Ispovijest novinara: 'Pregovarao sam s trostrukim ubojicom. Da sam rekao krivu riječ, pucao bi'

 Ispovijest novinara: 'Pregovarao sam s trostrukim ubojicom. Da sam rekao krivu riječ, pucao bi'
Puno je opasnih situacija u kojima se novinari nađu tijekom obavljanja svog posla. Opasnosti su posebno izvrgnuti oni koji prate crnu kroniku. I to ne iz sudnica ili redovitih konferencija za novinare u policijskim prostorijama, već oni na terenu.

Svaki teren je neizvjestan i nikad ne znaš tko i što će te ondje dočekati. Stoga smo odlučili prisjetiti se nekoliko najupečatljivijih slučajeva u kojima su se novinari izložili opasnosti i svoju 'glavu stavili na panj'.

Marijo Kavain, novinar Slobodne Dalmacije koji je već preko 20 godina u novinarstvu, ispričao je za Vijesti.hr svoje iskustvo kada je na terenu pregovarao s jednim od najmonstruoznijih ubojica u Hrvatskoj, Srđanom Mlađanom.

Mlađan je, naime, hrvatskoj javnosti itekako poznat po svojim zlodjelima. Taj višestruki ubojica imao je nepunu 21 godinu, a na popisu već troje ljudi koje je ubio.

Te kobne veljače 2002. godine izašao je na vikend iz zatvora u Požegi gdje je izdržavao 10-godišnju kaznu zbog ubojstva 16-godišnje Elizabete Šubić i 61-godišnjeg umirovljenika Petra Jančića. Njih je ubio prije nego je napunio 17 godina. Vikende je 'zaradio' uzornim ponašanjem. No, taj put se nije vratio u zatvor pa je zatvorska uprava obavijestila policiju kako je opasni ubojica na slobodi.

Mlađan je u to vrijeme unajmio stan na Borongaju, nabavio pištolj i opljačkao banku u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. S obzirom da je policija imala dojavu na kojoj bi se adresi opasni bjegunac mogao nalaziti, ubrzo su stigli pred zgradu. Među njima je bio i Milenko Vranjković King.

Upravo on je presreo vlastitog ubojicu u prizemlju zgrade. Pokazao je Mlađanu službenu značku i zatražio ga osobnu iskaznicu. Umjesto iskaznice, krvnik je izvadio pištolj i bešćutno ubio policajca.

Mrtvom policajcu je uzeo službeni pištolj i dao se u bijeg. Pobjegao je nekoliko ulica dalje i na Ravnicama je utrčao u kuću Božene Kosović gdje je kao taoce držao nju i njezino dvoje djece, Nikolinu i Marka. Talačka kriza je trajala oko pet sati.

Mjesto su odmah 'okupirali' specijalci i brojni policajci što je Mlađana nagnalo da pozove novinare. Monstrum koji je druge ubijao bez ikakvog razloga, strahovao je za vlastiti. Spas je tražio kod novinara.

I baš je Marijo Kavain bio u smjeni kada je monstrum nazvao Jutarnji list u kojem je ovaj poznati novinar tada radio.

"Kada sam stigao na mjesto događaja, pregovori su već trajali. On je bio sve nervozniji. Razgovarao je mobitelom s tadašnjom glasnogovornicom MUP-a. Zahtjevao je da kamerman dođe u stan i da će se samo tako predati. Policajci su razmatrali mogućnost da netko od njih uzme kameru i ode gore, ali je postojala opasnost da će zatražiti press iskaznicu i da će ga razotkriti. U tom slučaju bi sve najvjerojatnije završilo još većom tragedijom", prisjeća se Kavain.

Priznaje kako se zbog adrenalina koji ga je tada 'šibao' čak i ne sjeća baš svih detalja, ali se sjeća da se sve brzo odvijalo u tim trenutcima pred konačnu predaju. Iako je prethodno zavlačio, mijenjao priču, pa se ne javljao na telefon...

"U jednom trenutku je glasnogovornici rekao neka mu da kamermana na telefon. Ja sam joj bio najbliži, pa je meni u ruku dala svoj mobitel i šapnula nek' pričam s njim. Pitao me jesam li kamerman i slagao sam mu da jesam. Naime, nitko od kamermana ionako nije želio ići niti riskirati, što razumijem. S druge strane, mislim da je zahtijevao baš kamermana, a ne novinara jer je samo tako bio siguran da će kamera slikom sve zabilježiti gdje bi se onda vidjelo da su na njega tijekom predaje pucali ukoliko bi do toga došlo", nastavlja Kavain.
"Pitao me: 'Jel' se bojiš'?"

"Pitao me: 'Jel' se bojiš'? Ti se ne trebaš bojat već policija'", kaže Marijo Kavain i dodaje kako policija baš i nije bila za to da netko tko nije obučen i iz njihovih redova ide bez osiguranja pregovarati s opasnim ubojicom. S obzirom da im prekaljeni ubojica nije ostavio previše izbora, naposlijetku su pristali i pripremili 'pancirku' za Kavaina. Međutim, u posljednji tren su uspjeli ispregovarati s Mlađanom da će ga kamera čekati odmah ispred ulaza. Pristao je. Izašao je gol do pasa s rukama u zraku.

"Zanimljivo je kako nisam osjećao strah dok se to sve odvijalo, ali sam se poslije često znao preispitivati i osjećati se grozno. Tek poslije sam shvatio koliki je to rizik bio. Tek poslije sam postao svjestan koliku sam odgovornost preuzeo. Da sam rekao samo jednu krivu riječ, on bi bez imalo razmišljanja ubio taoce koje je držao. Tek poslije sam shvatio da bih, unatoč tome što znam što je on u stanju napraviti, sebi predbacivao i na sebe svaljivao krivicu da se dogodila tragedija", priznaje Kavain.
"Metak u čelo"

"Od tada drugačije gledam i na policijski posao. Kako je njima? U tom trenutku ne stigneš previše razmišljat. Reagiraš po savjesti i trudiš se da sve prođe u najboljem redu. Ali poslije sam sebi postaviš milijardu pitanja i vrtiš raznorazne moguće scenarije koji su se mogli odigrati. Ipak, opet bih to napravio. I to ne zbog priče već da nekome pomognem", zaključio je svoju priču Marijo Kavain.

Srđan Mlađan iz zatvora u Lepoglavi bi trebao izaći 2027. godine. Za sebe je rekao kako je jedino rješenje za njega 'metak u čelo'.