'Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu bili i neće biti nacionalna manjina'

Ured predsjednice , Kolinda Grabar Kitarović
U Uredu predsjednice Republike održan je Dan otvorenih vrata za Hrvate iz Bosne i Hercegovine.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poručila je okupljenima da je Hrvatska s njima i da će biti s njima. U nastavku donosimo cijeli predsjedničin govor.

'Drage Hrvatice i Hrvati,

Hvala vam na ovolikom odazivu na ovaj Dan otvorenih vrata, što pokazuje kolika je bila potreba za ovakvim susretom. Danas imamo prigodu razmijeniti mišljenja, podijeliti zajedničke nade, radosti i brige, iskazati naše nacionalno zajedništvo i zajedničku odlučnost u obrani i promicanju legitimnih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, izražavajući ujedno i spremnost trajno pridonositi razvoju što boljih odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Nažalost, na ovaj naš susret pala je sjena tragičnih događanja u haškoj sudnici od prije tri dana, u kojoj smo u punoj mjeri vidjeli koliko su krhka očekivanja od ljudske pravde, proživjevši moralnu dramu šestorice naših sunarodnjaka, i životnu dramu generala Slobodana Praljka.

Kao hrvatska predsjednica želim još jednom posve jasno reći: povijesna je istina da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini bio prva žrtva velikosrpske agresije u susjednoj državi i prvi joj se odupro; povijesna je istina da je Republika Hrvatska tijekom rata u Bosni i Hercegovini zbrinula stotine tisuća bošnjačkih i hrvatskih prognanika i izbjeglica te omogućila humanitarnu pomoć i naoružavanje svih obrambenih snaga, pruživši, sukladno međunarodnom pravu, i svu drugu pomoć radi obrane teritorijalnog integriteta i opstojnosti Bosne i Hercegovine. Hrvatska nije sudjelovala u udruženom zločinačkom pothvatu, nego je kroz pune četiri godine sudjelovala u zajedničkom pothvatu obrane Bosne i Hercegovine.

Podsjetit ću i na to da je hrvatski narod pristao na stvaranje Federacije Bosne i Hercegovine kao zajednički entitet s Bošnjacima, kako bi pridonio miru i pomirenju.

Sve ovo što se dogodilo na Haškome sudu još nas više motivira da, s jedne strane, inzistiramo na utvrđivanju i promicanju povijesne istine, a, s druge strane, da se okrenemo budućnosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

Toj svojoj povijesnoj zemlji i domovini hrvatski je narod uvijek bio privržen. U svim trenutcima njezine povijesti branio je njezinu opstojnost, bez obzira na to tko ju je ugrožavao.

Tako je bilo i devedesetih godina prošloga stoljeća, najprije na referendumu 1992., a onda u obrambenom ratu od 1992. do 1995. godine. Stoga s punim pokrićem u povijesnoj istini možemo reći da je hrvatski narod, organiziran u postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane, dao presudan doprinos obrani i opstojnosti Bosne i Hercegovine u prvim mjesecima velikosrpske agresije, a potom i u daljnjim operacijama njezine obrane i oslobađanja. Isto tako, na prvi znak agresije na Hrvatsku mnogi Hrvati iz Bosne i Hercegovine spremno su se uključili u postrojbe Hrvatske vojske i policije. Svima koji su žrtvovali svoje živote i zdravlje u obrani svojih dviju domovina dugujemo trajnu zahvalnost.

Želim naglasiti i činjenicu da je Republika Hrvatska, u suglasju s legalnim državnim tijelima Bosne i Hercegovine, pružila najveći mogući politički i vojni doprinos njezinoj opstojnosti i obrani, a konstruktivnim i odgovornim sudjelovanjem u postizanju Washingtonskoga i Daytonskoga sporazuma dala je ključan doprinos završetku rata i uspostavi političkog dogovora za mirnodopski razvoj Bosne i Hercegovine.
Naš današnji susret izraz je kontinuiteta politike izgradnje nacionalnog zajedništva i međudržavne suradnje koju je zacrtao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

To povezivanje nije upereno ni protiv koga. Naprotiv, hrvatski narod vezan je za Bosnu i Hercegovinu i danas kao što je bio od njezina prvog povijesnog spomena, kao što je i hrvatska država vezana uz Bosnu i Hercegovinu kao svojeg najbližeg susjeda.
Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu gosti, nego su njezin konstitutivni narod, koji u konzumiranju svojih suverenih prava ne želi ništa drugo nego mir i ravnopravnost s Bošnjacima i Srbima. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu bili i neće biti nacionalna manjina. I nisu ničim zaslužili da ih itko takvima smatra niti će to dopustiti. Hrvati su u Bosni i Hercegovini stoljećima živjeli, žive i živjet će i dalje!

Svojom potporom ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini ujedno izražavam punu potporu napretku Bosne i Hercegovine na svakom planu njezina razvoja, za bolji život svih njezinih građana. Sigurna sam da dijelimo uvjerenje kako je za ostvarivanje toga cilja suradnja na svim područjima između naših dviju država od najveće važnosti.

Stabilnost i dinamična razvojna perspektiva Bosne i Hercegovine isto je tako važna za Republiku Hrvatsku i za cijelu jugoistočnu Europu. U tom kontekstu perspektiva članstva Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji od prvorazredne je političke, gospodarske, kulturne i sigurnosne važnosti.

Podnošenjem zahtjeva za kandidaturu i njegovim prihvaćanjem od strane Europske unije Bosna i Hercegovina prihvatila je ujedno monitoring nad ostvarivanjem obveza u procesu otvaranja i zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Taj je put Republika Hrvatske prošla i mi jako dobro znamo koliko je zahtjevan.

Zato, vjerujući u iskrenost opredjeljenja državnih tijela Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji, želimo joj, kao susjednoj zemlji, državi triju ravnopravnih naroda i domovini hrvatskoga naroda, pružiti svu moguću pomoć da ga što prije prijeđe. Ostvarivanje pune ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini neizostavan je dio toga puta. Uvjerena sam da je upravo hrvatski narod u Bosni i Hercegovini najsnažniji motor takvoga procesa te da je to zalog daljnjeg razvoja međudržavnih odnosa između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i zajedničkog napretka.

Republika Hrvatska svojim je Ustavom, ali i kao država jamac provedbe Daytonskoga sporazuma obvezana pružiti vam potrebnu pomoć. Pritom ne mislim samo na političku potporu, nego i na pomoć u kulturnim programima, a posebice u obrazovanju i u zajedničkim gospodarskim projektima, kao i političku potporu na međunarodnoj sceni. To je utoliko važnije što je posljednjih godina i Bosna i Hercegovina pogođena iseljavanjem Hrvata. Stoga je od osobite važnosti osnažiti sve oblike pomoći i suradnje koji će pomoći obrazovanju i zapošljavanju mladih i njihovu ostanku u Bosni i Hercegovini.

Još jednom želim vam izraziti srdačnu zahvalnost što ste se u ovolikom broju odazvali Danu otvorenih vrata. Ovaj susret sve nas osnažuje u odlučnosti postizanja zajedničkih nacionalnih ciljeva, koji će ujedno značiti bolju suradnju između dviju država i dvije domovine hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Dolazi i vrijeme Došašća pa koristim ovu prigodu zaželjeti svima Vama, Vašim obiteljima, Vašim najmilijima miran, sretan i blagoslovljen Božić i svako dobro u novoj godini.

Drage Hrvatice i Hrvati, Hrvatska je s vama - Hrvatska će biti s vama!

Hvala vam i živjeli!'