašpara i Melkiora, pojaviše se tri ovdašnja i ovovjeka mudraca, jedan sijedi, drugi bradati i treći u liku dame, te se smjerno pokloniše Miloradu Pupovcu, vodećem hrvatskom Srbinu i njemu zdesna sjedećem Vojislavu Stanimiroviću. Novi je Pribičević postao, nema što, važnom figurom naše političke scene.

On spašava srpsku manjinu i hrvatsku vlast, a pokazuje sve više zabrinutosti za sudbinu zemlje u cjelini. O njega se otimaju dvije vodeće stranke, s tim da se trenutno SDP, čiji vođa nije došao na domjenak, ponaša kao prevareni ljubavnik, optužujući našeg junaka za političku trgovinu s HDZ-om. Pupovac je zastupnik, potpredsjednik SDSS-a, predsjednik jednoga i član triju saborskih odbora, član dvaju saborskih izaslanstava u međunarodnim tijelima, njega se tamo u Bruxellesu itekako sluša i njegovo će mišljenje biti presudno za ocjenu o stanju ljudskih i manjinskih prava u zemlji koja napeto čeka na pragu Europske unije.

Posebna je priča onaj Stanimirović, koji je postao ravnateljem vukovarske bolnice kad je ona oslobođena od ustaša prerušenih u bolesnike i otpremljenih ravno na Ovčaru, te koji je ovom prigodom nagrađen. Vjerujem kako je mudracima bilo malko neugodno pokloniti se i zapljeskati čovjeku koji je puno bliži Herodu nego Kristu, ali njemu nije bilo neugodno. On je lagano trijumfirao.

A kako i ne bi!? Ta dok je on okružen pažnjom i privilegijama, dok su njegovi ratni drugovi Mrkšić, Šljivančanin, Radić, Hadžić i Mladić na slobodi, njegovi su ratni protivnici Merčep, Glavaš, Gotovina, Norac, Markač i ostali u tamnicama. Za njega je posebno ohrabrujuća i iskupljujuća vijest, koju nam donosi Vjekoslav Srb, kako su tužitelji Srbije optužili tristo trideset vukovarskih i sto osječkih branitelja, a jedan od njih je u Orašju već uhićen i bit će izručen. To bi se moglo dogoditi i ostalim optuženima s obzirom na plodonosnu suradnju tužiteljstava, policija i ministarstava dviju država.
Kud plovi ovaj brod

Plodovi novih vjetrova koji pušu panonskom ravnicom itekako su vidljivi na svim razinama. Srbija je opet najbliži, najdraži i najvažniji susjed! Tadić i Josipović su kao dva blizanca i supredsjedatelja dviju država, optužbe za genocid, po sistemu nitko nikome i zaboravimo što je bilo, bit će povučene. Hrvatska država obnavlja četničke spomenike jer je Draža Mihailović rehabilitiran u Srbiji.

Ministarstvo kulture financira knjige koje negiraju postojanje hrvatskog jezika, pripadnici najveće manjine uživaju poseban status u politici i umjetnosti, država financira list koji se iz broja u broj trudi kompromitirati njezine temelje, posebno Domovinski rat i njegove junake, na lokalnom radiju reporterka se guši od uzbuđenja izvještavajući o Đoletovu koncertu, a njezin stariji kolega evocira uspomene na slavne dane "Crvene zvezde", policija zadivljujućom brzinom i efikasnošću lovi pisce neugodnih grafita, oni koji remete novu idilu odstranjuju se iz javnog života, SNV nagrađuje Mandića i Viskovića, baš dvojicu Hrvata koji su se trudili negirati hrvatsko pravo na samostalnost, Hrvatska protuzakonito daje 19 tisuća stanova Srbima na ime izgubljenih stanarskih prava u ratnim i izvanratnim područjima, izdvajajući za to godišnje 400 milijuna kuna, priznaje se mirovinski staž i za vrijeme provedeno u ratu protiv vlastite države, osamdeset posto obnovljenih kuća je vlasništvo ljudi srpske nacionalnosti, prognani Hrvati iz Srbije i BiH koji su potražili utočište u Hrvatskoj (primjerice, općina Krnjak) prisiljeni su odlaziti u treće zemlje, srpska manjina ima tri sigurna zastupnička mjesta, što je dakle najmanje onoliko koliko i najviše cijelo iseljeništvo i Hrvati u BiH, a pred realizacijom je i zajednica srpskih općina.

Pupovac reče kako su Srbi u Hrvatskoj nakon dva desetljeća specifična i važna komponenta. Pitanje je kakva komponenta, budući da su bili specifična komponenta i devedesetih. Jesu li oni možda opet komponenta cijepanja Hrvatske, ili stvaranja balkanske zajednice? Vjekoslav Srb govori o stvaranju infrastrukture nove "srpske krajine", a Ivo Josipović o Hrvatskoj kao višenacionalnoj državi?!

josip jović

slobodna dalmacija