Hitnu smo čekali 45 minuta, dok je moj muž umirao

Od prve dojave do dolaska u Opću bolnicu u Šibeniku Hitnoj pomoći trebalo je sat i 35 minuta, iako je udaljenost samo tridesetak kilometara, piše slobodna dalmacija.

- Susjed je u 19 sati pozvao Hitnu iz Primoštena. Rečeno mu je da su već zaprimili jedan poziv. Kada su došli, moj muž je poplavio i gušio se. Unatoč takvu njegovu stanju, na putu do Šibenika Hitna je svratila u Primošten i na smjeni liječnika izgubili smo dodatnih, dragocjenih petnaest minuta.

Vožač Hitne vozio je sporo, bez sirene koju je upalio tek pred ulazak u Šibenik. Koliko se vozilo sporo govori i činjenica da je moj sin iz Imotskoga prije stigao pred šibensku bolnicu nego mi s umirućim čovjekom kojega su po dolasku u bolnicu morali oživljavati. Bez kisika su ga uveli i iznijeli iz vozila Hitne pomoći. Bio je potpuno plav - ogorčeno kaže Milka Rudež. U bolnici je doživjela novi šok.

Njezin zet s medicinskom sestrom trčao je po kisik. Dok su mu oca oživljavali, sin je umjesto medicinskog osoblja odnio krv na analizu, za čije im je vađenje, kaže Milka, trebalo pola sata.

- Nisu nam ga dali vidjeti, a kada ga je nakon sat i pol snimanja na CT-u trebalo dignuti sa stola, zvali su obitelj. Za tako teškog bolesnika nije bilo mjesta na Jedinici intenzivnog liječenja, pa su ga smjestili na Koronarnu jedinicu Internog odjela gdje su nalaze pokretni bolesnici.

Za dva dana moj je muž umro. Bio je teški srčani bolesnik, operirao je srce u Bolnici "Magdalena", imao je više moždanih udara i možda se ovog puta nije mogao spasiti...

Šibenska bolnica nema tim koji bi skrbio za teške pacijente s kompliciranom dijagnozom - tvrdi Milka Rudež i pita se zbog čega Hitna njenog muža nije prebacila u splitsku bolnicu gdje je već liječen i gdje su dobro upoznati s njegovom dijagnozom.

- Moja djeca i ja smo ogorčeni jer se nije napravilo sve što se moglo i što se trebalo - priča, nadalje, Milka.

- Strašna je i činjenica što nam nitko od liječnika nije znao reći od čega je moj muž točno umro. Sake dvije minute izlazili su liječnici s drugim uzrokom smrti. Najprije su nam rekli da je zatajilo srce, pa mozak, embolija... Na kraju ništa od toga.

Tražili smo nalaz obdukcije. Nisu nam ga htjeli dati ni nakon što smo donijeli svu potrebnu dokumentaciju. Dobit ćemo ga tek za mjesec dana, a stoga imamo pravo sumnjati da se nešto krije. Ako nam obdukcijski nalaz ne da odgovor o uzroku smrti, spremni smo zatražiti ekshumaciju i neovisnu ekspertizu!

Ne tražimo ništa ni od bolnice ni od primoštenske Hitne, nećemo tužiti nikoga, svoju tešku priču morala sam iznijeti u javnost kako se više nikome tako nešto ne bi dogodilo - kaže Milka Rudež. "Suosjećamo s obitelji, međutim sve optužbe opovrgavamo.

Napravili smo sve što smo mogli na terenu 37 kilometara udaljenom od bolnice, gdje nema Hitne pomoći i turističe ambulante", stoji na početku priopćenja koje potpisuje dr. Nives Nonković, liječnica obiteljske medicine u Rogoznici koja je s Hitnom pomoći transportirala bolesnika u Šibensku bolnicu.

"Liječnica obiteljske medicine u Primoštenu odmah se odazvala pozivu iz sedam kilometara udaljenog Malog Zečeva. Svi podaci dobiveni od supruge i stanje svijesti upućivali su na epileptički napadaj i poduzete su uobičajene mjere kod takvih pacijenata.

Budući da je imao dobar puls, tlak i šećer, te spontano disao, iz saniteta su me obavijestili da preuzmem noćnu smjenu u dežurstvu opće medicine u Primoštenu. Pacijenta smo vozili na Neurologiju OB Šibenik.

Od početka transporta bio je priključen na kisik, vitalni znaci bili su stabilni i nije bilo potrebe za vožnju pod sirenom. Moram istaknuti da je pacijent bio težak kronični bolesnik i da je nakon dva dana preminuo u bolnici, a obdukcija će pokazati pravi uzrok smrti", zaključuje dr. Nonković.