Hrvatska je po smrti na cestama gotovo najgora u EU. Stručnjak objasnio zašto

Niz teških prometnih nesreća, često sa smrtnim posljedicama, koji se dogodio u Hrvatskoj ovog ljeta, povlači učestalo pitanje: je li stanje na hrvatskim cestama (i ne samo na cestama) zaista tako strašno kako se čini po vijestima iz crne kronike?

Ako želimo dati objektivan odgovor na to pitanje, potrebno je posegnuti za statistikom i vidjeti kako Hrvatska stoji u odnosu na druge zemlje Europske unije. 

Generalni direktorat za mobilnost i transport Europske komisije vodi evidenciju smrtnih slučajeva u prometnim nesrećama za sve zemlje članice EU-a. A prema toj evidenciji, Hrvatska nije najgora, ali je pri samom dnu - četvrta je po broju poginulih na milijun stanovnika. 

Rumunjska prva, Hrvatska četvrta najopasnija zemlja

Najopasnija je, prema podacima za prošlu godinu, Rumunjska s 96 mrtvih u prometu na milijun stanovnika. Druga je Bugarska s 88 mrtvih. Treća je Latvija sa 78, a četvrta Hrvatska sa 77 mrtvih na milijun stanovnika. Slijede Poljska (76), Mađarska i Grčka (po 64).

Kao što vidimo, zemlje istočne Europe uvjerljivo su najgore po smrtnosti. Usporedbe radi, EU prosjek je 2018. bio 49 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika, a Velika Britanija imala je samo 28 smrti, što je skoro trostruko manje od Hrvatske. Danska (30), Irska (31) i Nizozemska (31) također imaju daleko sigurnije ceste od naših. 

Kako stranica Europske komisije u članku na ovu temu navodi, očite su razlike između zemalja članica s nižim i višim prihodima, odnosno između sjeverozapada i jugoistoka EU-a. Razloga za to bi moglo biti više: razlika u kvaliteti i starosti vozila na cestama, bolji dizajn cesta i strože provođenje prometnih propisa. 

Pritom nije posebna utjeha ni što se Hrvatska popela s trećeg na četvrto mjesto od dna u odnosu na 2017., kada je imala 80 poginulih na milijun stanovnika. Naime, broj smrti na cestama na razini cijelog EU-a u stalnom je padu posljednjih godina.

Kao što sljedeća tablica Eurostata pokazuje, dok je 2007. ukupni broj smrti u prometnim nesrećama trenutnih 28 članica EU-a bio oko 43 tisuće, 2017. je pao na oko 25 tisuća. Riječ je o padu od 41% u 10 godina.

Marušić: Stanje je još gore nego po službenoj statistici

Alarmantnog stanja na hrvatskim cestama svjesna je i vlada pa je 1. kolovoza uvela nove drakonske kazne s novčanim kaznama od preko 20 tisuća kuna i mogućnošću zapljene automobila okorjelih prometnih recidivista. Neki prometni stručnjaci, kako smo već pisali, skeptični su oko učinkovitosti ovako visokih kazni, bilo zbog sporog i neučinkovitog pravosuđa ili zbog nemogućnosti plaćanja prijestupnika.

“Tako pristupiti poboljšanju sigurnosti na cestama je mogla i bilo koja baba. Podržavao sam oštrije kazne, ali ovo je alibi-mjera”, komentirao nam je tada prometni stručnjak Željko Marušić. Po njemu je svaka kazna učinkovita ako se brzo i uvijek naplati. 

“Da banaliziram, ako naplate 500 kuna odmah i skoro svakome tko napravi prekršaj, to je učinkovitije nego da izdaju kaznu na dvadesetak tisuća kuna koju ne mogu naplatiti i onda se to vuče po sudovima. Ako ne riješimo pravosuđe, ništa nismo napravili”, kaže Marušić. Po njemu bi puno učinkovitije bilo uložiti novac u nadzor prometa radarskim kamerama koje bi rasteretile policiju i omogućile joj da se više bavi sumnjivim vozačima.

Marušić, međutim, smatra da je stvarna smrtnost na našim cestama još gora nego što to službena EU statistika pokazuje, i to zbog iseljavanja stanovništva koje nije zabilježeno u evidenciji broja stanovnika. 

"Od 2000., kad je na hrvatskim cestama poginulo 655 osoba, do danas (lani 317, a u prvih sedam mjeseci ove godine 152), razmjerna smrtnost (broj poginulih godišnje na milijun stanovnika) neprestano je 60-ak posto veća od EU prosjeka. Usto je službenih 77 na milijun nerealno jer se baza promijenila i kvantitativno i kvalitativno (iseljava se radno, dakle i vozački najaktivniji dio stanovništva). Realno je stanje 10 do 15 posto gore od zvaničnog. Sve to ukazuje da parcijalne mjere, poput bitno većih kazni i težih sankcija za najteže prekršitelje, nisu i ne mogu biti dovoljne", rekao nam je Marušić.

Ševrović: Razlika je u voznom parku, korištenju javnog prijevoza, prometnoj infrastrukturi, ali i kulturi vozača

Ako je ova tvrdnja točna, onda je situacija još alarmantnija. S druge strane, predstojnik Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti Marko Ševrović objasnio nam je da statističku usporedbu različitih država treba uzeti sa skepsom jer "metodologija za vođenje statističkih podataka nije ujednačena". 

"Nešto što se u Njemačkoj ne smatra prometnom nesrećom, u Hrvatskoj se smatra i obrnuto. Neki nesretni slučajevi ne ulaze u evidenciju smrtnosti u prometnim nesrećama, a primjer toga bi bio ovaj posljednji slučaj", ističe Ševrović referirajući se na nesreću u kojoj je smrtno stradao mladi vozač mopeda u Dubrovniku. Prema nekim navodima, vozač se zabio u brdo jer je imao zastoj srca. 

"U Europi je također poznato da postoje razlike u vođenju statistike, pa tako u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj imate veliki problem 'underreportinga', gdje se smrti u prometu pripisuju nekim drugim faktorima", dodaje Ševrović, a zatim navodi glavne faktore u razlici koja se ne može poreći.

"Razlika je i zbog toga što se u zapadnoj Europi više putovanja obavlja javnim prijevozom pa je izloženost riziku puno manja. Kvaliteta voznog parka je isto tako puno viša, a i infrastruktura je prilagođenija brzinama kojima se obično vozi na tim prometnicama. Viša je i kultura poštivanja prometnih propisa. Npr. u Hrvatskoj se manje od 10% ljudi veže na stražnjem sjedalu iako je to obavezno već godinama. Svi ti faktori doprinose razlici", ocjenjuje Ševrović.

Što se onda može napraviti po tom pitanju osim viših kazni za prekršaje?

"MUP ne može sam, on ulaže puno napora i situacija bi bila još gora da to ne radi. I ostala ministarstva moraju se uključiti u nacionalni program povećanja sigurnosti na cestama: ministarstvo financija, ministarstvo obrazovanja, ministarstvo zdravstva, ministarstvo prometa. Da vidimo što možemo učiniti, primjerice za obrazovanje mladih, ali i generacije vozača koji su polagali vozačke ispite sedamdesetih i osamdesetih kad se očito nije toliko držalo do sigurnosti u prometu jer je prometnih nesreća bilo puno više. Kao što se uči na prometnom fakultetu, za sigurnost u prometu su ključni i vozač, i vozilo, i cesta", zaključuje Ševrović.